Basara: Rat i mir 2 - Monitor.hr
30.12.2022. (19:00)

'Teorija kopa rupu i čeka da u nju upadne stvarnost'

Basara: Rat i mir 2

Ljudski rod se nikada nije naučio – niti će se ikada naučiti – da se stvarnost ne može staviti pod ljudsku kontrolu. Šta god da radili, koliko god se kurčili, na kraju bude onako kako bubanj stvarnosti kaže. Tako će biti i sa ishodom rata između „ruskog sveta“ i „kolektivnog zapada“. Taj ishod je neizvestan i nije ni u kakvoj vezi s brojem tenkovskih divizija i haubica. Pitanje od 1.000.000.000 dolara je: čiju će rupu odabrati stvarnost. Ako je suditi po teorijama, izvesna prednost je ipak na strani „kolektivnog zapada“. Svetska stvarnost, naime, ne voli konfabulacije, fantaziranja i preterana laganja i mašćenja. No, to uopšte ne znači da će Putin i Rotopalanka nužno izgubiti rat. Ko god da dobije rat, njegova će pobeda biti Pirova i moraće da izgubi u miru. Vječno pesimistični, ali uvijek misaon Svetislav Basara.


Slične vijesti

15.07. (19:00)

Joe, i to je Amerika

Maruška Vizek: Izuzmu li se molitelji, Hrvati kukaju, ne pucaju: Što možemo naučiti iz američke šok terapije

…Nastupaju šok i nevjerica. I osjećaj da je trenutak u kojem je ta slika ušla u moju svijest jedan od onih koje pamtite do kraja života. Tu sliku dodajem svojoj niski pivotalnih trenutaka koji uključuju živo sjećanje na to gdje sam bila i što sam radila kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon, kada je izvršen napad na World Trade Center u New Yorku i kada je Sanader podnosio ostavku pred zabezeknutim novinarima. Zovem svoju urednicu i predložim da promijenimo temu kolumne. Iz Sjedinjenih Američkih Država nedavno sam se vratila nakon deset mjeseci provedenih u Bostonu na programu akademske razmjene, tijekom koje sam imala prilike iskusiti iz prve ruke dubinu podjela u američkom društvu… Dobra kolumna Maruške Vizek.

29.04. (21:00)

I onda se ljudi ljute na mene kad kažem da je Hrvatska Ali Express verzija normalne zemlje

Andrassy: Političari su preslika naroda, a narod je u većini slučajeva jednako “isti“

Dva i pol tjedna kasnije, o Mataniću ni M, o žrtvama ni ž – i onda će ljudi opet pitat zašto nisu prijavile, zaljubljeni u ideju da je sve baš jednostavno kad “samo” prijaviš. Zlostavljači su i dalje u najboljem slučaju trodnevna priča koja pada u zaborav čim se vremenska prognoza promijeni iz toplog u hladno – s tim da se oko prognoze ipak bunimo s malo više strasti. Nego, izbori. Jeste bili? Jeste zadovoljni rezultatima? I najvažnije, koga možemo tužit za onaj potres mozga koji kaže da važeća putovnica nije relevantan dokument, pa su ljudi koji su došli s njom morali po dodatnu cedulju da bi mogli dat glas? I onda se ljudi ljute na mene kad kažem da je Hrvatska Ali Express verzija normalne zemlje – a kako da nazovemo zemlju u kojoj putovnica vrijedi za sve, osim za izbore? Vi mi recite, ja ću rado prihvatit prijedlog. Andrea Andrassy za miss7

12.03. (11:00)

Sve je hitnije i bitnije od stvarnog života, a nikad nije bilo manje hitno ni manje bitno

Povratak u 2000-te s Andreom Andrassy

Jedva čekam da odrastem – govorili su nam davno da nismo svjesni koliko nam je lijepo i da ima gorih stvari od sutra ponesite šestar, ali nismo im vjerovali. Ne znam za vas, ali ja bi se odmah vratila u vrijeme zadaćnica, šestara i ispričnica, vrijeme kad je 2000. bila prije godinu, dvije ili tri, a ne 24 – razmišlja o nekim jednostavnijim vremenima u svojoj kolumni Andrassy te zaključuje – Imali smo jako malo u odnosu na sve ovo što imamo danas, a što nam je zapravo falilo? Ništa, a danas od silnog svega što imamo – i svega što želimo imat – ne stignemo ni odradit jednu prehladu u miru. Stignemo u teoriji, naravno, ali ne bez osjećaja da kasnimo za svijetom koji trči dok mi odmaramo. (miss7)

04.12.2023. (08:00)

Iz života jedne šopingholičarke

Andrea Andrassy: Koliko često imate osjećaj da smetate zaposlenicima u dućanu?

