Konačno da netko to i tamo kaže
Basara: Jasenovačka licitacija
Razumljivo mi je da u Hrvatskoj ima onih koji imaju računicu da umanjuju broj jasenovačkih žrtava, nerazumljiva mi je – mada ne sasvim nerazumljiva – potreba profesionalnih Srba, SANU i delova srpske crkve – da ne kažem baš Crkve Srbije – da povećavaju taj broj. Kao unuk Srbina zaklanog ustaškom kamom – doduše unuk II klase jer moj predak nije zaklan u Jasenovcu, nego na kućnom pragu – dajem si povremeno pravo da napušavam, ili čak da nabijam na qwrz, dilbere kojima nikad dosta mrtvih Srba, a naročito one koji, živi i zdravi, tvrde da su i oni kolektivno zaklani u Jasenovcu. Ko biva… „klali su nas“. Treba pomenuti i srpske lešinarske istoriografe koji karijere grade na licitaciji: ko da više, taj napreduje. Kao što nema kolektivnog dupeta i kolektivnog identiteta, tako nema ni kolektivnog umiranja. Koliko god ljudi bilo zaklano ili streljano, svako umire za sebe i jedna duša – nesamerljivo veća od cele vidljive tvorevine – izlazi iz tela. Svetislav Basara