Beck: Što pokazuje Milanovićev izbor klape Sveti Juraj za inauguraciju?

Mandat se po inauguraciji pozna

Beck: Što pokazuje Milanovićev izbor klape Sveti Juraj za inauguraciju?

Riječ inauguracija latinskog je porijekla, a izvedena je iz riječi augur, što je bio naziv za svećenika proricatelja u starom Rimu. Ništa oni nisu poduzimali, a da ne bi pozvali posvećenu osobu koja će protumačiti znakove i odobriti uvođenje u službu upravitelja, najprije Republike, a potom i Carstva. U prvom mandatu, a to se vidi po tome što je pozvao Josipu Lisac, želio se predstaviti kao pripadnik urbane kulture, salonske ljevice, tako nešto. Ali i on je, kao i Trump, našao čarobni štapić u ladici i otkrio da čim njime mahne, vojnici stanu mirno pred njim. Ostatak mandata je proveo u vježbanju vojne strogoće, kao da imamo nekog južnoameričkog generala na vlasti, a sad je odlučan da s tim krene od početka mandata. Nije presudno hoće li klapa Sveti Juraj pjevati Thompsona ili ne, presudno je da uopće pjeva vojna klapa – jer u njoj su vojnici, što znači da će im Milanović dirigirati. Boris Beck za Večernji (i za Narod!)

Boris Beck inauguracija klapa Sveti Juraj kolumne Zoran Milanović

A kako na webu, tako i na Zemlji

Beck: Moje surfanje identično je mojem šopingu, na kraju mi ostaje nula u glavi i nula u džepu

Hrvatska inflacija bičuje obične ljude, a bogate gladi perom, što je u skladu sa svjetskim trendom. Svijet je 2024. dobio 204 nova dolarska milijardera, i sad ih ima 2.769; njihovo zajedničko bogatstvo raste sve brže, i lani se popelo s 13 bilijuna dolara na 15, piše Boris Beck za Večernji list. Svjetska banka je odredila prag bijede na 6,85 dolara i ispod njega od 1990. kontinuirano živi 44% svjetske populacije, trenutno 3,6 milijardi ljudi, nešto više žena nego muškaraca. Kandidati za bilijardere, Trumpovi intimusi Musk, Bezos i Zuckerberg, imaju toliko perja da bi ostali milijarderi čak i da 99% bogatstva izgube (ili, nedajbože, podijele). Društvene mreže zakrčene su, s jedne strane, beskonačnim reklamama i sponzoriranim sadržajima, a s druge izljevima vulgarnosti i verbalnog nasilja. Taj glavni izvor informiranja preuzeli su korporativni interesi i najgluplje teorije urote, a istina je rjeđa nego krijesnice zimi. Postali smo žrtve kartela koji nam sve skuplje prodaju ono najnužnije za život i žrtve prebogatih koji naš životni prostor pretvaraju u žetone za špekulaciju. Zajednički naziv svega toga je pohlepa, a ona se ne može utažiti sve dok nam se džepovi ne isprazne do kraja. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck inflacija kolumne

'Oni koji su štrajkali prije 100 i 200 godina nisu imali ništa, a mi danas imamo sve'

Beck: Bojkot dućana potez je očajnika, kao što su nekad štrajkovi bili vapaj ugnjetavanih

Supermarketi dobro znaju da moramo jesti, prati zube i veš. Odricanje od gaziranih pića i flaširane vode, koje ionako nije nikad ni trebalo kupovati, ubod je komarca. Štrajk glumaca i scenarista 2023. u Kaliforniji izazvao je gubitak 45.000 radnih mjesta – ljudi su doslovno gladovali, ali nisu se predavali – i dobili su od studija bolje ugovore. Jesmo li spremni štrajkati glađu? Jer kao potrošači doista nemamo što ponuditi osim golog života. Štrajk kirurga u Čakovcu ima izgleda za uspjeh jer su ljudima potrebni i jer si grad ne može priuštiti da ih izgubi; ali jesu li hrvatski kupci toliko bitni stranim trgovačkim lancima da će za njih spustiti cijene ili će robu jednostavno preusmjeriti nekamo drugamo? Mi smo već odavno napustili tim proizvođača i prešli u potrošače – nas ne definira ono što izrađujemo, nego koje brendove kupujemo. Boris Beck za Večernji (a i za Narod)