Prije nego što vam kažem doviđenja i poželim ugodan dan, jedan mali disclaimer pomirljive naravi – znam da se većina ovih stvari ne odnosi na većinu normalnih ljudi u dućanu, znam i da je svima nekad teško, pogotovo kad rade s ljudima koji se ponašaju kao da su u štali, a ne u shoppingu, ali znam i da se zbog ovih pentagonskih persona sve češće osjećam kao da u tom istom dućanu samo smetam. Vi ćete mi javit jesam li luda i je li ovo imaginarni bezobrazluk koji živi samo u mojoj glavi, a ja idem vratit dvoje hlača prije nego što izađe kolumna jer će mi kasnije bit neugodno – primarno zbog ovih koji su dobri i normalni, a koji dijele radno mjesto s ovim drugima. To je kraj kolumne Andree Andrassy u kojoj priča o još jednoj hrvatskoj tragediji.

11.09.2023. (09:00)

Nešto se crni u toj gori

Starešina: Razotkrivajuća zagrebačka razglednica Jakova Milatovića

Posjet novog crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića Hrvatskoj bio je sadržajno važno razotkrivanje. Milatovićev politički pokret PES (Pokret Europa sad) osvojio je relativnu većinu na crnogorskim parlamentarnim izborima, ali za sastavljanje vlade treba partnere: ili otvoreno velikosrpske stranke ili Đukanovićev DPS. U Zagrebu je prilično jasno najavio kako vidi taj ‘europski put‘ Crne Gore i ‘povratak pravnoj državi‘. ‘Povratak pravnoj državi‘ u Crnoj Gori u prijevodu znači kaznenim progonima za korupciju eliminirati iz političkog života Milu Đukanovića i istaknutije članove DPS-a. Druga je važna poruka novoga crnogorskog predsjednika da ne priznaje zaključke Badinterove komisije o razdruživanju SFRJ-a iz 1991., koji su bili pravno utemeljenje za međunarodno priznanje svih država sljednica SFRJ-a, uključujući i Hrvatsku i Crnu Goru, nego se priklanja (veliko)srpskoj tezi o nezakonitom odcjepljenju novih država od SFRJ-a. Višnja Starešina za Lider.

30.01.2023. (13:00)

Pazi da te ne vide

Nacionalna groupie: Teško vrijeme za glumice

Čamio sam s jednom hrvatskom glumicom u Kolažu. Glumica je depresivna, prije par dana ostavio ju je zaručnik. Sad mi je jasno zašto se stari svim silama trudio da ne upišem glumu nego pravo. A ja, glupača, zajunila za glumu i evo mi sad… Skoro ću 35, a sama ko pas. Biti glumica u hrvatskoj, konzervativnoj sredini, to je najveća glupost koju si jedna žena može priuštiti. Šanker je shvatio njezin znak, odmah joj je dotočio žesticu. Ajde, nemoj se žalit… Uvijek se možeš tješit da nisi spisateljica. To je tek pušiona. To kao da ju je dodatno razdražilo. Priča ona njemu kako je masirala kritičara Tomislava Čadeža nakon predstave ne bi li joj napisao dobru kritiku, nakon čega je Svirac počeo nju masirat ne bi li došao do… njezinog srca, valjda. Nova zgoda Nacionalne groupie.

