Andrea Andrassy: Black Mirror - Što bi se dogodilo da samoživost nosi negativne bodove? - Monitor.hr
20.06.2022. (09:00)

Ordnung und Disziplin! Jawohl, meine Führerin.

Andrea Andrassy: Black Mirror – Što bi se dogodilo da samoživost nosi negativne bodove?

Ne znam jel se sjećate, ali prije nekoliko godina je krenula priča da će Kina uvest bodovanje građana, slično onome koje smo gledali u jednoj epizodi Black Mirrora u vrijeme kad ga još nismo živjeli. Ne znam jesu li to uveli ili nisu, zaboravila sam pratit. Plan je bio da bodovi, ovisno o ponašanju u društvu, nose određene privilegije i posljedice – ako si uzoran građanin, živiš lijepo i lagodno, a ako nisi, živiš prema zaslugama. Na prvu zvuči užasno i podložno manipulacijama, ali zapravo i ne zvuči tako loše. Sve ovisi kako gledaš na stvari. Ja ih gledam iz perspektive osobe koja je danas u četiri navrata skoro pregažena – osobe kojoj ne bi smetalo da ti koji su me skoro pregazili osjete posljedicu svojeg divljanja na “saldu” života. Možda ne bi bilo loše da uvedemo bodovanje. Na primjer, kad staneš nekom na zebri i pustiš ga da normalno prođe, dobiješ 20 bodova – kad na toj istoj zebri nekog skoro pregaziš, to je minus 40 bodova. Zamislite koliko bi se svijet brzo posložio da u svakom trenutku MORAŠ bit normalno ljudsko biće jer je alternativa da nemaš pristup osnovnim stvarima. Znam da potencijalno malo zvučim kao Hitler… – nije jasno da li se Andrea Andrassy samo zeza ili misli ozbiljno, ali to je ta umjetnička sloboda, na vam je da tumačite.


Slične vijesti

Srijeda (18:00)

Ah, pa naravno, mora i Andreja reći svoje

Andrassy: Ja nemam pojma kako izgleda Nikica Jelavić

Pa ako Mile Kekin nije imao pojma kako izgleda, moje postavke nalažu da mu trebam vjerovat – nije da ga branim, nije to moj cirkus, nisu moji majmuni, samo kažem da razumijem da netko nema pojma kako netko drugi izgleda. Jest da je malo nelogično da je netko tko piše pjesme socijalne tematike uspio fulat lik originalnog Jelavića, ali nelogično je i da ja ne znam kako izgleda žena kojoj godinama šaljem računovodstvenu dokumentaciju, pa ne znam – znam joj samo ime, mail i boju glasa… Ovako je Mile produžio na policiju i sve prijavio, što valjda isto ne bi napravio da laže – ili možda baš namjerno bi, nemam pojma… piše Andrea Andrassy za 24 sata. Ako hoćete opširno o toj temi eto vam Forum.hr.

13.12. (09:00)

Svi kukaju bezveze, a rješenje je tu pred nosom

Andrassy o adventu: Puno je načina da zaradite, a ja vam predlažem da za početak krenete radit od kuće za 8000 eura

Od ostalih hit savjetnika imamo i poduzetnika koji predlaže da na advent idemo u druge gradove ako nam je u Zagrebu skupo – tako je, uštedite par eura na cijeni fritula tako što ćete iz Zagreba potegnut u Varaždin jer je benzin besplatan – a imamo i evergreen zeleni savjet zagrebačkog gradonačelnika da se protiv gužve u prometu borimo biciklom. Lijenost i komocija, to je zajednički nazivnik svih ovih problema – nije kruh skup nego ste vi lijeni i komotni, nije skup ni advent nego ste vi lijeni vozit, a ne bi ni bila tolika gužva da vi niste komotni u autu.

