18.12.2018. (19:30)
Forbesova analiza 200 vodećih američkih arhitektonskih tvrtki otkrila je više od popisa – pružila je uvid u stanje rezidencijalne arhitekture u SAD-u. Glavni izazovi uključuju klimatske promjene, manjak građevinskih radnika i globalizaciju dizajna koji često ignorira lokalne posebnosti. Trendovi poput “moderne seoske kuće” šire se društvenim mrežama, dok se rastući klimatski ekstremi prilagođavaju kroz otpornije građevinske standarde. Regionalna arhitektura postaje ključna za očuvanje lokalnog identiteta, dok se nameće potreba za održivošću i ljepotom. Poruka je jasna: ljudi čuvaju lijepe stvari, a arhitektura bez duše nije održiva – niti dugoročno korisna. Forbes
Ne oslanjajući se na vjerske simbole, pokušali su zadržati “pristup pun nade” koji nazivaju “utješnom arhitekturom”. “Ovo je prilika da preispitamo ulogu groblja u modernom društvu. Želimo stvoriti prostor koji će potaknuti dijalog o smrti i sjećanju, dok istovremeno pruža utočište za sve koji dolaze”, poručuju Mjölk arhitekti. Novi dio groblja nalazi se na mirnom brežuljku izvan središta grada te je okružen prirodom, što – prema arhitektima – “simbolizira ciklus života”. Glavni elementi dizajna uključuju prostrane staze, mirne vrtove i jedinstvene grobne jedinice koje su oblikovane kako bi se integrirale u krajolik. Haus
To vidimo kroz ilegalnu gradnju, nedostatak koncentracije na javni prostor u novoj gradnji te u dominaciji tržišne logike. Ako imate legalizaciju kao zakon i 850 tisuća prijava za legalizaciju, onda možete zaključiti da taj sistem, a govorimo i o socijalističkom sistemu, jednostavno ne funkcionira; da vi imate urbanizam koji regulira, koji radi red u prostoru, a konačno imate nered, ocjenjuje Mimica za HRT. Druga je metoda rušenje ilegalnih gradnji, i to onih zgrada koje nisu za življenje, što je možda i dobar pristup. O našim konzervatorima kaže da su izuzetno obrazovani, ali da podsjećaju malo na afganistanske talibane jer se s njima ne može ući u kritičnu diskusiju o tome kako moderna arhitektura i kako se zaštićeni prostori grada trebaju dalje razvijati. HRT
Projekt nove škole sa sportskom dvoranom, koja će značajno rasteretiti postojeću školsku zgradu, izradio je arhitektonski ured 3LHD, a predstavljen je na sjednici gradskog vijeća Kastva. Arhitekt Silvije Novak prezentirao je projekt koji se ističe svojom inovativnošću, ali i prilagodbom specifičnom terenu. Površina škole je impresivnih 3000 m2, dok je površina cijele građevine 5122 m2 na parceli od preko 10.000 m2, pružajući tako dovoljno prostora za sve potrebne sadržaje moderne obrazovne ustanove. Osim učionica, škola će imati i popratne sadržaje koji formiraju prije spomenute atrije, stvarajući ugodne prostore za učenje i druženje. Tu su i terasasti vrtovi na južnom dijelu parcele koji će služiti kao prostor za vanjske školske aktivnosti. Haus
Ova građevina, podignuta 1905. godine, u doba kada je Devon u Engleskoj prolazio kroz značajne društvene i ekonomske promjene uzrokovane industrijskom revolucijom, danas stoji kao simbol dobrog primjera adaptacije i održivosti u 21. stoljeću. Početkom 20. stoljeća, kada je kapela izgrađena, ova je regija doživljavala postupni pad tradicionalnih industrija; mnoge obitelji napuštale su ruralna područja u potrazi za poslom u gradovima, ostavljajući za sobom zajednice koje su se borile za opstanak. U tom kontekstu, kapela nije bila samo mjesto bogoslužja, već i središte zajednice – mjesto okupljanja, utjehe i nade. Stara kapela nalazi se na parceli površine 520 m2. Prvi put pretvorena je u stan 70-ih godina prošlog stoljeća, a novim se projektom nastojalo ukloniti niz nespretnih intervencija 90-ih godina, koje nemaju povijesnu ili arhitektonsku vrijednost. Haus
