Bilješka iz Splita
Ante Tomić: “Da mi to napravi, spremačica više ne bi prešla moj prag!”
Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto kao spremačica?”, prekinuo sam jednoga koji mi je oduševljeno opisivao. “Ne, ne, ne razumiješ”, odmahnuo je on nezadovoljno, “riječ je o potpuno novoj razini organizacije prostora. Unošenja reda u kaos”. “Je li to nešto kao zen ili feng shui?” “Ajde, pročitaj intervju”, rekao je on nestrpljivo. Zar sad rade intervjue sa spremačicama, pomislio sam zaprepašteno. Uzeo sam čitati i zbilja do kraja teksta nisam našao da je novo uzbudljivo zanimanje išta drukčije od onoga što u našim stanovima za nisku satnicu jednom do dvaput tjedno rade neke mlađe umirovljenice. Dapače, ove dvije iz članka su mi djelovale i nesposobnije. Jedan je od njihovih savjeta, poslušajte, molim vas, nije vic: “knjige organizirajte prema veličini ili boji”. Slagati knjige po veličini ili boji može samo netko tko ne shvaća njihovu svrhu, kojemu su svi žuti, plavi, crveni i smeđi svesci jedino detalji u interijeru od kojih se samo traži da pašu s lusterom i zavjesama. Ima mnogo takvih nesretnika, svakodnevno ih je sve više, koji ne otvaraju knjige niti išta pod kapom nebeskom oni čitaju… Slobodna
