Argentina – Island 1:1
HRT ima najzanimljivije detalje utakmice [video_icon]
HRT ima najzanimljivije detalje utakmice [video_icon]
Za srebro u Rusiji u blagajnu HNS-a stići će 20 milijuna dolara, koje se dijele 50-50. Pola ide savezu, a pola igračima. Deset milijuna koji će dobiti igrači dijeli se na jednake dijelove. Nikola Kalinić neće dobiti ništa. Za uspješne kvalifikacije i plasman na Svjetsko prvenstvo HNS će dobiti osam milijuna dolara. 40 posto ide igračima i stožeru, a samom stožeru 480.000 dolara, pola od toga Čačiću koji je vodio devet utakmica kvalifikacija. Svaki igrač će za svjetsko prvenstvo dobiti 454.454 dolara, Dalić oko milijun. Točnu računicu kako će se novac podijeliti donosi 24 sata.
Ukupan utjecaj Svjetskog prvenstva BDP Rusije procijenjen je na 952 milijarde rubalja, odnosno oko 12,5 milijardi eura, što, dakle, nije zarada nego iznos koji je potrošen oko prvenstva. Najviše je otišlo na izgradnju stadiona – 688 milijardi rubalja, devet milijardi eura. U Rusiji sad raspravljaju što s izgrađenom infrastruktorom, objavio je organizacijski odbor. FIFA je objavila izvještaj o sportskoj strani prvenstva – ovdje, veliko i vrlo pregledno.
https://kozpost.com/blog/mondial-2018-12-5-billion-eur-of-earnings-to-russia-according-to-the-organizers-russian/11821/
Zanimljiv članak o nogometu, njegovoj ulozi u nacionalnom identitetu, porijeklu igrača, o Francuzima prije svega. Utopijski elan je izgubljen i brojne lekcije su naučene iz naivnosti nakon prvog osvajanja prvenstva. Više se od sporta i sportaša ne očekuje da odjednom promijene društvo… Prema Guardianovim izračunima među četiri reprezentacije koje su najdalje dogurale na Svjetskom nogometnom prvenstvu upravo je Hrvatska reprezentacija bila ona s najvećim brojem igrača koji nisu rođeni u državi za koju igraju.
Dobar, rezimirajući pregled proteklog Svjetskog prvenstva napisao Ivica Đikić u formi abecedarija, sve bitno je tu: Ovaj abecedarij nastao je kao plod pritisnutosti refleksnim porivom da se pruži zdravorazumski otpor počesto kičastoj i tupavoj kolektivnoj euforiji, s jedne strane, i iskrenim divljenjem nevjerojatnom sportskom podvigu hrvatske nogometne reprezentacije, s druge. Jedno je neodvojivo od drugog, ali takva je narav sporta, i to ne samo onog koji je dosegao takvu planetarnu popularnost i takav utjecaj, i ne samo u hrvatskom slučaju: plemenitost i ljepota igre, talent i pozitivne emocije isprepliću se s nacionalizmom, političkim zloupotrebama i imperativom monolitnosti po principu nacije i vjere
Kod kuće pak, fiksirani animozitet prema predsjednici se ne mijenja pa se postavlja pitanje tko bolje vidi kako nas je predsjednica predstavljala. Dolje je kolumna od Tomislava Klauškog.