Electro pop dečko koji pokraj 'Rim tim tagi dim' uglavnom pjeva o lazanjama
Baby Lasagna mimo ‘apsolutnog konsenzusa’ – Novi lunapark
Kako, dakle, napisati išta o nekome tko je munjevitom brzinom osvojio cijeli svijet, u nekoliko sati rasprodao nekoliko Šalata, najavio svjetsku turneju bez da još uopće ima objavljeni album, nekome za koga su svi od reda rekli da je nešto najbolje što je Hrvatska ikad glazbeno ponudila i, na kraju krajeva, nekome tko se čini kao super normalan i nedvojbeno talentiran lik? Sve rečeno apsolutna je istina osim možda ovog ‘glazbeno’ jer prije bi trebalo reći da je to nešto najbolje što je Hrvatska ponudila iz svoje inače nepostojeće rinfuze ‘showbiznisa’. Što se same mjuze tiče, i dalje je to u suštini ono što je nekad davno radila Manntra, ali nešto mekanije, pitkije i daleko bolje.
Formula je otprilike metalcore koji se u Lasagninom slučaju samo vizualno naslanja na etno, a kojem je dodan dašak pop glazbe i techna. Može se to nekome činiti banalnim, ali da je formulu ubosti lako, ubo bi sva’ko, a to nikako nije slučaj. Rasprodani koncerti, svjetski hype, maltene rasprodana svjetska turneja ‘na neviđeno’, milijuni pregleda na YouTube – u, izvrsna koncertna produkcija i napucani jednosatni show, još bolji PR i komunikacija prema fanovima… sve je tu, sve besprijekorno. Kaže Ivan Grobenski za Ravno do dna, uz napomenu kako ga osobno podsjeća na Coloniu novog doba.