Alić: A koliko košta Palestina? - Monitor.hr
13.01. (07:00)

Od kapitala obećana zemlja

Alić: A koliko košta Palestina?

Da Elon Musk poželi (prikriveno) kupiti neku manju suverenu zemlju s financijskim problemima, vjerojatno bi bio prihvaćen kao ekonomski spasitelj te države. Prošao bi vjerojatno bolje od Napoleona III., koji je 1867. pokušao kupiti Luksemburg od Nizozemske. Ono što Francuskoj nije uspjelo učinili su Amerikanci – iste godine su od Rusa kupili Aljasku za samo 7,2 milijuna dolara. Primjer Aljaske poučan je i govori da je ulaganje u kupnju nekog teritorija, pokrajine, države – dugoročno vrlo isplativ posao. Najbogatijem čovjeku na svijetu to ne treba objašnjavati. Sead Alić za Moj Zagreb


Slične vijesti

Danas (11:00)

'Bio je to kratak, ali duboko dirljiv trenutak'

Dežulović: Holy Shit!

Kad je tako ovim kratkim agencijskim izvještajem HINA na Uskrs javila o papinoj jutarnjoj audijenciji za Andreja Plenkovića, nitko nije mogao ni slutiti da će hrvatski premijer bio posljednji svjetski državnik kojega će Sveti Otac vidjeti za života. Dobro, to se samo tako kaže: iako je kratko prije tog susreta pušten s liječenja, pa je izgledalo da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava, nitko zapravo nije zanijemio od šoka kad je kamerlengo Apostolske komore sutradan ujutro objavio kako se “rimski biskup Frane vratio u Očev dom”. O čemu su hrvatski premijer i Sveti Otac zapravo razgovarali tog travanjskog dana, što je Plenković rekao Frani, a što Frane nije rekao Plenkoviću, ostalo je nepoznato. Papa Frane svoju će tajnu sutradan ponijeti u grob u rimskoj bazilici svete Marije Velike, pa znamo samo verziju hrvatskog premijera. Zaista se vidjelo da je u teškom zdravstvenom stanju, ali svejedno se osjetila toplina, vedrina i želja da do kraja ispunjava svoju misiju”, prepričao je Plenković susret s papom poslije vijesti o njegovoj smrti.

To, eto, samo za slučaj da sutradan zanijemite od šoka kad iz dimnjaka Sikstinske kapele nebom iznad Rima veselo proćarlija bijeli dim, kardinal protođakon usklikne “Annuntio vobis gaudium magnum: habemus papam!“, a s balkona bazilike svetog Petra vam sav u bijelom mahne kardinal Josip Bozanić. Boris Dežulović za Novosti.

Danas (09:00)

Ako je to ono što zbilja želi

Žižek: Dajte JD Vanceu ono što želi

Jacques Lacan uspješnu komunikaciju definira kao čin kojim pošiljatelj prima vlastitu poruku od primatelja u obrnutom obliku. To je, dakle, ono što bi bila uspješna komunikacija između JD Vancea i Europe: kada bi ujedinjena Europa poslušala njegov zahjtev da djeluje s više autonomije i suvereniteta – naravno, ne u onom smislu, već u puno doslovnijem smislu.

Europa može pokazati svoju autonomiju s tri jednostavna i prilično očigledna čina: da zauzme mnogo kritičniji stav prema Izraelu i pruži direktnu humanitarnu pomoć Gazi, pomoć koju štite europske vojne snage; da se otvori za mnogo jače ekonomske veze s Kinom protiv demonizacije Kine od strane SAD-a i da nastavi s lišavanjem američkog dolara statusa univerzalne valute.

Ali da li će Europa to moći? Nažalost, loši znaci su brojni. Kratak osvrt na stavove Fridrecha Merza, budućeg njemačkog kancelara, ukazuje na suprotan smjer: on je za ponovno naoružavanje i punu podršku Ukrajine, ali je i potpuno proizraelski orijentiran – najavio je da će prvi strani lider koga će pozvati biti Netanyahu. Slavoj Žižek za Buku

Prekjučer (19:00)

'Pokušaji obnove političkih tvorevina koje su završile u roptarnici istorije neminovno vode u roptarnicu istorije'

Basara: Neznanje prirode i društva

Moderna Turska Republika je počela od nule, prethodno uklonivši sve otomanske identitetske znamenke, počev od zamene arapskog pisma latiničnim, pa onda redom. Slično su postupili i Jevreji, koji novostvorenu državu Izrael nisu povezivali u nategnuti kontinuitet sa Solomonovim i Davidovim carstvijima – mada duhovnu vezu sa njima nikada nisu prekidali – nego su takođe počeli od nule. I bogme daleko dogurali.