Ako vam rastuće cijene stvaraju stres, odite na masažu – to vam je super za opuštanje, a i rekao vam je sigurno barem jedan doktor da izbjegavate stres. Ako mislite da vam jedna masaža neće napravit razliku, odite na SPA vikend i ubacite i saune, a ako vam to zvuči preskupo, odite u neki grad u kojem je jeftinije. Biciklom. Andrea Andrassy za Miss7

29.11. (23:00)

Sloboda izbora (osim ako se tebi ne sviđa)

Andrassy: Napori se ulažu u zabranu tuđeg prava na izbor koji u većini slučajeva nema veze s ljudima koji ga pokušavaju ograničiti

Reći će neki da je to nedopustivi zločin koji zaslužuje bit kriminaliziran, a ja se pitam je li ljudima jasno da “pravo” na siguran pobačaj ne znači “TI MORAŠ pobacit”, nego ga samo dopušta kao dio nečijeg osobnog odabira. Ako pogledate komentare na društvenim mrežama, čini se da neki misle upravo to, a čini se i da misle da dostupan pobačaj znači da će žene prekidat trudnoću jednakom dinamikom kojom inače odlaze na farbanje izrasta – jednom mjesečno, onako usput, da se malo srede i provesele.

Misle neki i da dostupan pobačaj znači da će ga žene koristit umjesto kontracepcije, a misle i da je to nešto što shvaćaju vrlo olako – sebi za dušu, a usput i namjerno u inat drugima. “Ja ne bih nikad” – ne bih ni ja, ne ovih dana, ali da sam ostala trudna s 19, moguće je da bih odlučila da nije vrijeme. Ne mogu tvrdit, nisam bila noseča s 19, ali da jesam, bilo bi mi drago da sam imala izbor. Zabrana bi samo povećala broj osmrtnica mladih žena koje su umrle u mukama jer je netko, umjesto da se bavi hrpom već rođenih ljudi kojima treba pomoć, odlučio gospodarit tuđim maternicama. Najčešće su to, nažalost, oni koji ih nemaju. Andrea Andrassy za Miss7

22.11. (08:00)

Korekcije na sebi? Ne! Korekcije na drugima? Obavezno!

Gore gospođe i njihovo graciozno s*anje: Starenje po pravilima interneta

Što vama prvo padne na pamet kad se priča o starenju koje je usput i graciozno? Vjerojatno pomislite na žene koje koriste botoks i one koje ga ne koriste, vjerojatno se u mislima nađe i koji mililitar fillera, a moguće je i da se sjetite Tihane Harapin-Zalepugin koja je nedavno na javnoj televiziji ponudila sugestiju da žene u određenim godinama ne bi trebale pokazivat ruke “koje nisu za pokazivanje.”

Kad god se priča o gracioznom starenju, usput se provlači i naizgled općeprihvaćeni konsenzus da ono podrazumijeva prihvaćanje bora i izbjegavanje intervencija koje ih smanjuju ili poništavaju, a zagovornici takvog starenja glasno osuđuju ljude koji se “ne znaju nosit” s godinama pa se podvrgavaju “nepotrebnim” tretmanima – jer se nisu naučili zaljubit u svoje nedostatke.

Nekad su u pravu – internet je prepun lica kojima je oduzeta bilo kakva naznaka prirodne mimike i onih koja izgledaju kao skladište plastike, iako bi i to trebao bit problem samo osobe koja to lice koristi – a nekad samo lažu da bi ostavili dojam kvalitetnijih ljudi koji “nisu kao drugi.” Andrea Andrassy za Miss 7

31.10. (12:00)

Poslovna tajna kojom se rado hvalimo

Andrassy: Je li stvarno neizbježno da ljudima javite da vam je njihov mjesečni budžet u kategoriji sitniša ili je to nešto što se može prešutit?

“Koliko zarađujete po objavi?” – sigurno ste barem jednom naišli na video u kojem se određenog influencera nasred ceste pita o zaradi, a sigurno ste vidjeli i da neki od njih jedva dočekaju odgovorit u tisućama. Tisuću eura, dvije tisuće, tri po jednoj objavi, a nekad se pitanje odnosi i na mjesečnu zaradu pa tu imamo brojke od pet, deset, nekad i trideset tisuća – i neka, veoma bravo, nije kao da pričamo o političarima koji su to otuđili iz proračuna ni ukrali iz tuđih usta, ali svejedno se ne mogu zapitat koji je ljudima… vrag?

