Basara: Sindikat vrabaca - Monitor.hr
06.02. (14:00)

Neka vam pošta bude uzor

Basara: Sindikat vrabaca

Država Srbija nije „zarobljena“ – kako se uobičajilo smatrati i „ocenjivati“ u krugovima dvojke i Euromahale – problem je u tome što država Srbija nikada nije dovršena. Takva država-poluproizvod je glavni uzrok neprekinutog niza pizdarija koje se protežu kroz tri veka. Da bismo objasnili šta bi to moglo biti, vratićemo se na genijalni grafit N. N. autora koji je precrtao „Ovo je Kosovo“ ispisano sprejom na zidu neke pošte i napisao: „Ovo je pošta, budalo“.

Pošta Srbije funkcioniše jednako dobro kao, recimo, pošta Nemačke ili Francuske, što se za druge ustanove u Srbiji uopšte ne može reći. Pošta, dakle, jeste srpska, poštini direktori i menadžmenti jesu Srbi s dna kace, ali pošta funkcioniše dobro zato što je verski i ideološki neutralna i funkcioniše onako kako bog pošta i poštara zapoveda. Tako bi, da je pameti, trebalo da funkcioniše i poština država, tj. Srbija. Što će reči: nacionalno, verski i ideološki neutralno. Svetislav Basara


Slične vijesti

Danas (13:00)

Premijer kao domar

Vučetić: Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH

Plenković, dakle, ima oteti ili ukradeni legitimitet. On je formirao saborsku većinu, a potom i vladu, s onima koji su se biračima kleli kako ni pod koju cijenu neće podržati Plenkovića. Birači su glasali za Domovinski pokret zbog toga što je on bio protiv Plenkovića, a onda je Domovinski pokret izigrao volju birača i formirao saborsku većinu i vladu upravo s Plenkovićem. Pretpostavljam da to nije nikoga iznenadilo, politička desnica u Hrvatskoj i služi da HDZ, na ovaj ili onaj način, provodi politike otimanja, krađe, varanja i uništavanja.

Plenković je jak onoliko koliko je jaka država kojom upravlja. Hrvatska je malena država, nikada nije bila i nikada neće biti neki faktor u međunarodnoj politici, ali to nije nedostatak. U beznačajnosti imamo prilike urediti državu, a mi, umjesto toga, desetljećima sustavno uništavamo državu i, posve besmisleno, sebi utvaramo kako smo bitni. Da smo bitni, zasigurno nam Srbija ne bi bila glavni neprijatelj. Marko Vučetić za Autograf

Danas (11:00)

Kad ubijeni preuzimaju uloge statista

Ivančić: Tirada o krvavim rukama

Ristovski dakle najoštrije osuđuje zaborav “krvavih ruku”, smatra to užasnom “istorijskom sramotom”, ali samo kada krvave ruke nisu srpske i kada vlasnici defektne memorije ne podupiru srpski režim. Kada se, međutim, snima film u Omarskoj, amnezija je dobrodošla. Zločin nad Srbima u Jasenovcu dužni smo trajno pohraniti u kolektivnom sjećanju, a zločin Srba u Omarskoj obilježiti rupom u pamćenju.

“Ma dajte, boga vam, pa kakve to veze sad ima sa bilo čim?!” mogao bi neki student uzvratiti glumcu, kopirajući njegov davni odgovor novinaru, no skoro je sigurno da ovaj ne bi razumio ironiju, a ako i bi, smatrao bi je teškom blasfemijom: uspoređivati dva logora, Jasenovac i Omarsku, nije dopustivo, tim više što je na snazi nepisana nacionalna obaveza da žrtve prvog sakraliziramo, a žrtve drugog ignoriramo. Istini za volju, između Jasenovca i Omarske velika je razlika u intenzitetu i konačnome saldu provedena terora, ali baš nikakva u pogledu njihove suštine: bila su to odlagališta za nepoželjne kategorije ljudi; ključni punktovi u infrastrukturi genocida. Viktor Ivančić za Novosti

Prekjučer (17:00)

Znači Trump i lokalni izbori nam kradu ljetovanje

Šajatović: Poslovnjaci, oprezno s planiranjem odmora u lipnju 2025.

