Basara: Beda celine - Monitor.hr
Prekjučer (15:00)

Sagledavanje cjeline u holističkom svjetlu

Basara: Beda celine

Kla­si­č­na me­di­ci­na bo­le­st sa­gle­da­va kao po­se­ban en­ti­tet, kao ne­ki re­me­ti­la­č­ki fa­k­tor ko­ji de­vo­j­ka­ma sre­ću kva­ri, za ra­zli­ku od ho­li­sti­č­ke me­di­ci­ne, ko­ja bo­le­šči­ne sa­gle­da­va kao spo­lja­šnje ma­ni­fe­sta­ci­je di­s­fu­n­k­cio­nal­nos­ti ce­li­ne or­ga­ni­z­ma. I sa­da si­la­zi­mo u sa­mo sr­ce ho­li­sti­č­ke ta­me, na pi­ta­nje od 1.000.000.000 svih ko­n­ve­r­ti­bi­l­nih va­lu­ta: za­što je u Sr­bi­ji uvek „ova­ko (ka­ko) ni­kad ni­je bi­lo“ (a uvek je ma­nje-vi­še isto).

Na­pred na­pi­sa­nim sam in­si­nui­rao da be­sko­na­č­na se­ri­ja sr­bi­jan­skih di­s­fu­n­k­cio­nal­nih i de­stru­k­ti­v­nih au­to­ri­tar­nih re­ži­ma – je­dva dva­put na­kra­t­ko pre­ki­nu­ta – ko­ji su u svim vre­me­ni­ma i alo­tro­p­skim mo­di­fi­ka­ci­ja­ma bi­li te­ška mu­ka du­hu ot­pri­li­ke po­lo­vi­ne sr­p­skih po­pu­la­ci­ja – mo­žda ima ne­ke ve­ze i sa de­lo­vi­ma po­pu­la­ci­je ko­ji­ma su re­ži­mi mu­ka du­hu. Spo­znaj se­be! Ne­ma bo­ljeg re­ce­p­ta za br­zo re­še­nje svih pro­ble­ma. Ne­vo­lja je što ma­lo ko uo­p­šte že­li da spo­zna se­be, jer ono što bi spo­znao, kad bi sti­snuo mu­da da spo­zna, pas s ma­slom ne bi mo­gao po­je­sti. Ako je ta­ko sa po­je­di­n­ci­ma, vi vi­di­te ka­ko je sa dru­štvom ko­je ni­je ni zbir svo­jih de­lo­va, ne­go na­su­mi­č­no ma­č­je je­ba­li­šte. Svetislav Basara


Slične vijesti

Danas (11:00)

Ništa o Nietzschemu

Dežulović: Ogled ni o Tzscheu

Otkako je ono u okviru hadezeovske kulturne revolucije započeo obračun s filozofima i filozofijom, pa prije nekoliko godina svečano zatvoren filozofski studij na Hrvatskim studijima, HDZ-ove je ministre, što da vam kažem, baš krenulo. U vrijeme pandemije covida i stroge opće karantene, samo najpoznatiji primjer, ministar unutarnjih poslova izvanrednu je fleksibilnost prema masovnim okupljanjima katolika obrazložio tako riječima kako je “represija zadnja stvar koja bi se u ovakvoj situaciji trebala poticati”, zaključivši: “Prisjetio bih se Nietzscheove misli, koja kaže da se ne vjeruje ljudima koji imaju moćan refleks prema kažnjavanju.”

Danima se Hrvatska smijala ministru policije koji govori o Nietzscheu, ministar je onda strogo upozorio kako se ne kaže “o Nietzscheu”, već je pravilno “ni o Tzscheu”, ali to je već bio vic. Ako vam se pak učinilo da je i ministrova misao vic, to je zato što je samo u Hrvatskoj moguće da skepsu Friedricha Nietzschea prema represiji podijeli jedan ministar unutarnjih poslova, dakle ministar policije, dakle ministar resora koji upravo cijeli počiva na konceptu represije i kazne: “Prisjetio bih se Nietzscheove misli, koja kaže da se ne vjeruje ljudima koji imaju moćan refleks prema kažnjavanju.” Boris Dežulović za N1

Jučer (12:00)

Prije doprinos satiri

Rašeta: Porez na nekretnine kao ‘doprinos domovini’

