Teško je u to povjerovati, ali postojalo je vrijeme kada je odlazak na plažu značio odlazak na plažu.
Tada su – ne tako davno – plaže bile plaže, a ne klubovi.
Niko sa prezirom nije gledao na porodice koje na plaži ostanu čitav dan. Koje nakon prvog kupanja isuču sendviče sa ABC sirom, jeftinom salamom i pamidorom. Nije se sa nipodaštavanjem govorilo o “paradajz turistima”, jer svi smo bili paradajz turisti.
Niste plaćali 20 eura za ležaljke i suncobran, nego ste ležali na svojim peškirima i u gepeku nosili svoj suncobran. Tri soka za djecu i dvije kafe za odrasle nisu koštale 15 eura, nego bi djeca dobila po “Pingo” i po slamku, dok su odrasli kafu nosili u termos bocama.
Tako smo svi činili i niko nas nije gledao kao neprijatelje države i njenog održivog turizma… piše Andrej Nikolaidis za Cafe del Montenegro