Svatko tko odgovori na pitanje o (velikoj) zaradi to radi vrlo ponosno, kao da je jedva dočekao priliku da se pohvali, što možda i nije sasvim pogrešno jer treba bit ponosan na svoje uspjehe, ali što bi ikome falilo da taj ponos ostane privatan? Pogotovo u Hrvatskoj, zemlji u kojoj mnogi krajeve krpaju zaduživanjem i plastičnim bocama. Andrea Andrassy za Miss7

24.10. (21:00)

Pošten posao ili samo pošteno na papiru?

Andrassy: Poštenje na servisu – Hrvatska u doba ‘nećemo se sad raspravljat’

Andrea nam opisuje svoje  frustracije s “poštenim poslovima” koje obavljaju ljudi koji ne rade baš pošteno. kroz dvije humoristične priče – jednu o kvaru garažnih vrata i drugu o problematičnoj dostavi namještaja – ukazuje na neprofesionalnost, lošu uslugu i često iritantno ponašanje radnika, unatoč tome što obavljaju društveno korisne poslove. Zaključuje kako je problem često više u osobi nego u samoj prirodi posla, ali se i pita gdje je nestalo pravo poštenje u svakodnevnim uslugama. Za Miss7

19.10. (16:00)

Kaj ti je mama Kim Kardashian?

Andrassy: Kao mala bila sam zapravo na dva vrlo raskošna rođendana – u McDonaldsu i u pizzeriji

Osmogodišnje dijete s kojim njena kćer dijeli razred je na svojoj proslavi imalo preko 50 ljudi – i fotografa, catering s uključenom profesionalno izrađenom tortom, a bio je osiguran i stol za odlaganje poklona… ukratko, mala svadba za veliki osmi rođendan, a ja sam se odmah vratila u vrijeme naših školskih rođendana koji nisu bili ni blizu tako raskošni. Dobro, bila sam na dva – u mekiću i u pizzeriji (kad je jedna pizza koštala 20 kn). Ne da je bilo raskošno, nego smo imali osjećaj da je Met Gala. Većinu se vremena sve ipak svodilo na kućna druženja – pozvalo bi se pet, šest, uvrh glave dvanaest najbližih prijatelja ako ste baš ekstrovert ili blizanac (što po horoskopu, što onaj s bratom ili sestrom), a pozivnice su bile ručno izrađene, pa fotokopirane.

Fast forward to 2024. Nemam ništa protiv igraonica, rođendaonica i ostalih “onica”, one su blagoslov jer ti nitko neće uneredit stan i neka svatko radi kako mu paše, ali ne mogu se otet dojmu da su dječji rođendani postali još jedan povod za natjecanje. “Vidjet ćeš kad ćeš imat svoju djecu” – iz vaših usta u moj reproduktivni sustav, ali svejedno ne mogu zamislit da ću pozvat 50 ljudi na rođendan osobe s mliječnim zubima. Andrea Andrassy za Miss7

11.10. (20:00)

Nekad nisi smio žvakati žvaku u školi bez prijetnje ukorom, a danas...

Andrassy: Nas su roditelji plašili ukorima i slanjem u internat, danas se sa zločestom djecom ne može na kraj

Kod nas ne možeš bit izbačen s ceste čak ni kad ubiješ čovjeka, ne možeš ni iz škole kad se zbog tebe iz nje ispiše cijeli razred, a roditeljima je pušteno na volju da sami odluče što će s problematičnim djetetom – TKO onda uopće ima ovlasti iz škole uklonit uobičajenu djecu koja bježe s nastave iz sigurnosnih razloga? Ali vjerojatno su u slučajnoj državi veće šanse da će cijenu opet platit oni koji nisu krivi, a ovi koji jesu se smiju selit uz “nemoj više” – ako prolazi pedofilima u župama, kako ne bi i školarcima? Njima bi u teoriji možda i mogli poklonit opciju da su mali i da nisu znali bolje, ali ovaj slučaj je ipak prevelik za takav poklon.

