'Anora', jedan od najboljih filmova 2024.: Prvo će vas zabaviti, a onda vas zakucati u želudac

Senzualni ples koji ostaje

‘Anora’, jedan od najboljih filmova 2024.: Prvo će vas zabaviti, a onda vas zakucati u želudac

Ova priča o striptizeti, pardon, erotskoj plesačici koja se zove Anora, ali više voli da je se zove Ani, zapravo je vrlo klasična tročinka o rađanju i smrti jednog suludog sna o socijalnoj mobilnosti i ljubavi. U filmu koji svoje dvije trećine urnebesno zabavlja, a onda u zadnjoj zabija dubok udarac u želudac briljira mlada glumica Mikey Madison kao naslovna junakinja. Sean Baker je pak pokazao da i u mainstream svijetu može postići ono što je postizao i sa svojim dosadašnjim, offbeat filmovima – pružiti dobru zabavu uz izrazito humanu, socijalno osviještenu poruku. Zrinka Pavlić za tportal.

recenzija filma Sean Baker Zrinka Pavlić

Kao da nije dovoljno horora za početak godine

Eggersov ‘Nosferatu’: Čisti apetit

U dva sata i petnaestak minuta Eggers postiže idealno trajanje u kojem svima u podsvijest upisana radnja ne postaje naporna, a u to vrijeme vizualno odaje počast davnom izvorniku koliko i razvija priču na načine koji su zanimljiviji suvremenoj publici. Sve to dodatnom jezom nabija i atmosferična glazbena partiture irskog skladatelja Robina Carolana koji je također Eggersovo otkriće iz prethodnog filma. Stoga “Nosferatu” djeluje kao nepropusna cjelina izrazite kakvoće na svim razinama, a jedina stvar koja je sputava jest okvir fabule koji mu je nametnut originalnim materijalom. Ivan Laić za Ravno do dna, a imate temu i na Forumu.

Ivan Laić Nosferatu recenzija filma Robert Eggers

Robbie i njegov majmun

Better Man: Urnebesna ‘majmunska posla’ Robbieja Williamsa

Uhrvatska kina upravo dolazi ‘Better Man’ film o životu Robbieja Williamsa koji se komunicira kao polubiografski, iako među brojnim ‘pravim’ biografskim filmovima o glazbenicima nosi u sebi daleko više istine nego se to na prvu loptu može očekivati. I da, daleko više zabave. Potez da Robbie Williams u biografskom filmu „Better Man“ bude portretiran kao jedina čimpanza među ljudima jest genijalan potez izmještanja upravo kako bi se moglo reći puno istine. To je ujedno i jedini film o nekoj glazbenoj ikoni u kojoj se otvoreno prikazuje da ta ikona nema glazbenog talenta, već da je njen najveći talent zabavljačkog karaktera jer je sklona neočekivanim i nelogičnim potezima. Zoran Stajić za Ravno do dna

recenzija filma Robbie Williams Zoran Stajčić

Ako vam se ide u kino

‘Ne očekuj previše od kraja svijeta’ najbolji je film koji trenutno možete pogledati u kinima

U filmu pratimo jednodnevnu odiseju Rumunjke Anđele, koja freelancira za stranu produkcijsku kuću, angažiranu na tome da snimi kratak film o sigurnosti na radu, a u kojem se od radnika nastradalih na poslu traži da pred kamerama sami sebe okrive za svoju nesreću te zatim pozovu druge radnike da koriste sve sigurnosne mjere da im se ne bi ponovila takva nesreća. No stvari nisu tako jednostavne da bi se moglo samo reći da je ovo film o užasima suvremenog kapitalizma. Film ‘Ne očekuj previše od kraja svijeta’ zapravo je dijalog. Neće vas razveseliti, ali bi vas, u svem svojem depresivnom otvaranju očiju pred brutalnom svakodnevicom – mogao od srca nasmijati. Jer iako okrutno iskren i bez dlake na jeziku, i ovaj film Radu Judea, kao i zadnji koji smo ovdje imali prilike gledati – ‘Baksuzno bubanje…’ – čitavo to crnilo i beznađe prikazuje na dinamičan, lak i vrlo, vrlo duhovit način. Zrinka Pavlić za tportal

Radu Jude recenzija filma Zrinka Pavlić

Nepokon neki film s dušom

Almodóvarova ‘Susjedna soba’ daje uvjerljiv odgovor na pitanje: Može li smrt biti dobra?

