Kolega, prijatelj, uzor...
Ante Perković u vječnoj prašini…
Redakcija Monitora tuguje i prijeća se tekstova koje je Ante Perković pisao za nas svaki dan 2001. godine u kolumni 365 dana, kao neku vrstu preteče reality-bloga
Nije li naš prešutni socijalni dogovor o poželjnim i “normalnim” oblicima ponašanja prilično strog i besmislen – o pričanju sam sa sobom
Izgleda da se s godinama neke stvari smanjuju, dok druge rastu – nekoliko dana prije 28. rođendana
Danas se posipaju brašnom, a za deset godina će pepelom – o maturantima na norijadi
Ali, ljudi! U2 su NAJVEĆI BEND NA SVIJETU! – o omiljenom bendu
Gitare imaju jednu (samo toliko?) bitnu prednost nad ženama – možeš ih imati koliko god hoćeš. Istovremeno – o gitari
Sudar sa stvarnošću, s onim što, na svoj način, želiš mijenjati, ključna je stvar – o velikom koncertu u Močvari
Samo jedan komentar – a, vjerujte, nije morao biti ni pretjerano zloban – spremio bi sve moje ambicije u vječnu prašinu – o sviranju gitare, objavljeno na današnji dan
Nekako je uvijek važnije bilo imati dobar tekst nego dobru lovu – o pisanju…