Basara: Shitstorm, shithole i bullshit - Monitor.hr
Danas (08:00)

Napokon da se i oni ugledaju na naš region

Basara: Shitstorm, shithole i bullshit

Rekoh juče da su balkanski narodi – s nama (jebo ja nas) kao liderom regiona – pičvajzmejkeri i avangarda političkih turbulencija. Pravilo je sledeće: evropska sranja počinju na Balkanu, posle se preliju u ostatak Evrope, da bi se na kraju, posle kraćeg ili dužeg shitstorma, Evropa oporavila, a mi (jebo ja nas) ostali u shitholeu, sve se zaklinjući da s našeg puta nećemo skrenuti. Evo i Nemačka se povela za našim primerom. Na izborima su „više nego ubedljivo“ pobedile stranke desnice. Izgleda da se već naziru obrisi prekomponovanog, postukrajinskoratnog globalnog poretka kojim će do neodređenog dana u budućnosti dominirati čvrstorukaške politike, u kome će jaki i bogati bivati sve jači i bogatiji, a mali i siromašni sve manji i sve siromašniji. I to je stvar koju lideri najmoćnijih i najjačih ne samo da ne kriju nego je s ponosom najavljuju. Svetislav Basara, proročki.


Slične vijesti

Jučer (16:00)

Kad novac postane suvenir

Vizek: Inflaciji se ne nazire kraj, rješenja koja se nude izazvat će još više problema

Hrvatska ulazi u opasnu inflacijsku spiralu iz koje će se teško izvući. Posljedice bi mogle biti pogubne. Prijeti nam gubitak konkurentnosti, rast siromaštva i daljnja ekonomska nestabilnost, a istodobno postajemo preskupi ne samo za građane, već i za turiste, upozorava u novoj kolumni Maruška Vizek.

Postoje samo dva rješenja za ovakvu situaciju vezanu za pad proizvodnje, u kojoj više novca traži manju količinu roba. Ili će se povećavati cijene roba ili će se ona uvoziti – ili pak oboje. Nijedno rješenje nije poželjno u situaciji u kojoj je stopa inflacije već visoka, a ekonomija pregrijana. Kod usluga je situacija puno više jednoznačna. Više novca za kupnju usluga znači njihove veće cijene jer dobar dio njih ne može se razmjenjivati u međunarodnoj trgovini (odnosno uvoziti). A kada cijene nastave rasti uslijed ovako visokog rasta realnih neto plaća, doći će do novog vala pritiska na poslodavce i državu da se one ponovno povećaju.

Prekjučer (20:00)

Što ti je tržište

Rašeta: N jedan, ali vrijedan

Masovni otkazi novinarima zbog poslovnih problema doveli su do ukidanja najvrednijeg resursa N1 televizije, autorskih emisija koje su vodili vrhunski novinari. Vrh kuće traži održiv poslovni model, što je u ovim okolnostima vrlo teška misija, pa im treba poželjeti svu sreću svijeta. N1 je stvorio dragocjenu platformu koja je koristila i javnosti i medijima. Jutarnje su emisije bile promenada relevantnih sugovornika, “Pressing” je ugošćivao sugovornike koji u sat vremena imaju što reći, u TNT-u su propitivani temelji hrvatske politike, raskrinkavane muljaže, live su ispitivani, katkad i isljeđivani, moćnici.

Kad bi bio mudar, premijer Plenković bi negdje u EU-u našao novac za nastavak rada televizije N1, koja je Hrvatsku činila boljom zemljom. Tomu se ipak ne možemo nadati. Hrvatska medijski sve više nalikuje na “ancien regime”. Eliminacija kritičkih sadržaja i ubijanje debatnih formata, uz pad utjecaja tiskanih medija, vode lobotomiji. Boriš Rašeta za Novosti

Nedjelja (20:00)

Šutnja smrdi više od smeća

Beck: Nečista savjest je baš poput ilegalnog odlaganja toksičnog otpada

Nemoguće je da baš nitko iz policije i politike nije primijetio tolike šlepere, rad bez dozvola, rasipavanje samljevene plastike po okolišu, davanje lažne dokumentacije inspekciji, angažiranje šofera i bagerista, zatrpavanje otpada zemljom i šljunkom. Kad bi se to moglo raditi neprimijećeno, onda bismo mogli posumnjati i da su nam strane sile postavile 35.000 tona eksploziva na raznim mjestima. Šutnja se javila i kao hrvatska tema otkad je film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ dobio u Cannesu Zlatnu palmu te nagradu EFA u Luzernu, a možda još dobije i Oscara. U tom kratkom filmu je potresno prikazan čin iznimne hrabrosti Tome Buzova, i film nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nekada bi takve ljude nazivali izdajicama, ali danas to nije politički korektno. No mislim da nije prejako nazvati izdajicama ljude koji švercaju tuđi toksični otpad i za novac truju svoje susjede i sunarodnjake. Boris Beck za Večernji (i nešto besplatnije za Narod).

