Beck: Obnovimo otočke stazice, trebat će nam nakon industrijskog turizma - Monitor.hr
11.08.2023. (22:00)

Zapuštenim puteljcima naših života

Beck: Obnovimo otočke stazice, trebat će nam nakon industrijskog turizma

Svake godine na našem jadranskom otočiću još poneka staza zaraste i postane neprohodna. Poljski i šumski puteljci nisu nešto o čemu bismo razmišljali kao o spomenicima kulture, ali istina je da neki od njih potječu još iz antike ili su čak i stariji. Stazice kroz otočku makiju o kojima govorim nisu tako stare, vjerojatno tek pokoje stoljeće, ali ipak je tužno da i taj trag ljudske prisutnosti pomalo nestaje. Kako se industrijski turizam u pravilu otkriva kao nešto naporno, preplaćeno i isprazno, ljudi utjehu traže u starijim oblicima putovanja. Sve je više onih koji lutaju prirodom, slijedeći neke stare staze, ili ponovno otkrivaju drevne hodočasničke putove. U ovo doba masovnosti, i jedno i drugo ima neželjene posljedice: čak je šestero alpinista zaglavilo zadnjih dana u švicarskim Alpama, a u Composteli su očajni jer ih godišnje zatrpa čak 300.000 turista, i ne znaju kako da ih se riješe. Boris Beck za Večernji


Slične vijesti

Nedjelja (19:00)

Sveučilište kao menadžerska organizacija

Beck: Zakon želi ukinuti akademsku otvorenost, a sveučilište pretvoriti u hijerarhiju

Dok sindikati znanosti organiziraju novi prosvjed na Markovu trgu, važno je razumjeti jednu stvar: ne protestiraju sveučilišni profesori protiv svog ocjenjivanja, nego protiv ocjenjivanja koje je štetno za slobodu misli. Državna i gradska uprava odnedavno su uvele ocjenjivanje službenika koje se već pokazalo loše osmišljenim: nije jasno po kojim se kriterijima netko ocjenjuje i, još gore, samoocjenjuje; službenici nisu zaštićeni protiv loših ocjena šefova koji ih mrze; žalbe na ocjene u načelu padaju na sudovima. Posebno je besmisleno da uprava propisuje da ocjene moraju slijediti Gaussovu krivulju, pa da mora biti malo izvrsnih i negativnih ocjena, a da glavnina ocjena mora biti u sredini – Gauss je svoju krivulju definirao kao prirodni rezultat ocjenjivanja, a nije ju zamislio kao Prokrustovu postelju po kojoj ćemo mi vršiti nasilje nad ocjenjivačima i siliti ih da zaposlenike guraju u osrednjost, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst na Narodu.

08.12. (13:00)

Nek se dečki loptaju

Beck: HDZ-ovci su usavršili igru, svakoga tko oponira Plenkoviću u Saboru uzmu zrende

Ima u šahu trik koji se zove mlin, kada protivničkog kralja uhvatite u neprekidni niz običnih i otkrivenih šahova – dok vaš neprijatelj sklanja kralja, vi mu brstite figure, kao što je 13-godišnji Bobby Fischer pokazao 1956. u igri koju su pozvali partijom stoljeća, pobijedivši američkog šampiona Donalda Byrnea. U govoru mog djetinjstva reklo bi se da su kralja uzeli za zrende – to je ona igra kad si više klinaca dodaje loptu u krug, a jedan u krugu pokušava im tu loptu preoteti driblanjem; kad uspije, prijeđe u krug, a onaj koji je loptu izgubio, postaje zrenda. Igra zrendi uobičajena je i u svijetu odraslih, kad neka grupa voza nekog naivca, i pretvara ga u dežurnog krivca. Tu su igru usavršili u Saboru HDZ-ovci, kao što sam mogao ustanoviti ovaj utorak, dok sam pratio prijenos Plenkovićevih odgovora na zastupnička pitanja, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst možete pročitati na Narodu.

