Basara o raskolu: Crkvena tikva pukla je iz čisto političkih, a nije preterano reći ni nacionalističkh razloga - Monitor.hr
Jučer (11:00)

Kad god se neko ujedini, nastane pičvajz

Basara o raskolu: Crkvena tikva pukla je iz čisto političkih, a nije preterano reći ni nacionalističkh razloga

Stvar je u tome da se Grci i Latini nisu međusobno podnosili još iz prehrišćanskih vremena. Ulje na vatru te nepodnošljivosti dolio je primat naslednika Sv. Petra, episkopa Rima, ali sam (iako bez krčmara) siguran da bi do raskola došlo sve da je episkop rimski, a.k.a. papa, preneo primat na carigradskog arhiepiskopa. Da je „i“ bio pravi razlog raskola, raskola ne bi ni bilo jer je ondašnji papa bio spreman da, očuvanja crkvenog jedinstva radi, izbaci „que“ iz „filoque“, ali džaba je krečio. Tikva je naprosto morala pući. Zbog više sile. Da li je meni žao zbog raskola? Uopšte ne. Naprotiv. A evo zašto, što reko Blic. Nijedna stvar na ovom guravom svetu nije toliko bogoprotivna i antiprovidencijalna kao jedinstvo, počev od crkvenog, preko političkog, zaključno za nacionalnim. Svetislav Basara


Slične vijesti

Danas (14:00)

Pisalo je u novinama, pa...

Šajatović: Širi se zaraza virusom intelektualne lijenosti

U politici, znanstvenoj zajednici, medijima i općoj javnosti, čast iznimkama, sve je više onih koji lako dostupne brojeve i tvrdnje sumnjive kvalitete uzimaju zdravo za gotovo. I na temelju površnih, upitnih ili pogrešnih podataka donose pogrešne zaključke. Ili, još opasnije, smišljaju pogrešne politike. Ne propituje se točnost tvrdnje da svake godine na skijanje odlazi baš 200.000 Hrvata. Nema rasprava je li udio turizma u BDP-u 11, 19 ili 25 posto. Eurostatova hiperinflacija tablica kopira se za hiperprodukciju površnih prezentacija. Primjera zaraze virusom intelektualne lijenosti sve je više. A na cjepivu se ne radi. Miodrag Šajatović za Lider.

Jučer (08:00)

Osim ovih ovdje nabrojanih

Andrassy: Ispada da je 2024. bila isključivo loša, što nije – bila je i prepuna lijepih stvari

Dobro došli u 2025. – godinu u kojoj smo od 2050. udaljeni jednako kao od 2000., a vi i dalje slobodno mislite da su klinci iz 2000-ih osnovnoškolci. Ja sigurno hoću i nitko me neće uvjerit da sam u krivu – kaže Andrea Andrassy sumiravši godinu po mjesecima: okupljanje na Trgu žrtava Dore (iz kojeg je iznikla nova zvijezda Baby Lasagna), Plenković je na proljeće otvorio TikTok, Dalibor Matanić se u maniri sina razmetnog prijavio u ustanovu za liječenje, lipanj nam je počeo s “hawk tuah” djevojkom koja je nenamjerno pokrenula viralni trend, a u isto vrijeme smo doznali kako Bartulica preživljava sa samo 38 eura mjesečno, iako mu u pomoć uskače mama. Ljeto su obilježili požari i žene koje su vatrogascima vikale da su nakaze, te postale popularne (što nije dobro ako imaš stan kupljen ispod tržišne cijene), J.Lo se rastala, u školama vlada kaos zbog problematičnih učenika, Severinu su nam uhitili na granici, uhitili su još jednog ministra, a u prosincu su nas dočekale nove sapunice, uglavnom uoči izbora…

Prekjučer (08:00)

Istok se budi, a mi?

Jergović: Nema nove – za staru ste nam još dužni

Na dan kada smo putovali u Beograd na Slaviji, i naširoko okolo, po širokim prometnicama koje se prema Slaviji slijevaju, okupilo se nepregledno more ljudi. Demonstracije su bile studentske i učeničke, ali je izašao i neki stariji svijet, koji je svoje životne prilike već propustio u prošlim desetljećima, ili duboko još tamo u dvadesetom stoljeću. Priključile su im se sindikalne i ekološke skupine, umjetničke strukovne organizacije, institucije koje u nekim sretnijim zajednicama čine umjetničku i duhovnu elitu, ali u Srbiji – kao i u Hrvatskoj, uostalom – predstavljaju neku vrstu društvene margine. Postoji u svemu tome savršen sklad, koji, predvidljivo poput metronoma, traje od 1991.