Subota (14:00)

Premijer kao domar

Vučetić: Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH

Plenković, dakle, ima oteti ili ukradeni legitimitet. On je formirao saborsku većinu, a potom i vladu, s onima koji su se biračima kleli kako ni pod koju cijenu neće podržati Plenkovića. Birači su glasali za Domovinski pokret zbog toga što je on bio protiv Plenkovića, a onda je Domovinski pokret izigrao volju birača i formirao saborsku većinu i vladu upravo s Plenkovićem. Pretpostavljam da to nije nikoga iznenadilo, politička desnica u Hrvatskoj i služi da HDZ, na ovaj ili onaj način, provodi politike otimanja, krađe, varanja i uništavanja.

Plenković je jak onoliko koliko je jaka država kojom upravlja. Hrvatska je malena država, nikada nije bila i nikada neće biti neki faktor u međunarodnoj politici, ali to nije nedostatak. U beznačajnosti imamo prilike urediti državu, a mi, umjesto toga, desetljećima sustavno uništavamo državu i, posve besmisleno, sebi utvaramo kako smo bitni. Da smo bitni, zasigurno nam Srbija ne bi bila glavni neprijatelj. Marko Vučetić za Autograf

Subota (11:00)

Kad ubijeni preuzimaju uloge statista

Ivančić: Tirada o krvavim rukama

Ristovski dakle najoštrije osuđuje zaborav “krvavih ruku”, smatra to užasnom “istorijskom sramotom”, ali samo kada krvave ruke nisu srpske i kada vlasnici defektne memorije ne podupiru srpski režim. Kada se, međutim, snima film u Omarskoj, amnezija je dobrodošla. Zločin nad Srbima u Jasenovcu dužni smo trajno pohraniti u kolektivnom sjećanju, a zločin Srba u Omarskoj obilježiti rupom u pamćenju.

“Ma dajte, boga vam, pa kakve to veze sad ima sa bilo čim?!” mogao bi neki student uzvratiti glumcu, kopirajući njegov davni odgovor novinaru, no skoro je sigurno da ovaj ne bi razumio ironiju, a ako i bi, smatrao bi je teškom blasfemijom: uspoređivati dva logora, Jasenovac i Omarsku, nije dopustivo, tim više što je na snazi nepisana nacionalna obaveza da žrtve prvog sakraliziramo, a žrtve drugog ignoriramo. Istini za volju, između Jasenovca i Omarske velika je razlika u intenzitetu i konačnome saldu provedena terora, ali baš nikakva u pogledu njihove suštine: bila su to odlagališta za nepoželjne kategorije ljudi; ključni punktovi u infrastrukturi genocida. Viktor Ivančić za Novosti

Četvrtak (17:00)

Znači Trump i lokalni izbori nam kradu ljetovanje

Šajatović: Poslovnjaci, oprezno s planiranjem odmora u lipnju 2025.

Običaj je odvesti djecu početkom lipnja na more i ostati s njima tjedan dana. Pa doći na bar jedan produženi vikend ili na krstarenje s ekipom prije glavne sezone… Ove godine to će biti velik rizik. Lokalni izbori i njihove posljedice samo su dio novih inputa u poslovnim jednadžbama. U lipnju bi trećina gradova i općina mogla dobiti nove gazde. Zastat će trošenje europskog novca. U tome mjesecu bit će jasnije kakva će biti turistička sezona. A do svakog poduzeća stići će i posljedice Trumpovih poteza. Tko zakasni s prilagodbom – platit će visoku cijenu. Miodrag Šajatović za Lider.

19.02. (20:00)

Bolje je offline

Basara: Sretenje i kontrasretenje

Za razliku od mitinga i kontramitinga iz devedesetih, koji su upriličavani u prestonoj megakasabi – i ponekad rezultirali žrtvama u ljudstvu i materijalu – ovogodišnji sretenjski i kontrasretenjski skupovi održani su na pristojnoj distanci – da ne kažem baš istorijskoj – zahvaljujući čemu nije bilo bliskih susreta srpske vrste.