Porez na nekretnine bi trebalo nazvati “doprinos domovini“!? Ovu genijalnu fiskalno-lingvističku inovaciju predsjedničkom kandidatu savjetovali su “neki ljudi”. Osnovano sumnjamo da su to bili trojanci u Primorčevoj kandidaturi. Pa to zvuči kao gola zajebancija napaćenog naroda – “doprinos domovini”! U osam i pol godina mandata Andrej Plenković nije proveo ni jednu jedinu tzv. strukturnu reformu; sve se svodi na mijenjanje poreza, doprinosa, tehniciranje, žongliranje itd., no ideja o “doprinosu domovini” doista je dubok pad, nakon kojega slijedi duboko oranje po poljanama satire. Jedini doprinos domovini bilo bi – smanjenje poreza, podizanje efikasnosti javnog aparata, digitalizacija (kompjutere i algoritme ne možete “podmazati”), racionalizacija i sl. Ukratko, Dragan Primorac morao bi mijenjati savjetnike ili ambiciju – uz ovakve akrobacije ne bu dopeljal svoja kola do Pantovčaka, strm je uspon do tog brda. Boris Rašeta za Novosti.

Prekjučer (11:00)

Kad otvorena vrata postanu sigurnosni izlaz

Starešina: Neodgovorni politički eksperiment s ljudima i državnim granicama očito se bliži kraju

Jedan od istinskih motiva za otvaranje granica masovnom dolasku izbjeglica/migranata bio je nedostatak radne snage u zapadnim europskim državama, poglavito u Njemačkoj. Humanitarna kriza zbog rata u Siriji bila je donekle motiv, ali velikim dijelom i pokriće za masovni ‘uvoz‘ ljudi, mahom iz muslimanskih zemalja, bez provjere i bez kontrole, koji je otvorila bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. Jesu li tako Njemačka i druge zapadnoeuropske zemlje riješile problem nedostatka radne snage u svome gospodarstvu? Djelomično i kratkoročno. Danas više nije riječ o tome trebaju li granice članica EU-a biti otvorene prema ilegalnim migrantima, već kako iseliti one koji su u EU došli zahvaljujući ‘otvorenim vratima‘, a nisu se integrirali u društvo i tržište rada, nego postaju sve veći problem državama primateljicama. Negativne posljedice ‘otvorenih granica‘ mnogo su veće: Stvorila je nesigurnost u svojim gradovima, proširila gradske četvrti u koje policiji nije uputno ulaziti, umnogostručila je kriminal iz antisemitskih pobuda, polarizirala je političku scenu… Višnja Starešina za Lider.

Prekjučer (01:00)

U Trst po uvoznu robu

Jergović: Zašto nakon uvođenja eura odumiru zagrebačke tržnice?

Sredina i kraj listopada oduvijek su bili najuzbudljivije tržničko razdoblje u godini. Vrijeme je to kada se kiseli kupus, pa iz unutrašnjosti krenu FAP-ovi i tamići, do vrha puni odrubljenih kupusovih glava. Na tržnicama bi sredinom listopada svud naokolo bila i brda jabuka i krušaka, uglavnom starih sorti, dobrih za trap i za zimsko skladištenje. I bilo bi, naravno, na sve strane i grožđa. Sve do nedavno, na zagrebačkim je tržnicama bilo i domaćih jabuka, i dalmatinskog grožđa, kao i onog groznog kontinentalnog grožđa, koje nazivaju izabela. Bilo je svega čega i bilo i nekad, samo manje, oskudnije i nekvalitetnije.

Odumiranje zagrebačkih tržnica započinje u vrijeme kada dva-tri dominantna lanca prehrambenih trgovina preuzimaju cjelokupno tržište. Turistička monokultura sasvim je pokorila Dalmaciju, poticaji (mahom lažni i fiktivni) u poljoprivredi dodatno su korumpirali male proizvođače, iz Slavonije odavno na tržnice ne dolazi više ništa ili skoro ništa, a uvozna roba sa tržničnih štandova sve brojnijih nakupaca ne razlikuje se od robe u Konzumu, u Sparu ili u Plodinama. U osnovi, radnim danima sve manje je razloga da pođemo na tržnicu, pijacu, placu. A petkom i subotom, s tržnice, pijace, place vraćamo se razočarani. Miljenko Jergović

Nedjelja (19:00)

Nije bitno što kažu, već što izostavljaju

Beck: Plaće su nam najviše u povijesti, ali takve su nam i cijene hrane i stanovanja