Ali ove jeseni fakultete je u Beogradu upisivala generacija koja se rađala 2005. i 2006. Od njih je, dakle, krenuo bunt. U vrijeme raspada SFRJ njihovi su roditelji, u prosjeku, još išli u osnovnu školu. Ono najvažnije i najveličanstvenije u svemu ovom odbijanje je tog mladog svijeta, a s njima i značajnog dijela građana u Srbiji, da normaliziraju zločin i bezakonje. Netko od vas bi se, možda, mogao upitati kakve to ima veze s Hrvatskom? Pa zapravo nikakve. Već smo se navikli da je Ivan Turudić glavni državni odvjetnik, već smo, posljednjih mjesec-dva, integrirali mafijaške prvake u nacionalnu političku i društvenu elitu, pa smo se zborski rugali nelagodi obitelji Kekin… Normalizacija zla je put u zlo. Miljenko Jergović za svoj blog.

Ponedjeljak (23:00)

Tko je bio u partiji i kako je tko došao do stana je so boring, daj ti nama reci kaj misliš o X-manu?

Boris Jokić: Fejk fajt – Milanović i Primorac love rezultat dosadnom igrom

Ususret drugom krugu predsjedničkih izbora zadnji adut koji ostaje Primorcu otvaranje je nekih novih tema na koje će Milanović morati reagirati. Problem je što su sve ‘nove teme’ u Hrvatskoj zapravo stare. U trenutku u kojem se u svijetu događaju brojni sukobi i (re)pozicioniranja nama se nudi ‘stara žvaka’ od prije pet, deset ili četrdeset godina. Koga to zanima? Bilo bi zanimljivije čuti od predsjedničkih kandidata kako gledaju na moguće utjecaje osoba poput Elona Muska (Njemačka, Velika Britanija…) ili velikih tehnoloških kompanija poput Tik-Toka (Rumunjska…) na politički život suverene Hrvatske, što bi odlučili u slučaju agresije od strane ruskih snaga na Poljsku ili neku od baltičkih zemalja, kakav im je stav o (de)regulaciji umjetne inteligencije, što misle na sve jasnije pretenzije na hrvatski teritorij od strane Viktora Orbana…Uloga i ovlasti predsjednika Republike Hrvatske u ovim pitanjima nisu zanemarivi. Boris Jokić za tportal

Ponedjeljak (09:00)

Nismo mi balkanski špijuni

Markovina: Postoji interes Hrvatske, na kojem nitko ne radi, da sanira loše odnose i ratno nasljeđe sa susjedima, no to je nemoguće

Zanemarimo li sada činjenicu da je u izjavi Ane Brnabić sve pogrešno, a najprije to što vlastitim studentima i građanima oduzima bilo kakav intelektualni ili organizacijski kapacitet te pravo na vlastito političko mišljenje, pa pređemo samo na ideju da HDZ-ova Vlada financira plenume i izvoz lijevih ideja sa studentskih blokada u Srbiju, čovjeku ostaje samo da se istinski nasmije i zabavi. Uopće zamisao da se Hrvatska na obavještajnoj ili nekoj sličnoj razini bavi Srbijom je toliko daleko od realnosti da može biti samo zabavna. Jer Hrvatska se politika i diplomacija, što joj ne ide na čast, zapravo uopće ne bavi regijom, izuzev pitanjem položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, a samu Srbiju smatra ništa više nego geografskim susjedom. Dragan Markovina za Peščanik.

Nedjelja (17:00)

Sjedi doma i manifestiraj

Beck: Treba smoći hrabrosti i uhvatiti se ukoštac s 2025. godinom

Čim se približi prosinac, svjetski izdavači rječnika biraju riječ godine, a za 2024. u Cambridgeu su se odlučili za „manifestirati“. Ne misle na one naše dobre stare manifestacije, kad se paradira sa zastavama i drže se govori, nego na novu pojavu, kada snagom svoga uma učinimo da je nastalo nešto novo, piše Boris Beck za Večernji list. Naši su stari imali riječ za takve: što se babi htilo, to se babi snilo. Ali sada je više udarenih nego normalnih. Treba smoći hrabrosti i uhvatiti se ukoštac s 2025. godinom, s tamom inflacije, rata, epidemija, umjetne inteligencije, terorizma, populizma i obične gluposti i zloće. Manifestiranje je samo opravdanje lijenčina, obmana doba koja idolatrizira brbljanje, a ne cijeni rad. Influenceri vas samo uvjeravaju za novac. Njima su se sada pridružili manifestarori koji leže doma i sapunske mjehure svoga uma odašilju u svijet. Narod

Nedjelja (14:00)

