Basara: Dvije-tri... ma evo svih pet kolumni - Monitor.hr
06.09.2021. (12:00)

Iznenadjen, uvredjen i ožalošćen

Basara: Dvije-tri… ma evo svih pet kolumni

Bilo bi šteta ne preporučiti više od jedne Basarine kolumne iz prošlog tjedna, pa evo malo temeljitiji pregled:
Moral i politika: Uz vrlo, vrlo retke – i sve ređe – izuzetke, ljudska bića se ponašaju koliko-toliko moralno samo kad su na to prisiljena nekom spoljašnjom silom, na primer, zakonom i strahom od kazne, mada moja neznatnost i dalje preferira pendrek. Nije otuda slučajno – ali je slučajno tačno – što je „naš narod“ doskora (po selendrama verovatno i dan-danas) pojmom „moralno“ označavao nešto što se naprosto mora.
Bjelu za predsednika: Nakon što je Bjela ispampulecao „državnog reditelja“ Gagu Antonijevića – i bio izložen medijskom linču nesrazmernom incidentu – Bjeline su se akcije na berzi političkih halucinacija seljačkih lukavaca vinule u nebesa. Da li bi Bjela prihvatio kandidaturu? Koliko znam čoveka, decidirano ne bi. Zašto? Zato što nije lud, eto zašto. Doista treba biti dobro lud pa dići ruke od (svestrano) uspešne umetničke karijere i zameniti je karijerom predsednika mačjeg jebališta.
Zemlja Šojića: Šta biva kad se monasi odaju ekstroverziji i plejbojluku, videćete petog ovog meseca na Cetinju, a šta biva u (vrlo) retkim slučajevima kad se potrefi da glumac bude introvert, mogli ste decenijama gledati na pozorišnim scenama, u filmovima i TV serijama u kojima je glumio Lane Gutović. Lane Gutović je raspolagao vulkanskim talentom ravnim talentu Alberta Finija, Lorensa Olivijea ili Roberta de Nira.
Fenomenologija sahranjivanja: Fenomenologijom velikih smrti i sahrana, propraćenih masovnim ožalošćenostima i krunisanih faraonskim sahranama, počeo sam se baviti davnih godina, dan-dva posle smrti najvećeg sina naših naroda i narodnosti, Josipa Broza Tita.
Žali muški: I, uo­p­šte, žal za La­ne­tom – čo­ve­kom ko­ji se gnu­šao sva­ke sla­du­nja­vos­ti, pla­či­pi­zda­re­nja i sa­ža­lje­va­nja – bi­la je ta­kva i to­li­ka da je išla ispred vre­me­na. Deo jav­nos­ti je bio to­li­ko ne­str­pljiv (da ne ka­žem baš kr­vo­lo­čan) da što pre oža­li La­ne­ta, da ni­je na­pros­to mo­gao da sa­če­ka, pa ga je pro­gla­sio mr­tvim tri-če­tiri da­na pre ne­go što je zai­sta umro.


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Lako za dijagnozu, a terapija?

Basara: Treba nam 10 tisuća Veselina Savića

Dr Vesko je mnogo bolje nego većina psihijatara znao da li je neko klinički lud, ili se pravi da je lud ili je – ima i takvih slučajeva – genijalan pa okolini izgleda da je lud. Tako je, recimo, jednog pacijenta, kome je bio dijagnostikovan poremećaj dvostruke ličnosti – bio je umislio da je Ćirilo i Metodije – najurio iz bolnice kad ga je osoblje obavestilo da pacijent traži dva obroka, jedan za Ćirila, drugi za Metodija. Taj nije lud, rekao je Savić. I bio je u pravu.

Dr Savić je isto tako bio u pravu kad je tvrdio da ima podosta dibidus ludih tipova koji se pretvaraju da su mentalno zdravi i koji tako i izgledaju. Tako je, npr. – ovo sam čuo od Vuka Draškovića – kad je prvi put video Miloševića na televizoru, u trenu postavio dijagnozu. Koju? Mogao bih to da vam kažem, ali to bi bilo u suprotnosti sa zakonom o zaštiti prava pacijenata. Svetislav Basara

Jučer (19:00)

'Da ovo nije izmišljeni intervju, lagao bih čim zinem!'