Istovremeno kad Tomašević najavljuje nove kapitalne gradnje po Zagrebu predsjednik Vlade i Sabora tumače da su nam „plaće najviše u povijesti, zaposlenost najveća, kreditni rejting najviši u povijesti“, što je i istina i manipulacija. Tu bi izjavu trebalo relativizirati tako da se kaže da su i cijene hrane i stanovanja najviše u povijesti, da trećina umirovljenika živi na rubu siromaštva i da je zaposlenost potpuna jer se iseljavamo i izumiremo pa nema tko raditi. Još bi se bolje ta samohvala relativizirala kad bi se provjerilo kakve bi bile plaće, zaposlenost i rejting da nemamo trideset godina nesposobne, korumpirane i kradljive vlasti. Nije mi toliko smiješno Jandrokovićevo i Plenkovićevo busanje u prsa, nego što se smatraju vrhuncem povijesti. Gradonačelnik Zagreba planira četverotračne ceste u gradu u kojem je lani umrlo dvije tisuće ljudi više nego što se rodilo; na isti način vlada misli da je na vrhuncu povijesti, iako se prošle godine rodilo 20 000 ljudi manje nego što je umrlo. Imamo vodstvo koje ne vidi da je slijepoj ulici. Boris Beck za Večernji (čiji članak možete pročitati i na Narodu).

Nedjelja (01:00)

'I dječak i ministar proizvodi su vremena u kojem živimo. S tim da je dječak ni kriv ni dužan'

Jergović: Radovan Fuchs ili problematični zagrebački dječak koji provodi nasilje nad zajednicom

Ono što Radovan Fuchs radi u socijalnom je smislu istovjetno onom što radi dječak s kojim njihova djeca imaju problema. On im izgovara neke vulgarne, spolnim i seksualnim aluzijama nabijene riječi, obraća im se onako kako se u svijetu dječje mašte dominantni mužjak obraća sebi podložnom ženskom svijetu. Tako on komunicira i s djevojčicama, i s dječacima, jer je iz njegove perspektive, kao i iz perspektive svakog dominantnog autoritarca, sav svijet – ženski. Između toga što taj dječak radi, i onoga što je u izjavi za javnost učinio Radovan Fuchs, razlika je samo ta što se dječak koristi govorom izopačene ljudske intime, dok se Fuchs služi izopačenim govorom javnosti.

Dječakova tema nedužna je i djetinja: kada imaš deset godina, i kada si četvrti razred osnovne, rado ćeš i ne baš tako rijetko sablažnjavati vršnjakinje i vršnjake skurilnim govorom odrasle seksualnosti. Kada ti je sedamdeset i jedna, kao Fuchsu, i kada si ministar obrazovanja i znanosti, skurilni govor seksualnosti pretvara se u sirovi i nasilnički govor ideologije. Dječak u svojoj igri provodi osobnu agresiju na svoje razredne drugove i drugarice (imate li, možda, zamjenske riječi za posljednje dvije?), dok Radovan Fuchs, djelujući s diktatorske katedre, inicira agresiju rulje na 1400 građanki i građana, redom pojedinaca, koje je upravo izolirao i rulji ideološki predstavio. Miljenko Jergović

Subota (16:00)

Kaj ti je mama Kim Kardashian?

Andrassy: Kao mala bila sam zapravo na dva vrlo raskošna rođendana – u McDonaldsu i u pizzeriji

Osmogodišnje dijete s kojim njena kćer dijeli razred je na svojoj proslavi imalo preko 50 ljudi – i fotografa, catering s uključenom profesionalno izrađenom tortom, a bio je osiguran i stol za odlaganje poklona… ukratko, mala svadba za veliki osmi rođendan, a ja sam se odmah vratila u vrijeme naših školskih rođendana koji nisu bili ni blizu tako raskošni. Dobro, bila sam na dva – u mekiću i u pizzeriji (kad je jedna pizza koštala 20 kn). Ne da je bilo raskošno, nego smo imali osjećaj da je Met Gala. Većinu se vremena sve ipak svodilo na kućna druženja – pozvalo bi se pet, šest, uvrh glave dvanaest najbližih prijatelja ako ste baš ekstrovert ili blizanac (što po horoskopu, što onaj s bratom ili sestrom), a pozivnice su bile ručno izrađene, pa fotokopirane.

Fast forward to 2024. Nemam ništa protiv igraonica, rođendaonica i ostalih “onica”, one su blagoslov jer ti nitko neće uneredit stan i neka svatko radi kako mu paše, ali ne mogu se otet dojmu da su dječji rođendani postali još jedan povod za natjecanje. “Vidjet ćeš kad ćeš imat svoju djecu” – iz vaših usta u moj reproduktivni sustav, ali svejedno ne mogu zamislit da ću pozvat 50 ljudi na rođendan osobe s mliječnim zubima. Andrea Andrassy za Miss7

Petak (01:00)

