Kako se uvijek uspijem naći na krivom mjestu u krivo vrijeme? Proganja me to pitanje. Zapravo odavno znam odgovor: previše sam radoznao i kad mi se kaže da se nekamo ne ide, ja moram baš tamo otići. I tako sam se našao u rukama bjeloruske ‘pogranične službe’ jer sam zalutao u ‘zabranjenu zonu’, a ti su me, nakon preliminarnog ispitivanja, predali u ruke ‘stručnjacima’ koji, gle čuda, uopće ne znaju bjeloruski pa se ispitivanje odvija isključivo na ruskom. Nakon tri sata i Google translatea pojavila se i prava prevoditeljica, konačno netko tko zna engleski, kako bi mi objasnila da je situacija dosta ozbiljna jer sam uhvaćen u pograničnoj, zabranjenoj vojnoj zoni. Jasno je da sam, ne dokažem li suprotno, zapravo – špijun sa zadatkom! Jer tko bi drugi došao čak do Bjelorusije automobilom i onda se motao uz ukrajinsku granicu? Tportal