Opa, čak
Ana Opačak – Sve što ostaje: Elegantan retro eklekticizam lakoglazbenog smooth jazz popa
Komercijalni pop svakako traži ovakve dovitljive izlete, ugodne za uho u gomili svakodnevne plebejske bižuterije na hrvatskom radio eteru, van svake sumnje, ovaj materijal ima mnogo potencijalnih aditiva za veliki uspjeh, slobodno se konstantira da sve ide uz dlaku, sjeda u uho i osvaja na prvo slušanje jer Ana ima karizmatičan, lijepi soprano vokal visokih registara ne razmišljajući mnogo o konceptu, a još manje o ideološkom aspektu što je velika šteta jer je lirika toliko plitka, ponekad priglupa u pretjeranom emotivnom klišeju sa ciljem da se dodvori najširoj audijenciji. Samo se valja nadati da joj karijera neće otići u smjeru Severine, Jelene Rozge i Danijele. Za sada je glazbeno OK, uredno i fino, može proći kao blaga opozicija u iščekivanju narednog koraka. Terapija