Andrej Nikolaidis: Kako je moguće da zločincu bude ostavljeno ono što je stekao genocidom? - Monitor.hr
11.07.2023. (14:15)

Poanta u jednoj minuti

Andrej Nikolaidis: Kako je moguće da zločincu bude ostavljeno ono što je stekao genocidom?

“Nakon onoga što se desilo u Srebrenici ja stvarno imam ozbiljan problem sa jednom jednostavnom činjenicom. Da to formulišem ovako. Kada na sudu bude osuđen neki ozbiljan kriminal, recimo ozbiljna pljačka, ozbiljan narko kartel, a ono što je stečeno kriminalnom radnjom bude oduzeto. Kako je onda moguće da je ono što je stečeno najgorom mogućom kriminalnom radnjom, najgorim mogućim kriminalnim aktom, dakle genocidom, bude ostavljeno u vlasništvu onome tko je počinio taj zločin. Činjenica da se Srebrenica i danas nalazi u entitetu Republika Srpska je zapravo najtragičnija činjenica koja tako otežavajuće i okrivljujuće govori o politici međunarodne zajednice prema BiH i čitavom ovom regionu” – dobro se pita i čudi Andrej Nikolaidis.

Danas se obilježava 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima, u kojemu su Vojska Republike Srpske i specijalna srbijanska vojna postrojba Škorpioni ubila najmanje 8372 bošnjačkih muškaraca i dječaka s područja “Sigurne zone UN-a” Srebrenica. Wikipedia, HRT


Slične vijesti

12.07. (22:00)

Zločin je zločin je zločin

Jergović: O genocidu možeš govoriti samo ako je počinjen i u tvoje ime

Rezolucija posvećena Srebrenici žrtvama ne može pomoći, jer je donose skoro trideset godina nakon zločina. Ona bi trebala senzibilizirati one koji imaju problema s poviješću i sa sjećanjima. Ali, na žalost, to senzibiliziranje odnosi se samo na konkretni događaj, a ne stvara branu i ne gradi odnos prema aktualnim i budućim genocidima. Crnogorska rezolucija o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen ne može ni na koji način utjecati na hrvatsko društvo i na zbivanja u Hrvatskoj, osim što kod onih koji su ionako bijesni i kivni može poslužiti kao gorivo za mržnju.

Genocid je zločin koji se razumijeva isključivo na općoj ravni, ali ga se može tumačiti jedino na konkretnom slučaju. I to jedino iz perspektive zločina počinjenog u naše ime. Sve drugo je politička manipulacija, put u nesporazum, sve drugo je prostačko upiranje prstom… Miljenko Jergović za svoj blog.

30.05. (14:00)

Metoda obrane od istine i stvarnosti

Đikić: Podržavljenje zločina

Što se tiče srebreničkog genocida, u tri-četiri dana srpnja 1995. na relativno uskom području Srebrenice, Bratunca i Zvornika Vojska Republike Srpske pobila je oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, većinom zarobljenih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Takav masakr nije se mogao dogoditi mimo angažiranja vojnih i civilnih mehanizama te infrastrukture Republike Srpske i uz – u najmanju ruku – nevoljkost službenog Beograda da spriječi ili pokuša spriječiti organizirano ubijanje u kojem je sudjelovalo više stotina pripadnika VRS-a na svim razinama i u svim aspektima tog državnog posla.

To nije bio ničiji privatni genocid, ni generala Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog štaba VRS, ni pukovnika Ljubiše Beare, načelnika Uprave sigurnosti Glavnog štaba i čovjeka koji je idejno i operativno predvodio akciju ubijanja. Odbacujući stigmu kolektivne odgovornosti srpskog naroda za Srebrenicu, odgovornosti koju Srbima, rekosmo, nitko politički relevantan izrijekom i ne pripisuje, legitimno izabrane vlasti u Banjoj Luci i u Beogradu, zapravo, podržavljuju zločin, odnosno vraćaju ga u njegovo prvobitno i prirodno stanje, i to ne bi bilo loše kad bi značilo uvod u prihvaćanje činjenica i pristajanje jednog društva da se hrabro i s dostojanstvom uhvati ukoštac s vlastitim ratnim zlom. Ali ne… Ivica Đikić za Novosti.