Ivančić: Pravna država

Viktor Ivančić u novoj kolumni donosi izmišljeni intervju s Ivanom Turudićem, u kojem govori samo istinu: Radi toga sam i pristao na ovaj intervju. Jer istina mora izaći na vidjelo, i to iz usta neposrednog aktera. Ta istina podrazumijeva da državno tužilaštvo sazrijeva u ogranak HDZ-a za represivnu djelatnost. To je siguran put ka uništenju demokratskog društva. Moja je uloga osigurati da to nasilje teče glatko, dok se nove prilike ne normaliziraju. Iako sam relativno kratko na ovoj funkciji, možete primijetiti da se opća atmosfera ubrzano mijenja. Pa vidite da sada već likovi iznikli iz podzemlja, poput Jelavića i Pripuza, postaju regularni akteri na političkoj sceni. Ja navješćujem doba kada se, zbog kancerogenog djelovanja formalno neovisnih institucija, u Hrvatskoj neće moći disati slobodno. Ja donosim mrak na plućima. 

Jučer (12:00)

Da sažmemo

Đikić: Osmero za Pantovčak

Od osam predsjedničkih kandidata i kandidatkinja, dvoje ih uživa podršku lijevih i liberalnocentrističkih stranaka, dok ih je šestero smješteno na potezu od desnog centra do krajnje desnice. Takav ideološki odnos snaga značajno će, među ostalim faktorima, odrediti ishod prvog kruga izbora. Milanoviću ide na ruku kratka kampanja s božićnim blagdanima, Primorac nije pridobio simpatije ni svih HDZ-ovih birača, Selak Raspudić najviše se okomljuje na Milanovića, dok je kampanja Ivane Kekin bila energičnija, modernija i sadržajnija u odnosu na kampanje svih ostalih kandidata. Bulj svoju političku ponudu temelji na populističkom širenju ksenofobije i šovinizma, dok su Lozo i Jonjić na sličnom tragu, ali nešto intelektualno potkovaniji. Zagrebački poduzetnik Tokić Kartelo svoje političke pokušaje koristi kao neki oblik promocije i razbibrige koju si može priuštiti. Ivica Đikić za Novosti.

Jučer (09:00)

Pusti trolove, ionako su nebitni

Šajatović: Prevelika politička stabilnost – put u ekonomsku nestabilnost

I za HDZ bi bilo motivirajuće da u SDP-u dobije ozbiljnijega konkurenta. Izgledi nisu preveliki, ali predsjednik SDP-a Hajdaš Dončić iznenadio je najavom da neće poput svojih prethodnika Davora Bernardića i Peđe Grbina nasjedati na svaku provokaciju Andreja Plenkovića.

Koliko god izgledalo da će novi čelnik odavno uzdrmane najveće oporbene stranke nastaviti putom svojih prethodnika Davora Bernardića i Peđe Grbina, koji su godinama ulijetali u zamke koje im je postavljao Plenković, Hajdaš je jednu zamku – za sada – izbjegao. Sto se puta pokazalo da stati ispred replike Bašćanske ploče u saborskom hodniku i replicirati premijeru ili kritizirati ovaj ili onaj zakon ne vodi prema većem rejtingu kod birača, no SDP-ovci su uporno guslali istu pjesmu. I jednako bivali poraženi na izborima. Ako je trenutačna taktika Hajdaša Dončića ​pokazatelj da bi, uza sve rizike, mogao SDP voditi na drukčiji način, to bi za Hrvatsku, a unutar nje i za ovdašnju poslovnu zajednicu, mogao biti pozitivan trend. Nije pritom riječ o navijanju za promjenu vlasti. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (19:00)