bojkot trgovina Boris Beck kolumne

Melania i bucanj – dva bića u pogrešnom akvariju

Beck: Sve što nam treba je drago ljudsko lice

Sve je bilo bizarno na Trumpovoj inauguraciji. A ja sam jedan od onih koje je fascinirala njegova supruga Melania: kako ostati nevidljiv uz najmoćnijeg čovjeka na svijetu. Genijalna ideja da se nabije šešir na oči, kako joj se ne bi srele ni s čijim pogledom, neobično je uspjela. Piše to Boris Beck za Večernji list. Bilo mi ju je žao. Kao i svakoga tko je izložen neželjenim pogledima mnoštva. No, ne možemo reći da nije imala izbor. Za razliku od velikog bucnja u znamenitom akvariju Kaikyokan.

Ja vam se, eto, katkad osjećam kao taj bucanj, zatvoren u svojem internetskom mjehuru groznih vijesti, narcisoidnih tipova i katastrofa. Nakon što sam se predozirao vijestima o Trumpu, Dabri, Izraelu… otišao sam u susjedstvo, među drage ljude uz tursku kavu, mandarine i beznačajno čavrljanje. I njima je bilo drago da sam prekinuo rad i došao. Da, svi smo poput riba u mračnom i tihom tanku. I sve što nam treba je jedno drago ljudsko lice. To nisu lica koja smo vidjeli u Washingtonu. Izobličena lica digitalnih oligarha i republikanskih vođa. Zapravo razumijem Melaniu da ih nije željela vidjeti i da se osjećala kao riba u akvariju. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne Melania Trump

Načelno

U Nedjeljom u 2 debatirali o eutanaziji: Treba li ljudima koji pate pomoći da dostojanstveno umru? Teško pitanje bez jasnih odgovora

Mišljenja su sučelili pjesnikinja Monika Herceg te pisac i novinar Boris Beck. Treba li ljudima koji nepodnošljivo pate pomoći da dostojanstveno umru ili je sadašnja praksa dobra, neka su od pitanja o kojima se polemiziralo. Sve više zemalja u Europskoj uniji legalizira eutanaziju. Uskoro bi to trebala učiniti i susjedna Slovenija, pa se postavlja pitanje, treba li i Hrvatska, gdje ona još uvijek nije dozvoljena. Aleksandar Stanković istaknuo je da Europska unija poznaje dva pojma: dobrovoljnu eutanaziju i pomognuto samoubojstvo. Dobrovoljna eutanazija je čin okončanja života druge osobe, ali na njezin zahtjev, a pomognuto samoubojstvo čin je okončanja vlastitog života uz sudjelovanje drugih osoba. Jedno je stvar kada netko pati od neizlječive bolesti i pati, kvaliteta života mu je izuzetno narušena, no postoji i bojazan od zloupotrebe termina kako bi se riješili ukućana i došli do imovine. Neki tvrde kako je eutanazija zapravo “kapitalistička podvala” da se društvo može riješiti ljudi koji su stariji i koji nisu produktivni. HRT

Boris Beck eutanazija Monika Herceg

Freud bi tu imao posla

Beck: Plenkovićevo podrigivanje kao poruka sabornicima

Budući da neće sjediti za istim stolom s Milanovićem, ne moramo se brinuti da će Plenković prekršiti dvorsku etiketu. Nisam nikad mislio da se naš premijer ne zna ponašati u pristojnom društvu – da mu, recimo, visi s usne rezanac iz juhe na diplomatskoj večeri ili se zafleka majonezom s cateringa u sjedištu NATO-a – ali sad sam se pokolebao. U Saboru mu se, naime, na Aktualnom satu, tijekom odgovora o ratovanju u Ukrajini, omaknulo da se podrignuo u mikrofon, no nije se ispričao nego je nastavio verglati kao da se ništa nije dogodilo.