01.12. (09:00)

Pitajmo faktologa

Beck: Ne, bivši ministre, slučaj preplaćivanja opreme mediji nisu prikazali lošijim nego što jest

Prije nego je detonirana ručna bomba na tulumu u Kninu, netko ju je snimio i objavio na Instagramu, a mediji su fotografiju prenijeli, ali uz intervenciju. Zelena konzerva piva i kockasta boca žestice između kojih se bomba smjestila, bile su zamućene da ne bi to bilo shvaćeno kao marketing. To je naša svijest: iako se i kroz zamućenje jasno vidi da su to Heineken i Jack Daniel’s, netko je smatrao da to treba prikriti; no bombu nisu zamutili, i jasno su napisali da se radi o modelu M-75 – piće jest opsceno, ali oružje nije, piše Boris Beck za Večernji list. Srećom taj se medijski refleks nije uključio kad je Vili Beroš izašao iz zatvora s knjigom, pa smo jasno vidjeli da je deset dana u samici čitao Faktologiju, a jasno se vidjelo i ime izdavača, VBZ. Knjiga ima 374 stranice i može je pročitati samo čovjek u samici. Počinje s logičkom greškom.

Oni koji više znaju o javnim nabavama od mene, kažu da se preko medicinske opreme zamrači najviše love, čak se ni u cestogradnji ne mrkne koliko u zdravstvu. Ako sada napišem da u Hrvatskoj postoji šef carine koji je u stanju držati reagense za bolnice sve dok im ne bi istekao rok trajanja, osim ako mu ne bi dali mito, zar to medij daje lažno lošu sliku ili je riječ o nečovjeku i monstrumu, koji nije ništa manje ubojica od onoga u Kninu što je mladima dao bombu? Narod

24.11. (14:00)

Pa ti putuj

Beck: Sretan je HDZ koji ima ovakav narod

Najbolja supruga na svijetu nije mogla doći k sebi jer je iz dućana donijela bocu ulja i paket krušnih mrvica za 3 eura, iako to još nedavno ne bi koštalo više od 15 kuna – dakle, poskupilo je duplo, pri čemu su prezli skuplji od kruha. Da se malo opusti, pozvao sam je da zajedno pogledamo jednu krasnu emisiju na televiziji, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Ima u Škotskoj neki luksuzni vlak, Royal Scotsman, nešto kao Orient Express, samo moderno. Putujete u bajnim salonima tom divnom zemljom travnatih brda, jezera i magle, a posluga dva sata dnevno čisti srebrninu, poji vas šampanjcem i organizira otmjene izlete. Pa to je baš za nas, pomislili smo i pogledali na Internet kako stoje s rezervacijama – mjesta ima, samo što za 4 dana puta treba pljunuti 11.000 eura po osobi. Pomnožiš s dva, dodaš još za avion do Glasgowa, i taman ti dođe 25.000 eura, koliko, kako čujem, kod nas ministri uzimaju mita. Pa taj novac stvarno ništa ne vrijedi! Izlažeš se neugodnosti da te s lisicama otprate u Remetinec, a za što? Za jedno malo bolje putovanje koje možeš proći i bez agencije, puno jeftinije, u vagonu drugog razreda, ako si sam kupiš kartu na kolodvoru. Cijeli tekst na Narodu.

