Basara: Donald Bastać

I njega zaboli uvo

Basara: Donald Bastać

Umesto drekavaca na letnju scenu su stupili atentatori-diletanti koji ili promaše političarsku „metu“, ili je samo rane i završe likvidirani po kratkom postupku. Globalno javno mnjenje je saglasno u smatranju da je neuspeli atentat Trampu popločao put u Belu kuću, kojoj sve više priliči i epitet „luda“. Bilo je predvidivo da će teoretičari zavere ispresti priču da je upravo s tim ciljem Tramp i upriličio neuspeli atentat. U šta, bez obzira na to što je Tramp spreman na sve, sumnjam. Preveliki bi bio rizik. Nevična ruka može zadrhtati u odsudnom trenutku… Ne pije vodu.

Kako god, neuspeli atentat na Trampa – koji je povećao izglede za njegov povratak u Belu kuću – kao da je dao krila šarenom, ali homogenom međunarodnom društvu, među njima i našem, koje puno očekuje od Trampovog uspenija na vlast.

Možda grešim, ali mi se čini da su to očekivanja bez krčmara. Sve govori – i sam Tramp to javno govori – da on naprosto nije ličnost koja bi pomogla bilo kome osim sebi, a da je ličnost sprema ko zapeta puška da svakog zajebe. Svetislav Basara

kolumne Svetislav Basara

Više nema ljepote na ovome svijetu

Jergović: Alain Delon, smrt muškarca koji je bio tako lijep da se nije mogao ostvariti kao razbojnik

Ovako bismo jednom trebali započinjati priču: zbilo se to onoga ljeta kada je umro Alain Delon. Jer on je, ne zaboravimo, bio posljednji čovjek na zemlji čije je ime i prezime bilo sinonim muške ljepote. Apolon našega vijeka. A iz samog imena njegovog, Francuzi ga pišu Alain, u šezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, potekli su i u jeziku se odomaćili svi jugoslavenski Aleni. Danas će govoriti da nije bio veliki glumac. Naravno, bio je toliko lijep da se u njega teško gledalo. Sudbina je to mnogih njegovih kolegica. I pritom, bio je žrtva Viscontijevih erotskih manipulacija i zloupotreba. On ga je gledao okom znalca, i od njega je zauvijek načinio seksualni objekt. Istina je, međutim, da je Alain Delon – pored kojekakvog smeća – snimio nekoliko raskošnih remek-djela europske kinematografije. A glumio je uvijek ono što su mu dali da glumi. Dok je većina frajera nastojala biti ljepša i šarmantnija nego što zaista jest, on je, da bi ga se ozbiljno shvatilo, morao ubiti svoju ljepotu. A takvo što ne ide. Samo vrijeme, a možda i ljudsko zlo i pokvarenost, mogu naškoditi ljepoti. Miljenko Jergović za svoj blog.

Alain Delon kolumne Miljenko Jergović

Ono kad te zaustave na granici i ispituju kao da je sat povijesti

Andrassy: Šutnja je koncept koja je polagano u izumiranju

Vjerojatno ste barem jednom naišli na video sa zagrebačke špice (pauza da povratite ako vam je potreba) u kojem su zvijezde slučajni – iako sve češće i namjerni – prolaznici koji odgovaraju na pitanja osobi sakrivenoj iza mikrofona i kamere, a koji ponekad postanu predmet sprdnje, pa i ljutnje. Predmet ljutnje postaju i ljudi – najčešće influenceri – koji najviše na svijetu vole odgovarat na pitanje koliko zarađuju, potpuno neokrznuti idejom da su pitanja o prihodima van javne službe nepristojna, još manje okrznuti onom da je neukusno svoje tisuće (o kojima često lažu, ako ne nama, onda sigurno poreznoj) javno spominjat u državi u kojoj su mnogi u stotinama. Ono što je primarno, barem u mojim mislima dok gledam njihove izjave i usput čitam komentare koji su kombinacija sprdnje i bijesa je pitanje koje stane u jednu rečenicu: “Znaju li ovi ljudi da NE MORAJU odgovorit na pitanje?” Andrea Andrassy za Miss7

Andrea Andrassy kolumne

Mulići kao crna kronika našeg društva

Beck: Mulići uz kuće do mora pokazuju kako su njihovi graditelji maleni, uski i ograničeni

Umirovljeni vaterpolist s Korčule koji je napao djecu što su slavila rođendan na mulu ispred njegove kuće samo je ekstreman slučaj onoga o čemu čitamo svakog ljeta – o ljudima s kućama uz more što tjeraju kupače koji im se lješkare i brčkaju ispod ograde. Dosad se ta usputna ugostiteljska djelatnost obavljala galamljenjem, psovanjem i mlataranjem rukama. Ove je godine podignuta na višu razinu, u skladu s općim rastom hrvatskog turizma, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list. Kao i svi nasilnici, bio je hrabar pred klincima, a kad je došla policija, sakrio se u kuću.