Običaj je odvesti djecu početkom lipnja na more i ostati s njima tjedan dana. Pa doći na bar jedan produženi vikend ili na krstarenje s ekipom prije glavne sezone… Ove godine to će biti velik rizik. Lokalni izbori i njihove posljedice samo su dio novih inputa u poslovnim jednadžbama. U lipnju bi trećina gradova i općina mogla dobiti nove gazde. Zastat će trošenje europskog novca. U tome mjesecu bit će jasnije kakva će biti turistička sezona. A do svakog poduzeća stići će i posljedice Trumpovih poteza. Tko zakasni s prilagodbom – platit će visoku cijenu. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (20:00)

Bolje je offline

Basara: Sretenje i kontrasretenje

Za razliku od mitinga i kontramitinga iz devedesetih, koji su upriličavani u prestonoj megakasabi – i ponekad rezultirali žrtvama u ljudstvu i materijalu – ovogodišnji sretenjski i kontrasretenjski skupovi održani su na pristojnoj distanci – da ne kažem baš istorijskoj – zahvaljujući čemu nije bilo bliskih susreta srpske vrste.

Nije mi to bilo jasno ni devedesetih – a tek mi je sad nejasno – da li je potrebno da se desetine i desetine hiljada ljudi – podeljene na dva dela – skupe na različitim mestima i da otuda jedni drugima pošalju već decenijama poznate „snažne poruke“, u kragujevačkom slučaju – „silazite s vlasti“, u mitrovičkom slučaju: „evo vam qwrz što ćemo sići s vlasti“.

Jedan internetski šeret je predložio genijalno rešenje: da se takvi skupovi ubuduće održavaju preko Zuma. Jeftinije je, manje naporno, a Zum sesije mogu okupiti više ljudi nego konvencionalni skupovi, uz mnogo manji utrošak para i energije. Svetislav Basara.

Utorak (21:00)

Iz 'Ljetopisa Georgea R. R. Martina'

Dežulović: Zmajevi, demoni i kralj Tomislav

“Senzacionalna” zagrebačka izložba o kralju Tomislavu u zagrebačkom Etnografskom muzeju jednako je, eto, “povijesni ekskluziv” kao što je to, metnimo, postava Muzeja Game of Thrones u Bosanskoj ulici u Splitu, na kojoj turisti “napokon mogu vidjeti kako je izgledao kralj Tommen Baratheon, njegova kruna, plašt i mač”, s izloženom Tommenovom kraljevskom opravom, žezlom i prijestoljem.

I zmajevima. Koje je, kako zna svatko sa završenih osam epizoda četvrte sezone, Khaleesi Daenerys držala malo niže, u Dioklecijanovim podrumima. Jednoga otamo, uostalom, i danas drže u senzacionalnom postavu splitskog Muzeja, eno ga na ulazu, rad akademskog kipara Mislava Katalinića. Osim što, jasno, izložba “Duvno polje, kraljevsko prijestolje: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava” ima mnogo manje smisla nego što bi imala izložba “Igre prijestolja: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tommena”. Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (10:00)

Poruka je poslana, a džepovi spremni za punjenje

Jokić: Otupi, izludi pa vladaj – ‘Trumpoleon’ od svijeta zapravo želi samo jednu stvar

Znanstvene spoznaje iz psihologije ukazuju da kontinuirano izlaganje podražajima otupljuje naše reakcije. Npr. izrazito glasan zvuk će nam se na početku činiti neizdrživim, a kako vrijeme prolazi prag reagiranja će se spustiti. Upravo navedeni mehanizam primjenjuje Trumpov glumački ansambl pri čemu je intenzitet zvuka zamijenjen intenzitetom informacija. U ovoj strategiji važno je bombardiranje najrazličitijim pojedinostima od kojih neke sugeriraju početak svjetskog rata, neke borbu protiv zamjenica, a neke proizvodnju kukuruza u Iowi. Ono na što bismo u prvom tjednu reagirali, za tri mjeseca nećemo ni primijetiti. Situacija u kojoj ljude otupite, izludite i relativizirate stvarnost pogodno je tlo za dokidanje kritičke misli, nametanje jedine ‘istine’ (koju ćete po potrebi prilagođavati) i ostvarivanje stvarnih osobnih ciljeva – onih ekonomskih. Boris Jokić za tportal.