Četrdeset i četiri godine nakon svoga prvog mladenačkog dugometražnog igranog filma ‘Djevojke iz grupe’, nastaloga na vrhuncu španjolskoga kontrakulturnog pokreta La Movida Madrileña, Pedro Almodóvar kao 75-godišnji sineast svjetskog ugleda promišlja o posljednjim danima nečijeg života u filmu koji je osvojio Zlatnog lava i zasluženo visoke ocjene. . Iako govori o želji za smrću, Almodóvar je rad prije svega posveta i – pohvala životu. Bez obzira na to koliko u konkretnom slučaju život još trajao, nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. Smrt je u ovom prikazu nešto što čak i čovjek može uvjetno pobijediti odluči li se za nju onda kada je može sam uzrokovati, a ne u trenucima u kojima više ne vlada ni vlastitim umom ni tijelom. Boško Picula za tportal

Boško Picula Pedro Almodovar recenzija filma

Ajmo prgava familijo!

A Real Pain je smiješan, ali i dirljiv film, ide li Jesse Eisenberg po Oscar?

Eisenberg je napisao, režirao i glumi u filmu A Real Pain. Film je pokupio četiri nominacije na Zlatnim globusima koji će se održati početkom 2025. I to one najveće – za najbolji film (mjuzikl ili komedija), za najboljeg glumca (Eisenberg), najbolji scenarij te najboljeg sporednog glumca (Culkin). Film prati njih dvojicu, Benjija (Culkin) i Davida (Eisenberg). Oni su rođaci koji se baš i ne slažu. Međutim, odluče se ponovno okupiti na putovanju kroz Poljsku u čast svoje voljene bake koja je preživjela holokaust. Avantura dobiva preokret kada stare napetosti između njih ponovno isplivaju na površinu u pozadini njihove obiteljske povijesti. Journal

Jesse Eisenberg recenzija filma

Da te uhvati jeza od Hugha

Heretik: Hugh Grant, vjera, ateizam i horor u jednom filmu

Radnja je vrlo jednostavna: imamo dvije mormonske misionarke, sestru Barnes (Thatcher) i sestru Paxton (East), tinejdžerice ili tek za nijansu starije djevojke na zadatku „kućnih posjeta”, odnosno „lupanja na vrata” potencijalnim konvertitima, odnosno ljudima koji su za njihovo učenje pokazali ikakav interes. Suočene s podrugivanjem ne-mormonske okolice, sa strogim pravilima ponašanja usmjerenim na vlastitu sigurnost, s promjenama odluka uslijed predomišljanja, kao i s lošim vremenskim uvjetima, one su sretne kada im konačno jedan čovjek otvori vrata svoje kuće na rubu šume u planinskom gradiću, te ih pozove unutra na malo razgovora, objašnjavajući da njegova supruga (jer žena mora biti prisutna u sobi dok misionarke razgovaraju s muškarcem) upravo peče pitu od borovnica. Glumački, sve je na mjestu. Grant ovdje koji prolazi kroz svoju renesansu i bježi u drugu krajnost od tipa uloge „svaka bi ga majka htjela za zeta” (što su role koje su ga proslavile), ali ipak zadržavajući onu dozu finoće baš od tog tipa, pa ju okrećući na nešto mračno. Marko Stojiljković za Lupigu. Forum

Hugh Grant Marko Stojiljković recenzija filma

Hugh Grant više nije 'typecastan'

