Geni mogu biti kameni, ali stanice čine živu zajednicu
Alternativa Dawkinsovom “sebičnom genu” – altruistične stanice koje surađuju
Kao jedan od uvjerljivih dokaza i primjera koji podupiru njegovu teoriju da su živući organizmi – a time i identitet svake osobe – definirani uzajamnom staničnom suradnjom, dakle nisu puki biološki programirani spremnici za DNK i gene, biolog Martínez Arias iznosi ljudski kimerizam. On vrdi da sekvenca DNK nije priručnik s uputama ili fiksni plan konstrukcije za živuću jedinku, već svojevrsni univerzalni toolbox, kutija alata i materijala za istinskog arhitekta života: za stanicu.
Arias tvrdi da u molekuli DNK ne postoji ništa čime se može objasniti zašto je ljudsko srce smješteno vrhom usmjerenim prema lijevoj strani, zašto imamo po pet prstiju na šakama i stopalima ili zašto braća blizanci imaju različite otiske prstiju. „Ono što ima kontrolu nad vremenom i prostorom u organizmu nisu geni, nego stanice“, kaže on. „Stanice su one koje znaju gdje je desno a gdje lijevo i gdje na tijelu točno treba izrasti oko, rogovlje, noga ili surla.“ Bug