Ah, pa naravno, mora i Andreja reći svoje

Andrassy: Ja nemam pojma kako izgleda Nikica Jelavić

Pa ako Mile Kekin nije imao pojma kako izgleda, moje postavke nalažu da mu trebam vjerovat – nije da ga branim, nije to moj cirkus, nisu moji majmuni, samo kažem da razumijem da netko nema pojma kako netko drugi izgleda. Jest da je malo nelogično da je netko tko piše pjesme socijalne tematike uspio fulat lik originalnog Jelavića, ali nelogično je i da ja ne znam kako izgleda žena kojoj godinama šaljem računovodstvenu dokumentaciju, pa ne znam – znam joj samo ime, mail i boju glasa… Ovako je Mile produžio na policiju i sve prijavio, što valjda isto ne bi napravio da laže – ili možda baš namjerno bi, nemam pojma… piše Andrea Andrassy za 24 sata. Ako hoćete opširno o toj temi eto vam Forum.hr.

Srijeda (18:00)

Strpljen spašen

Basara: Strpilo, ne trpilo

Osnovni problem Srbije nije pucanje trpila, nego nepostojanje strpila, tj. strpljenja, neophodnog za bilo koji ozbiljan posao. (Zasad nepostojeće) strpilo, ma koliko to sama reč insinuirala, ne podrazumeva pasivnost i beskonačnost trpljenja. Naprotiv. Strpljivi rad podrazumeva neprestanu aktivnost i neprestane političke pritiske, a ne neurotične reakcije od jedne do druge velike nesreće, između kojih se puknuto trpilo zaleči i ponovo zavlada letargija.

A sad čujte i počujte. Ako uređenost, ustavnost i zakonitost ikada zavladaju u Srbiji, tome će moći da se zahvali isključivo zakonima prirode koji podnose haos do izvesne granice, posle koje priroda preuzima stvar u svoje ruke i dovodi stvari u kakav-takav red. Ako se to ikada dogodi – a ne bih se kladio na to – to će se dogoditi protivno volji i vlasti i opozicije… piše Svetislav Basara.

Srijeda (12:00)

A jadan, sam protiv svih

Klauški: Primorac se žali da svi napadaju njega, a Turudić pokreće izvide protiv njegovih protukandidata

Prvo je krenuo u izvide o Milanovićevim aferama u zdravstvu prije deset godina, a sada kreću izvidi o nabavi zemljišta obitelji Kekin. Turudić se nadovezao na Nikicu Jelavića i Velimira Bujanca, a Primorac glumi žrtvu. Primorac glumi žrtvu, glumi čistunca, ne prlja ruke i ne vodi prljavu kampanju, jer zna da ima onih koji će to napraviti umjesto njega. A taj državni odvjetnik ne hvata Jelavića kojeg je Primorac označio kao “pripadnika podzemlja” s kojim se Mile Kekin ne bi smio sastajati na kavi, već se bavi Ivanom Kekin, predsjedničkom kandidatkinjom koja najviše proziva i napada Primorca… piše Tomislav Klauški za 24 sata

Utorak (14:00)

Halo, Mosore, jel' to Hadžija? Ili samo još jedna šlep igra?

Dežulović: Nazovi Milu radi ubojstva

Boris Dežulović za N1 prisjeća se kolege novinara Milorada Bibića Mosora koji mu se u nekoliko navrata telefonom lažno predstavljao, da je, misleći da ga zove on, u pm stjerao Stipu Mesića i druge. Dvadesetak godina prošlo je otada, dobri div Mosor odavno već zajebava svetog Petra i predstavlja se kao Vjeko Sliško, pa Mile ni u jednom trenutku nije posumnjao kako je na telefonu stvarno poznati nogometaš i njegov veliki fan. I jasno, uskopizdila se cijela hrvatska demokratska zajednica od Plenkovića do Primorca, trijumfalno obavještavajući hrvatsku demokratsku javnost o susretu Mile Kekina s Nikicom Jelavićem, za koji su i oni i cjelokupna hrvatska demokratska javnost saznali od samog Mile Kekina!