Plenković govori za televiziju da ne shvaća zašto je Primorac izgubio kad je imao, za razliku od Milanovića, program, ali intimno zna da za politiku nisu bitne riječi nego nešto drugo. I sad nam je pokazao! Podrigivanje je poruka sabornicima: nije važno što govorim, nego to da vas ne poštujem. Omaklo se nesvjesno, ali je iskorišteno i shvaćeno. Ali nije on jedini hadezeovac koji ima nesvjesno, i kome to nesvjesno prodire van. Neki dan se ministru obrane Ivanu Anušiću pred kamerama omaknuo lapsus, pa je rekao „kad sam bio predsjednik“, da bi se odmah ispravio u „ministar“. Eto što se babi snilo. Boris Beck za Večernji i za Narod (portal, jel’)

Boris Beck kolumne

Sjedi doma i manifestiraj

Beck: Treba smoći hrabrosti i uhvatiti se ukoštac s 2025. godinom

Čim se približi prosinac, svjetski izdavači rječnika biraju riječ godine, a za 2024. u Cambridgeu su se odlučili za „manifestirati“. Ne misle na one naše dobre stare manifestacije, kad se paradira sa zastavama i drže se govori, nego na novu pojavu, kada snagom svoga uma učinimo da je nastalo nešto novo, piše Boris Beck za Večernji list. Naši su stari imali riječ za takve: što se babi htilo, to se babi snilo. Ali sada je više udarenih nego normalnih. Treba smoći hrabrosti i uhvatiti se ukoštac s 2025. godinom, s tamom inflacije, rata, epidemija, umjetne inteligencije, terorizma, populizma i obične gluposti i zloće. Manifestiranje je samo opravdanje lijenčina, obmana doba koja idolatrizira brbljanje, a ne cijeni rad. Influenceri vas samo uvjeravaju za novac. Njima su se sada pridružili manifestarori koji leže doma i sapunske mjehure svoga uma odašilju u svijet. Narod

Boris Beck kolumne

Politički nekorektan um

Beck: Pomračeni um vidi samo svoje pravo

I nema druge misli da nego da pokaže onima koji su mu ga povrijedili. Što je Breivik napravio na otočiću Utøya kad je ubio 69 mladih nego im pokazao? Što je dečko iz beogradske škole naumio kad je krenuo na nastavu s napunjenim pištoljima, nego da im pokaže? Nije potrebno razmišljati što je zagrebačkog mladića potaknulo na nasilje u osnovnoj školi prema bespomoćnoj djeci, sve do ubojstva. Mi to znamo. Išao im je pokazati. Što i zašto, i kako to da nije svjestan posljedica, i po druge i po sebe, to ne znamo i nećemo nikad saznati. Ali i ne trebamo se naginjati nad taj mračni ponor. Dovoljno je da znamo da moramo zaštiti sebe. Ako su zatvori i psihijatrijske klinike tolerantno raspoložene, i sklonije razmišljati o svojim štićenicima nego o njihovim žrtvama, tim gore.

Svaki ravnatelj hrvatske škole, ako ne angažira zaštitara na ulazu i detektor metala, i ako ne organizira pretres ruksaka, bit će odgovoran za idući zločin. Licemjerno bi bilo reći da se djeci tako oduzima bezbrižnost djetinjstva. Ionako im je već oduzeta. Djeca bolje od ideologa nevladinih organizacija znaju da je čovjek iracionalno i nasilno biće. I otkriveno im je ono što psihijatri ne vide – da je manijak opasan. Ali ni to se ne smije reći. Boris Beck za Večernji (i Narod)