17.11. (13:00)

Sloga? Pa to je većina slogana

Beck: Primorčeva sloga pod teškom paljbom Milanovićeva karaktera

Zanimljiv je politički slogan Dragana Primorca. Slogu Hrvati iznimno cijene. Po njoj su nazvali prvi naš parobrod, kupljen u Beču 1844. za plovidbu Savom. Bratska sloga zvale su se prve hrvatske novine u Novom Zelandu u 19. stoljeću. No sloga je tiha, a nesloga viče, kako je primijetio talijanski povjesničar i državnik Gino Capponi. K tomu Hrvati slogu šire javno, a neslogu tajno. I Milanović na to igra otpočetka. On je izbore dobio pod egidom Predsjednik s karakterom. A taj mu je karakter, svi vidimo, drčan, eksplozivan i spontan. Sve što Primorac nije. Dok Primorac jezične figure proizvodi u epruveti, sa suradnicima, njegov protivnik ih smišlja na licu mjesta, i to sam. Kako će to izgledati kad se Primorčeva sloga iz laboratorija izloži teškoj alegorijskoj paljbi Milanovićeva karaktera? Pa, nije nepoznato da je parobrod Sloga potonuo kod Bošnjaka nakon godinu dana i još tamo leži na dnu Save. Boris Beck za  Večernji (što možete pročitati na Narodu).

10.11. (13:00)

Ne vrijedi rat za Zlatni rat

Beck: Zemlju se ne može strpati u džep

Dok čekam vijesti o novim trovanjima gljivama, čitam panične naslove po portalima, kako bračka plaža Zlatni rat mijenja oblik. Sasvim je drugo na turistički plakat staviti onaj moćan šljunčani falus, kako bi turisti pohrlili na njega, nego neko jadno smotano stvorenje, sfrkano kao svinjski rep. Čak potpisuju i peticije, ali protiv koga? Jedni misle da su krivi nautičari koji sidrima sastružu alge s dna, pa da je to poremetilo kretanje šljunka iz mora prema plaži; drugi smatraju da se poremetio ritam juga, lebića i maštraluna pa da im se zato glavna turistička atrakcija naherila na jednu stranu; treći nagađaju da je pretjerana izgradnja kuća spriječila slijevanje oborinskih voda s kopna… A sve im je to još prije dva desetljeća predvidio domaći čovjek, brački multimedijski umjetnik Ivica Jakšić Čokrić, poznatiji kao Puko. Priroda je jača od nas i tu se ništa ne može. Proždrljivcima su zasluženo posluženi mrazovac i lude gljive. Umjesto da pišemo peticije protiv vjetrova i struja, protiv sidara i oborinskih voda, možemo izvući pouke iz Pukinih akcija. Boris Beck za Večernji (tekst prenosi Narod)

27.10. (11:00)

Iz dnevnika maloga Borisa

Beck: Plenković i Milanović u ulozi Franje i Ane Šafranek

Samo umjesto Abesinije moramo ubaciti Ukrajinu. Andrej Plenković je Franjo Majetić koji glumi Franju Šafraneka, službenika u krizi srednjih godina, što svoje frustracije liječi alkoholom i fantazijama o herojskim podvizima u dalekim zemljama. Zoran Milanović preuzeo je ulogu zanemarene supruge Ane Šafranek, koju je nezaboravno odigrala operna pjevačica Mirjana Bohanec, čiji se životni križ sastoji od toga da podnosi svojeg prizemnog premijera, pardon, muža, i stišava njegove eskapade.

Dok se jedan koji u rat nije otišao (predsjednik) i drugi koji u rat nije mogao otići (premijer) prepucavaju hoće li ili neće poslati u Ukrajinu dva časnika za vezu, uz totalno zaposjedanje Sabora i svih medija, koji o tome besmisleno raspravljaju, Franjo Šafranek i ja molimo: pošaljite nas dvojicu! Istina, stari smo i beskorisni, ali imamo vatreno srce i ne znamo za strah, ne zato što bismo bili hrabri, nego zato što nam nije stalo do života – za razliku od naših vodećih političara, ne mislimo da bi naša smrt bila neka velika šteta. Boris Beck za Večernji (a onda i za Narod).