Ako gledamo isključivo hrvatska predgrađa i sela, gdje desetljećima dominiraju ciglene, nedovršene kuće, odgovor je – nažalost – da. Ako gledamo malo dalje od toga – nikako. Primjer za to su katalonski arhitekti koji dolaze uskoro na InDizajn u Zagreb. U više od dva desetljeća projektiranja stvorili su jedan od prominentnijih arhitektonskih studija u Španjolskoj, a jedna od specijalnosti s vremenom su im postale ciglene kuće koje su dovršene bez klasične fasade. Od više od 20 projekata koje trenutno možete vidjeti na njihovoj stranici, devet ih je potpuno ili djelomično od gole cigle. I baš svaki je izniman. Haus
Arhitekt Sanjay Puri je morao pronaći način kako se izboriti s ekstremno suhim, pustinjskim okolišem te istodobno stvoriti utočište za djecu iz 1500 radničkih obitelji. Problem sunca koje neumoljivo prži i visokih temperatura – koje se većinu godine kreću oko 36 stupnjeva Celzijevih – Puri je svladao kroz materijale i raspored koji je slagao prema klimi, kontekstu i topografiji. Dvorište služi kao konektor (i separator) za prostore osnovne i srednje škole, a njegovi linearni trapezoidni okviri i štitnici od sunca smanjuju toplinu i cirkuliraju hladniji zrak unutar interijera. Cjelokupna cirkulacija odvija se kroz otvorene, prirodno ventilirane hodnike. Haus
Izgrađena 1971. godine, Grande Nef de l’Île-des-Vannes je djelo arhitekata Anatolea Koppa, Luciena Metricha i Pierrea Chazanoffa. Sa svojim paraboličnim krovom i prozirnim bočnim panelima, ova struktura je bila prava inženjerska senzacija svog vremena. Na vrhuncu svoje slave, Grande Nef je mogla primiti 5000 gledatelja i bila je domaćin koncertima ikona poput Pink Floyda, Led Zeppelina, Brucea Springsteena i Queena, kao i sportskim događajima poput finala Svjetskog prvenstva u rukometu 1981. godine. Zatvorena 2018. godine zbog propadanja i problema s pristupačnošću, zgrada je bila osuđena na zaborav sve dok Chatillon Architectes nije preuzeo izazov njene revitalizacije. Nakon igara, zgrada će biti vraćena lokalnoj zajednici Saint-Ouen-sur-Seine, gdje će se nastaviti koristiti kao atletski i kulturni centar. Renovacija je omogućila kapacitet od 1500 sjedećih i 4500 stajaćih mjesta, čime se osigurava multifunkcionalnost prostora za razne događaje. Haus
Nismo baš imale veliki budžet, ali planovi za terasu bili su golemi: farbanje zidova i podnih pločica, tenda, novi namještaj… -kaže Vanja Došen za Haus, davši “budget-friendly” posao svojoj sestri. Žena je, srećom luda scenografkinja i živi za to da joj netko uvali neki neugledan prostor koji će, najčešće u malo vremena i za malo novca, transformirati u čudo. U nekoliko dana tu otužnu, žućkastu i neprivlačnu izbu transformirala je u punokrvnu terasu; uzbudljivu, lijepu, primamljivu. Problem sunca, koje u prijepodnevnim satima od tog poluzatvorenog prostora stvara kotao koji ubija svaku biljku, riješila je predivnom tendom koju je sama osmislila, ružne crveno smeđe pločice na podu prefarbala je u crno bijele kocke, raznih krupnih otpada po gradu dovukla je košare, police i drvene kutije u koje smo presadili biljke, pa cijelu stvar upotpunila onim mojim foteljama iz Ikee… za sve skupa 250 eura.
Oslotre, norveški ured specijaliziran za drvene konstrukcije, upravo je nagrađen popularnom Architizerovom nagradom ‘A+Awards’, za “najbolju srednje veliku poslovnu zgradu godine”. Radi se o jednoj od rijetkih poslovnih zgrada u svijetu izgrađenih gotovo posve od masivnog drva i prva takva u južnoj Norveškoj. Šesterokatnica bruto površine 3106 m2, zamišljena kao komercijalna i poslovna zgrada. U prizemlju su maloprodajni prostori, a ostali katovi namijenjeni su uredima koje su redom popunile ‘green tech’ kompanije. Objekt je sada pokazao da je moguće izgraditi konkurentne drvene zgrade u usporedbi s betonskim i čeličnim konstrukcijama istog tehničkog standarda. “Zgrada je projektirana i izgrađena u 12 mjeseci, a postigli smo 53-postotno smanjenje emisija stakleničkih plinova, u odnosu na gradnju klasične zgrade”, poručuju arhitekti. Haus