Čime ćete zastrašit dijete sklono problematičnom ponašanju ako zna da netko puno gori nije sankcioniran ni izbačen iz škole? Koji alati discipliniranja ostaju ako se u ovakvim teškim slučajevima iz ključnih fotelja umjesto na disciplinu poziva na “smirimo se?” Pita Andrea Andrassy u svojoj kolumni za Miss7.

03.10. (01:30)

Misli na zdravlje, ne samo u listopadu

Andrea Andrassy: Kad se već na preglede dugo čeka, zašto se ne bi naručile kod privatnika?

Listopad je, kao što (nadam se) znate, mjesec borbe protiv raka dojke. Na sve se strane priča o prevenciji i važnosti pregleda, žene se potiče da se naruče, organiziraju se kampanje i akcije… sve znate. I svake se godine u listopadu – ne samo u listopadu ali većinom baš tad – uz priču o pregledima veže i ona o tome da se na te iste preglede dugo čeka. Zdravstvo nam je… neoptimalno, ajmo ga obojat ovim nježnim opisom, liste čekanja za neke preglede su duže od kolona na naplatnim kućicama u špici sezone i ne moramo posebno pričat o činjenici da je to grozno – ali još je gore, a sad ću možda ispast bezosjećajna, to što je “dugo se čeka na red” mnogim ženama izlika da se uopće ne naruče.

Većina njih bez problema pronađe opravdanje za trošak majice u Zari koja im vjerojatno ne treba, većina njih ni ne razmišlja kad se naručuje na nokte, većina njih će reć da su pramenovi i depilacija u kategoriji nužnih troškova, a meni ne pada na pamet reć da nisu u pravu – svatko ima troškove koje smatra nužnima i svatko na njih ima pravo sukladno vlastitim željama i mogućnostima, ali preventivni pregledi koji spašavaju život su mnogima i dalje u kategoriji “ne dam pare za to.” Andrea Andrassy za Miss7

27.09. (09:00)

Mora biti najljepša u razredu, duh

Andrea Andrassy: Prvu sam šminku kupila s 12 godina, a koristila je samo za važne svečanosti, danas djevojčice idu na ‘back to school’ ekstenzije

Dignite ruku, opet da budemo u skladu sa skladom, ako se sjećate svoje makeup rutine za školu. Ja se svoje itekako sjećam – prvu maskaru sam kupila s 12 godina, a osim što je bila prozirna, što se odmah pokazalo kao jako loš odabir, bila je rezervirana ISKLJUČIVO za najveće svečanosti koje NIKAD nisu uključivale sat povijesti. S 13 sam napredovala na crnu maskaru koja mi je bila jednako zabranjena za potrebe svakodnevnog života, a s 14 sam na placu kupila paletu sjenila u četiri nijanse ljubičaste – čini mi se za 15 kuna, a točno tako sam i izgledala u tim rijetkim svečanim prilikama kad bi ih smjela koristit.

S 15 sam, kad sam krenula u srednju školu, uz dozvolu za češće korištenje maskare od mame napokon, nakon puno odbijenica, dobila dozvolu za pramenove – one na kapu koja je cijeli proces činila izrazito bolnim i napornim. Dvadeset i kusur godina kasnije, ima tome već par godina, kod frizera sam susrela majku koja je svoju 15-godišnjakinju dovela na dogovor za “back to school” ekstenzije, a kad joj je za uslugu ponuđena cijena od 1500 eura, majka je uzdahnula i pokunjeno izvadila karticu, u vidnoj panici od pomisli da djetetu kaže da joj ne trebaju ekstenzije, nego Isus i molitva. Andrea Andrassy za miss7