Zahvaljujući našim posebnostima, drevni očevi naše državnosti i njihovi podguzni paraistoričari nisu postupli tako, nego su, iz razloga nepoznatih čak i redakciji, novostvorenu kneževinicu formatizovali kao reinkarnaciju Dušanovog carstvija. Ne kažem da je trebalo zaboraviti Dušanovo i ostala srpska carstvija, naprotiv, trebalo ih je brižljivo čuvati u pamćenju, ali kao nešto što je bilo jako davno u prošlosti, a ne kao nešto što će – samo ako se malo potrudimo – biti obnovljeno u doglednoj budućnosti, koja se mic po mic otegla na 200 godina i zbog koje mic po mic postajemo prošlost. Svetislav Basara

Prekjučer (13:00)

SF vlada

Šajatović: Zašto Plenković ne bi za potpredsjednika Vlade imenovao AI?

Nakon što 1. lipnja prođe i drugi krug lokalnih izbora, sljedeće tri godine političari ne bi trebali biti opterećeni izlascima na političko tržište. Tako i premijeru Plenkoviću ostaju tri godine mandata tijekom kojih bi napokon mogao učiniti nešto veliko. Po čemu će biti upamćen. Njegov veliki politički finale. Svih dosadašnjih godina Plenkovićeva premijerovanja u fokusu su bili iznuđeni odgovori na krizne situacije (Agrokor, korona, rat u Ukrajini, sada Trumpove carine…). Krizni menadžment, treba priznati, i nije bio tako loš. Ali za održivu budućnost države i zajednice uz političare vatrogasce nužni su oni koji mogu artikulirati dugoročne scenarije i strateško usmjeravanje države.

Jeste li uočili vijest da je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata upravo odobrila pokretanje prvoga integriranog regulativnog ekosustava na svijetu temeljenoga na umjetnoj inteligenciji? Pojednostavnjeno, zakone će pisati i kontrolirati – na temelju najboljih svjetskih praksi – umjetna inteligencija. Miodrag Šajatović ima prijedlog za premijera… za Lider.

Nedjelja (16:00)

'Pokreću medijsku hajku zbog sijanja straha, ali će to zbog straha prešutjeti'

Ivančić: 30 pitanja uz “slučaj Kekin”

  • Ako se hajka na obitelj Kekin, režirana u generalštabu HDZ-a, taktički oslanja na model čopora koji se raspomami kada namiriše krv, bi li preokretanje združene energije u suprotan smjer, prema pokretaču hajke, vodilo zaključku da je čopor namirisao govno?
  • Kada premijer Plenković izjavljuje da protiv hapšenja Mile Kekina larma “besramna i licemjerna ljevica”, koja bi htjela “Hrvatsku dvostrukih kriterija”, zašto to govori u proizvodnom pogonu koprivničke Podravke, a ne u dnevnome boravku nekadašnjeg stana HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je ovaj od Grada Splita otkupio po besramno niskoj cijeni, a nakon dva dana ga licemjerno prodao za duplo veći iznos?
  • Kada tužilac Turudić izjavljuje da je Državno odvjetništvo potpuno neovisno u svome radu i da podjednako tretira sve za koje se sumnja da krše zakon, zašto to govori na konferenciji za štampu, a ne na zadnjem sjedalu limuzine osuđenog kriminalca Zdravka Mamića?

Viktor Ivančić ima prava pitanja, za Novosti.

Nedjelja (14:00)

Pa ti reci da glazba ne može biti ispolitizirana

Beck: I Thompson i Kekin više su od pjevača – oni su simboli dviju kultura

Mile Kekin i Marko Perković slične su dobi, imaju gastarbajterski background: prvi je rođen u Njemačkoj, drugom je hranitelj obitelji radio ondje; obojica imaju iskustvo očeve odsutnosti: prvi je bez njega ostao mlad, drugi ga je viđao za velike blagdane; nisu iz velegrada: prvi je iz Tuzle, drugi iz Zagore. Ali razišli su se u obrazovanju: Kekin je diplomirao na Filozofskom u Zagrebu, a Perković u Splitu završio srednju ugostiteljsku, piše Boris Beck za Večernji list.

Kekin predstavlja hiperkulturu. To nije više visoka kultura obrazovanog građanstva, ali nije ni masovna; ona je usmjerena pojedincima koji u njoj vide izvor svojeg samorazvoja, kozmopolitska je i globalna te nadilazi bilo koju nacionalnu kulturu; u njoj je najvažnija individualnost i samoodređenje; njezini pripadnici su, kako to kaže Kekin za sebe, apatridi, i skreću lijevo. Thompson je predstavnik kulturnog esencijalizma. On je medij kolektivnog identiteta; njegova je kultura okrenuta prošlosti i najvažnija joj je zajednica, a ona skreće desno; ta je zajednica jednoznačna i jedinstvena, u njoj se apsorbiraju sve razlike između pojedinaca. Cijeli tekst na Narodu.