Boris Beck kolumne

Bila bi veća fora da ga je nazvao tenisač Boris Becker

Boris Beck dobio poziv od samog sebe i odazvao se na kavu

Pomislio sam da je dobro katkada se naći sa sobom pa sam pristao. Piše to Boris Beck za Večernji list. “Ali ti ne pričaš sa sobom“, kaže Boris Beck na kavi, „i moja supruga se ne zove Martina nego Jana. Ti nisi ja. Ti imaš četvero djece, a ja dvoje. Ti piješ kavu, a ja čaj. Ti živiš na Medveščaku, a ja u Vurotu, otkad sam se preselio s Borongaja. Ja sam tvoj bratić, Boris. Pa znaš me. Uvijek nas brkaju u apoteci, i knjižnici, i banci. I HRT je jednom uplatio tvoj honorar meni pa je bilo petljanja dok se to nije riješilo. I Srpsko narodno vijeće svake godine šalje tvoju pozivnicu za Božićni domjenak meni. Zato nikad ne odeš. Zbog toga sam te i zvao.“ Tek sam tada primijetio da onaj, za kojeg sam mislio da sam ja, ima veliku i gustu kosu i bradu. To je zbilja moj dragi rođak Boris Beck! I eto, tako je propala moja namjera da se suočim sam sa sobom na kraju ove godine. No barem znam da nisam poludio, a danas to nije lako. Narod

Boris Beck kolumne

Sveučilište kao menadžerska organizacija

Beck: Zakon želi ukinuti akademsku otvorenost, a sveučilište pretvoriti u hijerarhiju

Dok sindikati znanosti organiziraju novi prosvjed na Markovu trgu, važno je razumjeti jednu stvar: ne protestiraju sveučilišni profesori protiv svog ocjenjivanja, nego protiv ocjenjivanja koje je štetno za slobodu misli. Državna i gradska uprava odnedavno su uvele ocjenjivanje službenika koje se već pokazalo loše osmišljenim: nije jasno po kojim se kriterijima netko ocjenjuje i, još gore, samoocjenjuje; službenici nisu zaštićeni protiv loših ocjena šefova koji ih mrze; žalbe na ocjene u načelu padaju na sudovima. Posebno je besmisleno da uprava propisuje da ocjene moraju slijediti Gaussovu krivulju, pa da mora biti malo izvrsnih i negativnih ocjena, a da glavnina ocjena mora biti u sredini – Gauss je svoju krivulju definirao kao prirodni rezultat ocjenjivanja, a nije ju zamislio kao Prokrustovu postelju po kojoj ćemo mi vršiti nasilje nad ocjenjivačima i siliti ih da zaposlenike guraju u osrednjost, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Nek se dečki loptaju

Beck: HDZ-ovci su usavršili igru, svakoga tko oponira Plenkoviću u Saboru uzmu zrende

Ima u šahu trik koji se zove mlin, kada protivničkog kralja uhvatite u neprekidni niz običnih i otkrivenih šahova – dok vaš neprijatelj sklanja kralja, vi mu brstite figure, kao što je 13-godišnji Bobby Fischer pokazao 1956. u igri koju su pozvali partijom stoljeća, pobijedivši američkog šampiona Donalda Byrnea. U govoru mog djetinjstva reklo bi se da su kralja uzeli za zrende – to je ona igra kad si više klinaca dodaje loptu u krug, a jedan u krugu pokušava im tu loptu preoteti driblanjem; kad uspije, prijeđe u krug, a onaj koji je loptu izgubio, postaje zrenda. Igra zrendi uobičajena je i u svijetu odraslih, kad neka grupa voza nekog naivca, i pretvara ga u dežurnog krivca. Tu su igru usavršili u Saboru HDZ-ovci, kao što sam mogao ustanoviti ovaj utorak, dok sam pratio prijenos Plenkovićevih odgovora na zastupnička pitanja, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst možete pročitati na Narodu.

Boris Beck kolumne

P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Mandat se po inauguraciji pozna