Moj je punac 70-ih odlučio izgraditi kuću na jednom malom otoku, na svojoj djedovini, u netaknutoj uvali, gdje nije bilo nikakva puta i do koje tada nije nitko ništa držao. Da bi uopće mogao početi graditi, prvo je s prijateljima izgradio mul. Ponajprije, mul je poslužio i za sljedeće gradnje, i bio nezamjenjiv za putovanja i snabdijevanje, sve dok nije došla cesta. A otada privlači magnetski kupače, skakače, ležače, pričače i druge izletnike. Tako veliki mul postao je žarišna točka života uvale. Na njemu je u pola stoljeća odležano bezbroj sunčanih sati, pročitane su knjižnice, otračane generacije i održana mnoga noćna kupanja.

Dakako, sve je to izazvalo mnogo gužve, žamora, pljuskanja, drndanja barki, vike i cike, a ponekad i lajanja i noćnih uznemiravanja. Nikad, nikad, ali baš nikad nije punac nikome ništa rekao ili prigovorio. A pođete li mocirom iz te uvale, vidjet ćete mnoge kuće uz more. I ispred svake je minijaturni mulić koji su napravili samo za sebe. Da, velikodušnost ima cijenu, kao što je pokazao moj punac – za veliki mul trebate mnogo materijala, vremena i napora. A potom nije vaš, nego ga morate predati drugima. No on je to učinio bez žaljenja. Nije bio poput onih sitnih duša koje svoje mulove posipaju staklom i po njima prolijevaju ulje da otjeraju furešte ili, još gore, huckaju pse i utapaju djecu. Narod

Boris Beck kolumne

Teško je raspetljati palestinski čvor

Alić: Kršćanski cionizam – od eshatološkog predviđanja do geostrateške Igre sudnjega dana

Zašto se ne govori (dovoljno) o kršćanskom cionizmu? U izbjegavanju ove teme ima i prešućivanja skrivene intencije kršćanskih cionista da jednim potezom dobiju na više strana. Šutnjom se možda želi prikriti želja kršćanskih cionista da se riješe Židova šaljući ih iz Europe i Amerike u neprijateljsko arapsko područje. Naravno, nakana je umotana u celofan vjere. Izraelski povjesničar Ilan Pappe smatra da je cionizam nastao u okvirima kršćanstva. Četvrti kongres cionista iz 1900-te godine bio je značajan zbog nekoliko indikativnih detalja. U pitanju je dakle bila kolonizacija. Autohtono stanovništvo trebalo je završiti u rezervatima. Ironijom sudbine prije tih rezervata organizirana su geta za same Židove. U Europi. Sead Alić za Epohu.

cionizam kolumne Palestina Sead Alić

Možda je bolje otići 'gore' nego na more

Beck: Sigurnije je surfati u sobi na mobitelu nego vani na valovima

Nekad bih ležao bezbrižno na suhoj morskoj travi dok bi galeb kružio, a sad ga nervozno mjerkam–možda ima ptičju gripu. Čim mi noću komarac zazuji oko uha, u panici skačem i tjeram ga –možda prenosi virus zapadnog Nila. Svaki prištić na rukama ispitujem pod povećalom otkad sam čitao o majmunskim boginjama – sve je puno majmuna oko mene, treba biti oprezan, piše Boris Beck za Večernji list. Ni ulazak u inače toplo more, više me ne opušta, baš zato što je toplo – ugledam li ribu u tom prozirnom tirkizu, oznojim se i pod vodom… Jedino mi je olakšanje u tim katastrofičnim vijestima otkriće znanstvenika da nam je mikroplastika, osim u bubrege, jetra, koštanu srž, pluća, posteljicu, reproduktivne organe, zglobove i žile, ušla i u mozgove. To je sjajno! Nakon što se potpuno plastificiramo, bit ćemo otporni na sve bolesti! Cijeli tekst prenosi Narod.

Boris Beck kolumne

Manje djece na društvenim mrežama, za njihovo dobro

Rudan: Zašto me prodaješ, mama

Kakvi nas osjećaji obuzimaju kad dijete koje još nije navršilo četiri godine na pozornicu šutne najveća hrvatska “zvijezda” Maja Šuput pa onda to dijete o kome svatko od nas sve zna na maminom koncertu udara u bubnjeve dok publika oduševljeno svršava? Koja je razlika između sirotog romskog djeteta i malog manekena? Nema je. I jedno i drugo dijete, umjesto da uživa u djetinjstvu, zarađuje lovu za neodgovorne roditelje. Da je ovo pravna država, braniteljica dječjih prava oduzela bi glamuroznim roditeljima njihovog potomka i dala ga u dobre ruke. Već godinama pratim ovu tužnu i odvratnu priču i pitam se kad će konačno djeca naših zabavljača i zabavljačica prestati biti roblje u grabežljivim kandžama svojih roditelja koji uz pomoć njih prodaju sve što mogu prodati. Vedrana Rudan