Ponedjeljak (08:00)

Multipolarna oluja i zapadna kišobran-politika

Starešina: Psihologija rezigniranoga gubitnika Europu u startu dovodi u podređen položaj

Dok države BRICS-a s optimizmom dočekuju multipolarni svijet, u G7 entuzijazam blijedi – osim u SAD-u. Europska unija, kao bastion liberalnog poretka, suočava se s posebnom krizom: Trumpov povratak mogao bi oslabiti američku potporu, izazvati trgovinske ratove i unutarnje podjele. Autori izvješća predviđaju da EU mora birati između rekalibracije odnosa sa SAD-om i opasne, gotovo nemoguće emancipacije. Europski lideri trebali bi pažljivo slušati američke signale – da ne bi kasnije žalili za “znamenitim govorima i propuštenim prilikama” – sukus je nove kolumne Višnje Starešine za Lider, koju je napisala prije Minhenske sigurnosne konferencije.

Nedjelja (16:00)

Iron Dome? Prije Ironija doma...

Dežulović: Plenkovićeva kupola

Cijeli je vojnoobavještajni svijet govorio samo o zagonetnom obrambenom sustavu koji je razvila vlada hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, “ogromnom, velikom štitu koji je zaštitio i spasio hrvatske građane”, vojni stručnjaci nagađali su kako njegova zagonetna kupola funkcionira, a ekonomski otkud maloj Hrvatskoj novac i tehnologija.

– Štit? – zbunjeno je pitao Andrej Plenković.

– Da, štit – ponovio je veleposlanik Države Izrael u Zagrebu Gary Koren. – “Ogroman, veliki štit koji je zaštitio i spasio hrvatske građane.”

– Ah, taj štit – sjetio se hrvatski premijer. – Da, ovdje smo jako ponosni na naš štit. Hrvatska je danas sigurna i stabilna zemlja s milijun i sedamsto tisuća zaposlenih, imamo nikad veću zaposlenost i nikad manju nezaposlenost.

– Recite, koliko?

– Koliko čega?

– Novaca.

– Novaca za što?

– Za štit.

– Koji štit?

– “Ogroman, veliki štit koji je zaštitio...”

– Znam, samo vas malo zajebavam – nasmijao se hrvatski premijer.

Boris Dežulović za Novosti

Nedjelja (11:00)

Mandat se po inauguraciji pozna

Beck: Što pokazuje Milanovićev izbor klape Sveti Juraj za inauguraciju?

Riječ inauguracija latinskog je porijekla, a izvedena je iz riječi augur, što je bio naziv za svećenika proricatelja u starom Rimu. Ništa oni nisu poduzimali, a da ne bi pozvali posvećenu osobu koja će protumačiti znakove i odobriti uvođenje u službu upravitelja, najprije Republike, a potom i Carstva. U prvom mandatu, a to se vidi po tome što je pozvao Josipu Lisac, želio se predstaviti kao pripadnik urbane kulture, salonske ljevice, tako nešto. Ali i on je, kao i Trump, našao čarobni štapić u ladici i otkrio da čim njime mahne, vojnici stanu mirno pred njim. Ostatak mandata je proveo u vježbanju vojne strogoće, kao da imamo nekog južnoameričkog generala na vlasti, a sad je odlučan da s tim krene od početka mandata. Nije presudno hoće li klapa Sveti Juraj pjevati Thompsona ili ne, presudno je da uopće pjeva vojna klapa – jer u njoj su vojnici, što znači da će im Milanović dirigirati. Boris Beck za Večernji (i za Narod!)

Nedjelja (00:00)

Iznad politike

Žižek: Novo lice protesta

Tradicionalno, masovni protesti se barem implicitno oslanjaju na pretnju nasiljem, u kombinaciji sa otvorenošću za pregovore. Ali ovde imamo suprotno: demonstranti u Srbiji ne prete nasiljem, a odbijaju dijalog. Ova kombinacija izaziva konfuziju, baš kao i odsustvo očiglednih vođa protesta. U nekom trenutku će, naravno, u igru morati da uđe organizovana politika. Ali za sada, „apolitičan“ stav demonstranata stvara uslove za novu politiku, umesto još jedne verzije iste stare igre. Da bi se ostvarili red i zakon, teren se mora raščistiti.

Nekome ova politički motivisana apolitičnost demonstranata u Srbiji možda deluje licemerno, ali u stvari to je pouzdani znak njihovog radikalizma. Oni odbijaju da se bave politikom po postojećim (uglavnom nepisanim) pravilima i traže fundamentalne promene u načinu rada osnovnih institucija. Najveći licemer u ovoj priči je Evropska unija, koja se uzdržava od pritiska na Vučića iz straha da će se on okrenuti Rusiji. Slavoj Žižek za Peščanik.