Nije mi to bilo jasno ni devedesetih – a tek mi je sad nejasno – da li je potrebno da se desetine i desetine hiljada ljudi – podeljene na dva dela – skupe na različitim mestima i da otuda jedni drugima pošalju već decenijama poznate „snažne poruke“, u kragujevačkom slučaju – „silazite s vlasti“, u mitrovičkom slučaju: „evo vam qwrz što ćemo sići s vlasti“.

Jedan internetski šeret je predložio genijalno rešenje: da se takvi skupovi ubuduće održavaju preko Zuma. Jeftinije je, manje naporno, a Zum sesije mogu okupiti više ljudi nego konvencionalni skupovi, uz mnogo manji utrošak para i energije. Svetislav Basara.

18.02. (21:00)

Iz 'Ljetopisa Georgea R. R. Martina'

Dežulović: Zmajevi, demoni i kralj Tomislav

“Senzacionalna” zagrebačka izložba o kralju Tomislavu u zagrebačkom Etnografskom muzeju jednako je, eto, “povijesni ekskluziv” kao što je to, metnimo, postava Muzeja Game of Thrones u Bosanskoj ulici u Splitu, na kojoj turisti “napokon mogu vidjeti kako je izgledao kralj Tommen Baratheon, njegova kruna, plašt i mač”, s izloženom Tommenovom kraljevskom opravom, žezlom i prijestoljem.

I zmajevima. Koje je, kako zna svatko sa završenih osam epizoda četvrte sezone, Khaleesi Daenerys držala malo niže, u Dioklecijanovim podrumima. Jednoga otamo, uostalom, i danas drže u senzacionalnom postavu splitskog Muzeja, eno ga na ulazu, rad akademskog kipara Mislava Katalinića. Osim što, jasno, izložba “Duvno polje, kraljevsko prijestolje: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava” ima mnogo manje smisla nego što bi imala izložba “Igre prijestolja: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tommena”. Boris Dežulović za N1

17.02. (10:00)

Poruka je poslana, a džepovi spremni za punjenje

Jokić: Otupi, izludi pa vladaj – ‘Trumpoleon’ od svijeta zapravo želi samo jednu stvar

Znanstvene spoznaje iz psihologije ukazuju da kontinuirano izlaganje podražajima otupljuje naše reakcije. Npr. izrazito glasan zvuk će nam se na početku činiti neizdrživim, a kako vrijeme prolazi prag reagiranja će se spustiti. Upravo navedeni mehanizam primjenjuje Trumpov glumački ansambl pri čemu je intenzitet zvuka zamijenjen intenzitetom informacija. U ovoj strategiji važno je bombardiranje najrazličitijim pojedinostima od kojih neke sugeriraju početak svjetskog rata, neke borbu protiv zamjenica, a neke proizvodnju kukuruza u Iowi. Ono na što bismo u prvom tjednu reagirali, za tri mjeseca nećemo ni primijetiti. Situacija u kojoj ljude otupite, izludite i relativizirate stvarnost pogodno je tlo za dokidanje kritičke misli, nametanje jedine ‘istine’ (koju ćete po potrebi prilagođavati) i ostvarivanje stvarnih osobnih ciljeva – onih ekonomskih. Boris Jokić za tportal.

17.02. (08:00)

Multipolarna oluja i zapadna kišobran-politika

Starešina: Psihologija rezigniranoga gubitnika Europu u startu dovodi u podređen položaj

Dok države BRICS-a s optimizmom dočekuju multipolarni svijet, u G7 entuzijazam blijedi – osim u SAD-u. Europska unija, kao bastion liberalnog poretka, suočava se s posebnom krizom: Trumpov povratak mogao bi oslabiti američku potporu, izazvati trgovinske ratove i unutarnje podjele. Autori izvješća predviđaju da EU mora birati između rekalibracije odnosa sa SAD-om i opasne, gotovo nemoguće emancipacije. Europski lideri trebali bi pažljivo slušati američke signale – da ne bi kasnije žalili za “znamenitim govorima i propuštenim prilikama” – sukus je nove kolumne Višnje Starešine za Lider, koju je napisala prije Minhenske sigurnosne konferencije.