30.11.2022. (09:00)

L.A. Confidential

Andrea Andrassy: Los Strangeles – ovdje nitko nije normalan, ali to nikom ne smeta

Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u Pošti. Ovdje ti se u prolazu svatko nasmiješi, kad ti stoji na putu se makne i kaže “sorry”, a ako se nekom sviđa što imaš na sebi, dobacit će ti kompliment u prolazu. I nema šanse da ćeš na šetnici uz plažu izdržat više od 5 metara prije nego što ti netko kaže “good morning!” Neki kažu da je to fejk ljubaznost, ali s tim se nikad ne mogu složit – ako ti netko usput dobaci nešto lijepo i simpatično, odakle ikome pravo da odluči da je to lažno? A i da je, fejk ljubaznost je i dalje bolja od iskrene neljubaznosti koje kod nas ima na bacanje… piše Andrea Andrassy direkt iz L.A.-a a nije blagoglagoljiva zagrebačka cura svaki dan tamo.

26.10.2022. (09:00)

So, what else is new?

Andrea Andrassy: Casa de bojler – Kako su nas pokušali opljačkat u Španjolskoj

Dvadesetak-tak minuta kasnije, napokon dolazimo do stana jer nam je napokon dao adresu koja uključuje kućni broj. “That’s not a big suitcase”, kaže posprdno dok silazi s romobila (kojim je mogao doć po nas u roku od dvije minute). Engleski mu je loš pa to zapravo zvuči kao “zac nota beg sjukes.” Visok je i elegantan dok nas elegantno i s visoka gleda kako unosimo kofere u stan. A kažu da su Hrvati krkani. Pokazuje nam stan i brzo (i nervozno) odlazi, što nama odgovara jer se želimo oprat. Kupaone su super, iako je pritisak vode dosta loš – ali kog briga, na odmoru smo, imamo vremena ispirat šampon iz kose… Tako nekako počinje zaplet krimića koji slijedi – “Andrea Cristina Barcelona” by Agatha Andrassy.

07.10.2022. (21:00)

Preškakljivo za premijera

Lovrić: Ljuštenje premijera Plenkovića

Gromoglasnoj će šutnji Andreja Plenkovića o intrigantnim pitanjima naftnog biznisa u Hrvatskoj pokušati doskočiti saborsko Antikorupcijsko vijeće. Sazvano najavom njegova predsjednika, opozicijskog zastupnika Nikole Grmoje da kreće u „rasvjetljavanje Ine“. Vrlo je vjerojatno da se pozivu na javno saslušanje Andrej Plenković, njegov ex-ministar Ćorić ili premijerova pouzdanica, odnedavno sklonjena u Bruxelles, Tena Mišetić, neće odazvati. Bijeg od pitanja koja bi im se mogla postaviti vrlo je znakovit. Javnosti sugerira skrivanje i zavaravanje tragova. Svejedno, u četvrtak se na sjednici antikorupcijskog gremija očekuju vrlo zanimljiva svjedočenja. Jelena Lovrić za Nacional.

03.10.2022. (21:00)

Ok je da ti ponekad bude ugodno

Gala Svilan: Život ne počinje izvan komfor zone, ona je tu s razlogom

Dignite ruku ili stisnite Like ako je i vama dosta slušanja i čitanja o tome kako život počinje izvan komfor zone. U današnje vrijeme nemoguće je izbjeći jato gurua i influencera koji online propovijedaju da su sigurnost i komfor oblik sabotaže. Da bez izlaska iz komfor zone nikada neću ništa postići u životu. Kao zaposlenik trebala bih vječno biti u potrazi za novim izazovima i prilikama. Današnja popularna kultura uvjerava nas da je ključ sreće u vječnoj težnji ka promjeni i rastu. Sramežljivi da izađu iz kućice, glasni da nauče slušati, osjetljivi da očvrsnu, a hladni da omekšaju. Ukratko, sve obrnuto od onoga što jesmo. Kada god bih se nemilosrdno tjerala preispitati svoje granice, dovelo bi me to do psihičkog i fizičkog burnouta. Na teži način, na vlastitoj koži tako sam naučila definirati i poštovati svoje granice. Komfor zona istovremeno je i metafora za anksiozno neutralno stanje. Ona nije mjesto na kojem naš rast stagnira, već mjesto koje nam služi da napunimo baterije. Gala Svilan za Index