Nakon sedam debelih krava stiže sedam mršavih

Novac iz EU-ovih fondova trebao je biti generacijska prilika za Hrvatsku, za sada ima kratkoročni učinak

Potpuno očekivano stvara vrlo pozitivnu, ali prividnu ekonomsku sliku stanja u zemlji u onim godinama u kojima smo taj novac primili. Međutim za sada nema nikakvih dokaza za to da će ekonomija zahvaljujući tom novcu dugoročno biti u stanju povećati proizvodnost, što se onda prevodi i u veće plaće i višu stopu rasta BDP-a. Dapače, za sada se događa baš suprotno. Za sada nema nikakvih dokaza da će ekonomija zahvaljujući tom novcu dugoročno biti u stanju povećati proizvodnost, što se onda prevodi i u veće plaće i višu stopu rasta BDP-a. Novac ćemo potrošiti, a svi naši pretpandemijski problemi još će nam jednom zakucati na vrata. Maruška Vizek za tportal

Subota (12:00)

Manje učenika - više učitelja za dežurstva

Litvan: Ubojstvo djeteta razotkrilo svu mizeriju hrvatskog školstva i zdravstva

Iz nastavničkih redova tiho se rogobori protiv kontrolnih mehanizama jer bi u dežurstva trebali biti uključeni i nastavnici. A nisu dovoljno plaćeni, pa ionako imaju posla preko glave… A nije baš tako. Samo u posljednjih deset godina Hrvatska je ostala bez 11,2 posto učenika osnovnih i srednjih škola, odnosno u škole ide 57.000 djece manje nego 2015. U istom se razdoblju broj nastavnika povećao za gotovo deset posto (5480). Država kao da najviše strepi od bunta nastavnika i medicinskog osoblja. Zato je zdravstvo druga neuralgična točka koja je kumovala tragediji u Prečkom. Počinitelj je, naime, liječeni psihički bolesnik, a izjava njegove majke jedna je od najvećih optužnica protiv zdravstvenog sustava. Nije država vodila ubojičinu ruku u osnovnoj školi, ali incidenti se mogu očekivati kad se javne službe prekomjernim zapošljavanjem i dizanjem plaća pretvaraju u glasačku mašineriju vladajuće stranke. Goran Litvan za Lider.

Petak (20:00)

Od većeg zla birati manje, ali i dalje birati zlo

Ivančić: Deset strana drugog kruga

Duboko sam uvjeren da bi eventualni izbor Primorca za predsjednika vodio u tragediju. Točnije, u završni čin tragedije. HDZ bi preko njega preuzeo zadnju instituciju koju ne drži pod kontrolom i dovršio okupaciju države. Kontrolirajući vojsku, Milanović barem sprječava da nas Plenkovićevo sluganstvo prema “zapadnim saveznicima” ne odvede u nepotrebna krvoprolića. Osim toga, čista je podvala kada se premijer i njegov džepni kandidat verbalno distanciraju od ekstremističke desnice, te se – iako vlast dijele s proustaškim DP-om – izdaju za reprezentante političkog centra. Imajući u vidu njihovu nestašnu dob, slučaj ću u hodu definirati kao krizu srednjih govana. Viktor Ivančić za Novosti

Petak (00:00)

Ako je i samo izraz nezadovoljstva, neka je, čuje se

Basara: Rakija i bure

Politički protesti (bilo koji) u političkom smislu nisu (bar ne bi trebalo da budu) forma „izražavanja nezadoljstva“ i „savladavanja straha“ (sledi napuš i za autore tih baljezgarija), nego postizanja nekog političkog cilja. Ali qwrz. U zemlji Srbiji tome nije tako. Zato što – prema H. Ekstajnu, zahvaljujući „našim posebnostima“ – srpsko društvo spada u tzv. analgetične kulture, koje nisu orijentisane prema postizanju ciljeva, već prema izbegavanju bola, smanjenju stresa i učvršćivanju stabilnosti. Takva društva se prilagođavaju neprijateljskoj i teškoj sredini odustajanjem ili povlačenjem u apatiju i zasnovana su na frustraciji, a ne na motivaciji.

Protesti od 9. marta, oni iz ‘96/97. i oni od 5. oktobra jesu bili izazvani žestokim frustracijama, ali su bili motivisani jasnim političkim ciljevima: nedopuštanjem jajarske izborne krađe u prvom i promenom političke paradigme u drugom. Napomena: nije nužno da svi u „kritičnoj protestnoj masi“ budu svesno politički motivisani nekim ciljem, ali je obavezno da takav, jasan cilj imaju političari koji usmeravaju proteste. Ako toga nema, eto situacije u kojoj imate 50 litara rakije, ali nemate bure i onda džaba rakija. Svetislav Basara