Pa im ti probaj ponuditi fritule
Anić: Mit o Hajduku – opsjednuti kolektiv
Kada obučeš bijeli dres i istrčiš na teren obasjan reflektorima pod kišom, ti u Splitu od običnog mulca postaješ nešto neobjašnjivo ostatku kugle zemaljske. Biće koje ostatku grada više nije ni dijete, ni čovjek, ni sugrađanin, već osoba kojoj svatko ima pravo pristupiti i kazati što misli od njemu. Od prodavača na pazaru i peškariji, do nastavnika i doktora. U Splitu kada se rodiš, prije imena dobiješ člansku iskaznicu Hajduka. Čudo je to, a čuda se, kako smo rekli, događaju na malim utakmicama. Sve utakmice, kada ti je pedeset, vremenom postanu sudbonosne i važne. Sasvim nebitno tko ti dolazi na megdan. Svi protivnici u tvom životu postanu neugodni, i više malih utakmica nema. Nekad te sjebe drugoligaš, napucaju amateri s Malte, i onu istinsku sreću svjestan si da više nećeš naći među plaćenicima koji nikada neće dobiti srčanu aritmiju kada se Tomislav Ivić okrene u plavoj trenerci put klupe i pozove tebe. Da istrčiš pred armere i bravare Splita. Ivo Anić za Lupigu.