kolumne Vedrana Rudan

A on ipak ne ulazi u utakmice koje teško može dobiti

Šajatović: Plenković najavio ‘uređivanje institucija‘. Pretežak je to zadatak

Ako ipak krenemo od pretpostavke da priznanje o neuređenim institucijama i potrebi njihova uređivanja nije bio trenutak nepažnje, bilo bi zanimljivo promisliti o tome bi li Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem to mogla provesti. Bit će iznenađenje ako se zadatak ne izgubi u dnevnoj operativnoj zbiljnosti. Plenković bi morao rušiti sustav koji se stvarao trideset godina. U kojem ključne uloge na svim razinama drže članovi stranke čiji je predsjednik. Tipičan primjer ‘kvake 22‘. HDZ je ‘bratstvo‘ od 217.000 članova. Godinama stvarana mreža ‘pomoći bratu u nevolji‘ iznimno je čvrsta. Tko je komu što dužan, kako ne pomoći pri zapošljavanju nekoga iz ‘bratove‘ obitelji, kako ne prilagoditi neki natječaj nekomu od ‘braće‘? Čak i oni članovi HDZ-a koji ne bi željeli igrati prema sirovim bratskim odnosima moraju uložiti goleme napore vozeći slalom između etike i zakona s jedne strane i stalnih pritisaka članova stranačkog bratstva s druge strane. Tko izrazito ignorira činjenicu da je član bratstva, lako ostaje bez funkcije. Miodrag Šajatović za Lider.

kolumne Miodrag Šajatović

Kompromisni pokret

Picula: Ovakvom Domovinskom pokretu ne trebaju politički suparnici, sve će sami razriješiti

Ukratko, vodeći ljudi Domovinskog pokreta, iz različitih pravaca, optužuju se za služenje u JNA, izbjegavanje sudjelovanja u Domovinskom ratu, malverzacije novcem te za suspektnu imovinu i način njezina stjecanja. Da u Hrvatskoj netko ima volje prikupiti dovoljno podataka za humorističnu televizijsku seriju u žanru političke parodije, kakve se desetljećima na sjajan način realiziraju u Velikoj Britaniji, Domovinski pokret – sa i bez Škore – bio bi mu nepresušno vrelo nadahnuća. Milo naše. Za više sezona. Boško Picula za tportal

Boško Picula Domovinski pokret kolumne

Gluma za Oscara

Starešina: Vučićeva međunarodna politička predstava ‘Srbija putuje na Zapad‘

Posao s litijem, kojim bi se trebala kupiti srbijanska ulaznica za EU, još je vrabac na visokoj grani. Ne samo zato što se u Srbiji prosvjeduje zbog onečišćenja koju takva eksploatacija nosi već i zbog uloge Kine u projektu i upitne budućnosti aktualnih zelenih politika. Mogao bi završiti naprasno kao i njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 2. Drugi krak srbijanskog putovanja na Zapad, preko Izraela u Washington, zapravo nije ništa novo, već je kontinuitet srpske politike. Čemu onda cijela ova informacijska operacija? Rekla bih da prije svega služi slabljenju ruskog utjecaja na Beograd dok se slažu uvjeti za neku rusko-ukrajinsku mirovnu nagodbu. A može poslužiti i kao olakotna okolnost za uklanjanje Milorada Dodika iz aktivne politike u BiH, o čemu Dodik navodno pregovara.

kolumne Srbija Višnja Starešina

Samo ne preko pune linije

Beck: Ulazak u crveno nekad je put bez povratka

Svaki čas pročitamo da je Zapad, Biden ili NATO u Ukrajini prešao još jednu Putinovu crvenu liniju. Aktivisti protiv femicida apeliraju da povučemo crvenu liniju. Amerikanci tvrde da Izrael nije prešao crvenu liniju u Gazi. Postoji čak i domaća televizijska emisija koja se zove Crvena linija. Taj nam se izraz nedavno uvukao u jezik iz engleskog, a čini se da potiče iz 1928, kada su na Bliskom istoku naftne kompanije podijelile interesne sfere propalog Otomanskog Carstva, ucrtavajući granice crvenim tušem. Pred tom se frazom povlači naša domaća, slična, ali i različita – za drznike kažemo da „prelaze sve granice“, piše Boris Beck za Večernji list.

Živimo u dobu ekstrema, no čini se da smo u zabludi glede političke polarizacije. Polarizacija nastaje kad o političkim neistomišljenicima mislimo lošije nego o istomišljenicima, ali istraživanja pokazuju da smo u zabludi: kada pitamo ljevicu što misli da misli desnica, u pravilu se pokazuje da desnica ima puno umjerenije stavove od onih koje im ljevica pripisuje – a vrijedi, dakako, i obratno. Naravno, svuda ima neumoljivih ekstremista, ali mnogi znanstveni radovi pokazuju da većina građana, i lijevih i desnih, njeguje umjeren i razuman pogled na svijet, i da im se želje poklapaju: sačuvati demokraciju, smanjiti otrovnu retoriku, racionalnije trošiti, regulirati imigraciju, usporiti klimatske promjene i zaustaviti ratove. Narod

Boris Beck kolumne

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

I njega zaboli uvo