Pravo na skitnju
Ante Tomić: Čudnovata je uznemirenost naših građana oko arapskih izbjeglica…
Tko god makar i nakratko prođe našim gradovima i selima, našim ulicama, perivojima, šetalištima, plažama, rivama, kolodvorima i tržnicama, opazit će da se narod ovdje često i rado skiće bez ikakvog smisla. Hrvatice i Hrvati veći dio svoga života ne znaju ni otkud su krenuli ni kamo su se uputili. Naš je nacionalni sport opušteno lutati, glavinjati, tumarati, šalabazati između kafića i kladionica, između frizeraja i dućana, ulicama blistavim od kiše, sjenovitim stazama oko jezera sa šašom i divljim patkama, ispod tamarisa uz šumno more. I nema u tome ništa loše. Dapače, besmisleno je skitanje ugodna, zdrava i intelektualno poticajna aktivnost koju je čak i veliki Aristotel preporučivao svojim učenicima. Gdje bismo uostalom došli da to netko pokuša ograničiti? Zamislite samo da policajac penzionerku na ulici prepadne pitanjem: ‘Gdje ste vi, gospođo, pošli?’, a žena se zarumeni, smete i zamuca: ‘Pa, nigdje posebno, nego onako, lijep je dan…’ ‘O, pa ne može tako’, prekine je čuvar reda strogo, ‘ako nemate nikakvog posla, kifeli kući!’ – piše Ante Tomić. Slobodna…