Sopstvena fizika

Basara: Kultura ubrzanja

Ma­lo-ma­lo pa će­te ne­g­de ču­ti ža­lo­po­j­ke da se „vre­me ubr­za­lo“, da sve ne­ka­ko pro­la­zi br­že ne­go u sta­ra do­bra vre­me­na (ci­nik bi re­kao: da su bi­la do­bra, ne bi pro­šla). Vre­me se ne mo­že ni ubr­za­ti ni uspo­ri­ti, kao što se ni pros­tor ne mo­že ni „skra­ti­ti“ ni „pro­ši­ri­ti“. Na te fe­no­me­ne se na­pros­to ne mo­že uti­ca­ti. Na­pred re­če­no ne zna­či da se ne mo­že pro­me­ni­ti pe­r­ce­p­ci­ja vre­me­na i pros­to­ra. I u tom gr­mu le­ži zec. Ono što stva­ra ilu­zi­ju br­žeg pro­to­ka vre­me­na je ubr­za­nje mi­kro­pro­ce­so­ra i broa­d­ban­do­va i – po­go­to­vo – umre­že­nost i sve­pri­su­t­nost mo­bi­l­ne te­le­fo­ni­je. U su­šti­ni je (i to ba­sno­slov­no) ubr­zan sa­mo pro­tok in­fo­r­ma­ci­ja, što se na pr­vi po­gled mo­že uči­ni­ti kao baš do­bra star, po­go­to­vu u si­tua­ci­ja­ma kad tre­ba iz ne­ke vu­ko­je­bi­ne po­zva­ti šlep slu­žbu, ume­sto, kao ne­ka­da, sa­ti­ma pe­ša­či­ti do pr­ve na­seo­bi­ne. Po­ne­kad i je­ste do­bro. Če­šće ni­je. Svetislav Basara objašnjava i zašto.

 

15.10. (14:00)

Nema zemlje za akademske građane

Vizek: U samo deset godina udvostručen je broj prijediplomskih studija s previše nepopunjenih mjesta, ovakva situacija je neodrživa

Ako pak zbrojimo prijediplomske i diplomske programe, u Hrvatskoj su u ponudi ukupno 1734 studijska programa koje je u ovoj akademskoj godini moglo pohađati ukupno 41 tisuća novih studenata. S druge strane, broj potencijalnih studenata kontinuirano se smanjuje uslijed smanjenja broja stanovnika i odlaska naših studenata  na tudij u druge države. Ili će se broj studijskih programa i visokih učilišta morati smanjivati ili će se morati mijenjati sustav financiranja visokih učilišta – ili povećati broj studenata i sve pet. Ove akademske godine u Hrvatskoj je studij upisalo svega 210 studenata s državljanstvom zemalja članica EU-a i 245 studenata iz ostalih zemalja. Složit ćete se, s obzirom na 14 tisuća nepopunjenih studijskih mjesta, broj upisanih stranih studenata sve je samo ne zadovoljavajući.

Našoj imigracijskoj politici posve je prihvatljivo i čak poželjno da uvozimo na desetke tisuća nisko obrazovanih Indijaca, Pakistanaca i Nepalaca na privremeni rad koji će se s vremenom pretvoriti u trajni boravak u zemlji, ali joj nije nimalo poželjno da u zemlju uvozimo ljude koji će plaćati školarine našim sveučilištima, koji će dodatno u zemlji trošiti svoj dohodak na razne osnovne životne potrebe i koji jednog dana mogu postati dio kontingenta ponude visokoobrazovane radne snage u zemlji. Maruška Vizek za tportal.

14.10. (10:00)

Već je svima dosta rata

Starešina: Medeni mjesec Volodimira Zelenskog sa zapadnim saveznicima bliži se kraju

Ukrajina se nalazi u škarama mirovnog procesa. Možda bi se tako najkraće mogli opisati recentni potezi srednjoeuropskih zemalja prema pomoći Ukrajini i njezinoj europskoj i transatlantskoj integraciji. Ovoga puta nije riječ samo o državama koje imaju izrazito proruske vladajuće garniture, poput Mađarske ili Slovačke. Ukratko, europski i transatlantski integrirane srednjouropske države, one kojih se izravno tiče rješenje rusko-ukrajinskog rata, ovih dana šalju ozbiljna upozorenja Ukrajini. Što upućuje na to da se već pripremaju za razdoblje poslije rusko-ukrajinskoga mirovnog procesa. I da nastoje već sada zaštititi svoje interese – sigurnosne, političke, energetske u odnosima s Rusijom – u novoj geopolitičkoj etapi koja će se igrati prema novim pravilima. To ne znači da će Zapad, odnosno SAD i EU, napustiti Ukrajinu. Dobit će još pokoju programiranu potporu, poput one u Dubrovniku, sa samita manje važnih država. Koji je Hrvatska obogatila i prigodnim domaćim dvobojem između predsjednika i premijera na terenu vanjske i obrambene politike. Višnja Starešina za Lider