Demoni i komarci
Baby Lasagna napokon izbacio svoj prvi album, prve reakcije: Je li Marko Purišić naš Peter Parker?
Album čija je ponajveća kvaliteta upravo ono što je Purišićevo primarno zanimanje – do perfekcije zašiljena produkcija na razmeđu EDM-a, popa, rapa, metala i elektronike – pokazuje koliko je teško stvarati glazbu što je, barem mi skloni traženju umjetničkog i izvanvremenskog u njoj, obično preskačemo i prepuštamo konzumerizmu da ga sažvače i ispljune. Četrnaest pjesama koje je Lasagna nanizao na ‘DMNS 6 Mosquitoes’, naime, dobro znaju gdje im je mjesto u svemiru jer ga Purišić uspijeva kontrolirati, iz perspektive pripadnika prve generacije Gen Z dijagnosticirajući boljke modernog društva oko sebe, ali i u sebi samome.
Tema slave s ili bez pokrića kontrapunktirana je nježnijim trenucima albuma, u kojima do izražaja dolazi Purišićeva krhkija strana, raspolovljena između nesigurnosti karakteristične za njegovu generaciju te težnje ljubavi i univerzalnom prihvaćanju. Potkrade se tu i koja banalnost, da ne kažemo krindž moment, no zato ima stvari koje otkrivaju razinu izravnosti kakvu sve rjeđe susrećemo u pop glazbi. Bojan Stilin za tportal