Zaista, ne postoji dovoljno precizna licemjera za hadezeovski obraz: kad ga je, recimo, gospođa Kekin upitala za šlepere javnog novca u privatnim klinikama, Plenković je mafijaškim smislom za humor odgovorio kako je “mislio da se ona bavi Nikicom Jelavićem”. U svih pet godina premijer svom ministru zdravstva, primjerice, nije poslao nijednu poruku. Niti u vrijeme svjetske pandemije koronavirusa, nijednom, nikad. Ozbiljni poduzetnici, shvatili ste, ne zovu na kavu pjevače, novinare i ministre. Ozbiljni igrači ne ostavljaju tragove.

Ponedjeljak (18:00)

Pa sad ti uzmi taj novac čiste savjesti

Jergović: Krvav je novac kojim Plenković od umirovljenika kupuje glasove za svog predsjedničkog kandidata

Koliko su Andreju Plenkoviću i HDZ-u predsjednički izbori važni pokazalo je da će pred izlazak na birališta umirovljenicima biti podijeljeno po osamdeset eura dodatka na mirovinu. U skladu s klerikalnom tradicijom režima, taj novac se naziva božićnicom. Biva, proviđenjem Božjim potrebitima ga pod jastuke i pod staračke pelene donosi tek rođeni djetić. Novac koji se pred kraj godine podijeli ljudima, a biva to u ozbiljnim poduzećima i ozbiljnim i razvijenim kapitalističkim državama, kao što je bivalo i u jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu, u pravilu je dio neplaniranog proračunskog viška. Međutim, u Hrvatskoj nema proračunskog viška. Tako je utvrđeno jesenas. I nema osnove da mali Isusek potrebitima u pelene za inkontinenciju zadjene osamdeset Plenkovićevih eura.

. Naime, Vlada je ustanovila da ima pravo da 98 milijuna eura umirovljenicima podijeli po osnovi saniranja “posljedica narušavanja sigurnosne situacije u Europi uslijed agresije na Ukrajinu”, a da o tome Sabor nema pravo glasa. Uzimajući novac po osnovi saniranja “posljedica narušavanja sigurnosne situacije u Europi uslijed agresije na Ukrajinu” hrvatski umirovljenici postaju ratni profiteri. Mislite li reći kako osamdeset eura i nije neki naročit profit, imajte na umu da zlodjelo ratnog profiterstva ne podliježe mirnodopskim mjerilima, i da zapravo i nije riječ o samo osamdeset eura. Miljenko Jergović za svoj blog

Nedjelja (20:00)

Sveučilište kao menadžerska organizacija

Beck: Zakon želi ukinuti akademsku otvorenost, a sveučilište pretvoriti u hijerarhiju

Dok sindikati znanosti organiziraju novi prosvjed na Markovu trgu, važno je razumjeti jednu stvar: ne protestiraju sveučilišni profesori protiv svog ocjenjivanja, nego protiv ocjenjivanja koje je štetno za slobodu misli. Državna i gradska uprava odnedavno su uvele ocjenjivanje službenika koje se već pokazalo loše osmišljenim: nije jasno po kojim se kriterijima netko ocjenjuje i, još gore, samoocjenjuje; službenici nisu zaštićeni protiv loših ocjena šefova koji ih mrze; žalbe na ocjene u načelu padaju na sudovima. Posebno je besmisleno da uprava propisuje da ocjene moraju slijediti Gaussovu krivulju, pa da mora biti malo izvrsnih i negativnih ocjena, a da glavnina ocjena mora biti u sredini – Gauss je svoju krivulju definirao kao prirodni rezultat ocjenjivanja, a nije ju zamislio kao Prokrustovu postelju po kojoj ćemo mi vršiti nasilje nad ocjenjivačima i siliti ih da zaposlenike guraju u osrednjost, piše Boris Beck za Večernji list. Cijeli tekst na Narodu.