20.10. (19:00)

Nije bitno što kažu, već što izostavljaju

Beck: Plaće su nam najviše u povijesti, ali takve su nam i cijene hrane i stanovanja

Istovremeno kad Tomašević najavljuje nove kapitalne gradnje po Zagrebu predsjednik Vlade i Sabora tumače da su nam „plaće najviše u povijesti, zaposlenost najveća, kreditni rejting najviši u povijesti“, što je i istina i manipulacija. Tu bi izjavu trebalo relativizirati tako da se kaže da su i cijene hrane i stanovanja najviše u povijesti, da trećina umirovljenika živi na rubu siromaštva i da je zaposlenost potpuna jer se iseljavamo i izumiremo pa nema tko raditi. Još bi se bolje ta samohvala relativizirala kad bi se provjerilo kakve bi bile plaće, zaposlenost i rejting da nemamo trideset godina nesposobne, korumpirane i kradljive vlasti. Nije mi toliko smiješno Jandrokovićevo i Plenkovićevo busanje u prsa, nego što se smatraju vrhuncem povijesti. Gradonačelnik Zagreba planira četverotračne ceste u gradu u kojem je lani umrlo dvije tisuće ljudi više nego što se rodilo; na isti način vlada misli da je na vrhuncu povijesti, iako se prošle godine rodilo 20 000 ljudi manje nego što je umrlo. Imamo vodstvo koje ne vidi da je slijepoj ulici. Boris Beck za Večernji (čiji članak možete pročitati i na Narodu).

13.10. (23:00)

Ako smo već šećeraši, barem možemo izgledati mladoliko

Beck: Svijet bez ljudi, a preostali obolijevaju prije svojih djedova

Dok sam išao u osnovnu školu, naveliko se govorilo o Populacijskoj bombi, knjizi koju je 1968. objavio profesor sa sveučilišta Stanford Paul Ehrlich. Predvidio je da će se svjetsko stanovništvo sve brže udvostručavati, da će do kraja 20. stoljeća Zemlja postati premalena za sve i da ćemo svi umirati od gladi. Ironično je da je Ehrlich mislio da ćemo biti mršavi kao kosturi, a zapravo smo sve deblji. Umjesto gladi, izloženi smo pandemiji pretilosti, tako da će za deset godina čak pola milijarde ljudi imati dijabetes tipa 2. Nova studija proučila je smrtnost u svijetu u zadnjih 30 godina – i svuda se porast očekivanog životnog vijeka jako usporio, a u SAD-u se očekivani životni vijek čak i smanjio, i prije pandemije covida. Boris Beck za Večernji (a besplatno ga možete pročitati na Narodu)

06.10. (18:00)

Radić u gostima

Beck: O, jadna moja DOMovINO s Radićevim bajkama

To da se frakcija Domovinskog pokreta nazvala isto kao što se već zove zagrebačka udruga za afirmaciju „kreativnog umjetničkog i queer izražavanja“, kako piše na njihovoj stranici, ubraja se u najneobičnije gafove hrvatske politike, piše Boris Beck za Večernji list. U vukovarskoj stranci žele okupiti zdrave snage koje će ojačati duh i tijelo naroda, a u Zagrebu žele ohrabriti ljude da se svojim tijelima služe slobodno. Ako Radić nije bio svjestan te podudarnosti, znači da zadnjih dvadeset godina nije pratio društvena i kulturna zbivanja u glavnom gradu, što je sasvim u skladu s općenitim nesnalaženjem te stranke u Zagrebu. Izgubljenost Domovinskog pokreta u pregovorima s HDZ-om izgledala je kao politička epizoda humoristične serije Stipe u gostima. Dobroćudni i lakovjerni provincijalac stiže u metropolu, da bi ga tamo velegradski lisci očerupali i narugali mu se.

Odakle raskolnicima iz Domovinskog pokreta ime udruge koja potiče muško-mušku žudnju? Pa odatle što se i hrvatska politika sastoji uglavnom od muškaraca koji se vole nadmetati s drugim muškarcima kojemu je duži, i koji može pišati dalje i po više ljudi. Cijeli tekst donosi Narod