"Sevdah kao priča u pjesmi"
Amira Medunjanin na Pričiginu: “U Sjevernoj luci prebrojavala sam dijelove za pontonske mostove. Tu sam i propjevala”
Amira Medunjanin čarobna je uvijek: bilo da pjeva sevdalinke, bilo da priča o počecima svoje iznimne karijere, o tome kako je s Unproforovim transporterom završila u ratnom vihoru u Splitu, o tri kutije cigareta i kapučinu na Rivi koji ju je tada izliječio, o iznimnim prijateljicama koje je ovdje stekla, među kojima i gospođu Ladu koja ju je sinoć bodrila s prepunih tribina Pričigina. Pričala je Amira, iskrena i jednostavna, i o voljenoj svekrvi Maši, o njihovom suživotu u 42 kvadrata, izazivajući salve smijeha, ali i suze među slušateljima koji su zauzeli i posljednji milimetar, ne samo gledališta, nego i pozornice, stepenica, hodnika, svega. Kroz priču o sevdahu pričala je o sebi, jer je i njezina životna priča sevdah sam, a (na)vodio ju je Boris Dežulović, njezin prijatelj koji je sinoć, radi nje i s njom, zapjevao Huljićevu “Providencu”. Slobodna (Razgovor s Amirom na videu počinje na 2:00:00)