“Heretik” vraća vjeru u horor žanr majstorskom studijom straha i ljudske psihologije

Da mi je prije desetak godina netko rekao kako ću se unaprijed radovati najnovijem, i to horor filmu Hugha Granta, lagano bih mu odbrusio kako nije normalan. Dugo je slovio za jednog od najpouzdanijih, najomiljenijih i najisplativijih glumaca unutar žanra mega popularnih romantičnih komedija. Upravo je dotični demonstrirao jednu krajnje uznemirujuću figuru koja zahvaljujući verbalnim dosjetkama, manipulacijom i hladnokrvnom smirenošću unosi strah u kosti svojim naizgled naivnim žrtvama. Jesu li one ipak toliko naivne i nesposobne, uvjerit ćete se sami, no moram istaknuti kako će to za vas biti jedna posebna gledateljska avantura, kaže recenzent za Novi list. Pogledajte što kažu na Forumu.

Hugh Grant recenzija filma

Još jedan u utrci za Oscara

‘Queer’: Meksiko pedesetih, šeširi, kupleraji, droga, seks i Daniel Craig, kulerskiji nego ikad

Daniel Craig u još kulerskijem izdanju nego kao Benoit Blanc, Lesley Manville u najfrajerskijoj ulozi koju je ikad igrala (a igrala ih je mnogo), Drew Starkey kao ljepuškasta opsesija glavnog lika, Mekisko pedesetih, šeširi, barovi, kupleraji, droga i seks – sve je to najnovija sporogoreća romantična drama Luce Guadagnina. Zrinka Pavić za tportal o filmu nastao prema romanu Williama S. Burroughsa (autora poznatijeg Golog ručka).

Daniel Craig recenzija filma Zrinka Pavlić

'Naturalizam bez lirskog'

Radić o filmu ‘Proslava’: Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta

Roman “Proslava” Damira Karakaša kao stvoren je za filmsku adaptaciju – narativno je “funkcionalno” parceliziran i, mnogo važnije, izrazito je slikovit. Dok sam ga čitao imao sam dojam da istovremeno gledam film u modu lirskog naturalizma i, s obzirom na to da mi je to jedna od omiljenih poetika, zamišljao kako sâm polučujem taj film. Stilski, Anković se odlučio na koncepciju “čistog naturalizma”, de facto ignorirajući poetičnost koja tako sugestivno boji Karakašev roman. U primjeni naturalističkog stila režiser je kompetentan, što rezultira cjelinom koja nesumnjivo ima potrebnu atmosferu, iako ona generalno nije na najvišoj razini. Takvu atmosferu Anković vrlo rijetko, svega nekoliko puta u filmu, “diže” ekstraordinarnim stilizacijama. Damir Radić za Novosti.

Bruno Anković Damir Karakaš Damir Radić recenzija filma

Prequel koji nam možda i nije trebao... ili možda je?

3,6 rendgena: ‘Wicked’ i coprnjački antifašizam

Adaptacija brodvejskog megahita istoga imena koji donosi priču koja je prethodila događajima opjevanima u legendarnom “Čarobnjaku iz Oza”, “Wicked” govori o tome kako je čarobnica Elphaba postala The Wicked Witch of the West te bilježi njezin razvoj prijateljstva s kolegicom G(a)lindom. Nekima od nas će se činiti kao jednostavno prevelik zalogaj sa suludim trajanjem od dva sata i četrdeset minuta u kojima uspijeva ispričati tek polovicu priče iz mjuzikla, a ostatak ostavlja za nastavak koji ima uslijediti za godinu dana. Do tog pretjeranog trajanja uglavnom dolazi zbog pretjeranog trajanja pjesama među kojima ima upečatljivih brojeva, ali uglavnom samo priječe nastojanjima da se priča razvija zadovoljavajućim tempom. Ravno do dna… komentiraju i na Forumu

Čarobnjak iz Oza Ivan Laić recenzija filma

P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Senzualni ples koji ostaje