19.04. (19:00)

All I'm askin' is for a little respect

Starešina: Trump je na putu da od sebe udalji čak i stvarne političke saveznike

Nije tajna da su i prije rusko-ukrajinskih mirovnih pregovora europski saveznici, iz vrlo pragmatičnih razloga, bili isključivani iz procesa koje vodi SAD. Završnica mirovnog procesa za BiH i Hrvatsku jedan je od primjera. Ali Clinton ih nije javno obezvrjeđivao, već je, naprotiv, javno potencirao to nepostojeće savezništvo. Nije prvi put da države nastoje neizravno naplatiti svoju vojnu i humanitarnu pomoć. No samo se Trump javno hvali da će vojnu pomoć Ukrajini uvjetovati sporazumom o mineralima. Kad bi prema europskim saveznicima pokazao barem onoliko poštovanja i takta koje je svojedobno pokazao prema vođi talibana, resetiranje američko-europskih gospodarskih odnosa i gradnja nove europske sigurnosne arhitekture imali bi mnogo bolju perspektivu. Ponižavanjem (europskih) saveznika i javnim prijezirom prema njima Trump ne zabija samo povremene autogolove, nego sve više izgleda kao da igra za protivnički tim. Višnja Starešina za Lider.

19.04. (17:00)

I ti što mu pišu ljubavna pisma su ništa druga nego - mala djeca

Dežulović: Kako Vučić jede djecu

Sve bi Vučić dao “za našu decu”, danonoćno obilazi obdaništa i škole, prima delegacije đaka, spasava ih iz mećave i vodi na Zvezdine utakmice. Čak i studente voli da naziva “srpskom decom”, i uopšte, kad Vučića vidi uvek okruženog maloletnicima i čuje kako su mu usta puna “srpske dece”, zlonameran neko svašta bi pomislio.

Srpska socijalna služba, recimo, u celoj svojoj istoriji nije imala lakši slučaj od onog osmogodišnjaka koji je predsedniku Srbije napisao “Tata se voli puno, mama se voli više, a Vučić se voli najviše”: od mogućnosti da a) taj nesrećni mališan svoje rođene roditelje zaista voli manje od Aleksandra Vučića, gora je i teže shvatljiva još samo realna mogućnost da su ga b) na takvo pismo nahuškali sami roditelji. Koji u tom slučaju, strogo matematički, više vole Vučića nego sopstveno dete. U oba slučaja, svaki dan koji prođe pre nego tog nesrećnog mališana c) oduzmu roditeljima i nađu mu udomitelje koji će ga voleti više nego predsednika države, jedan je dan prekasno. Boris Dežulović za Novosti

18.04. (10:00)

Aveti njihove prošlosti

Crvena knjižica “Misli Mao Ze Donga”: iako rijetka, i dalje se čita

No ako ih u Kini nema, ne znači da se ne čitaju, a možda ih ondje jednostavno znaju napamet. Zapadnjaci koji ondje posluju svjedoče da kineski partneri znaju citirati Maove misli, a navodi ga u svojim govorima i Xi Jiping – na sličan način na koji američki biznismeni čitaju Sun Cua, i u drevnim savjetima za vođenje rata traže nadahnuće u poslovnom svijetu. Mao bi zacijelo bio ponosan na to, iako mu vjerojatno ne bi bilo po volji da sazna da je knjižica, koju je zamislio kao oruđe Revolucije, postala samo još jedan primjerak kapitalističke fetišizirane robe.

Možda ni nama ne bi bilo loše baciti pogled u Crvenu knjižicu: liberalizam je Mao smatrao majkom svih grijeha, uz bahatost, sebičnost, lijenost i neuspješnost u dobrim vremenima; dao je zgodnu definiciju liberalizma: to je kad izbjegavaš bilo rad bilo sukob, da bi ti tog trenutka bilo ugodnije, a problem samo nastavlja rasti; demokracija je dopuštena, ali samo dok je rasprava konstruktivna – ne smije prerasti u ultrademokraciju: individualističku buržoasku odbojnost prema disciplini; svaki partijski kadar mora biti na usluzi masa i njima mora udovoljiti. „Bilo bi strašno zamisliti vrijeme u kojem će svi biti bogati“… Cijeli tekst Borisa Becka na Narodu

18.04. (09:00)

Oni će nam reći da "znamo šta je bilo"

Jokić: Red kriminala, red Jugoslavije – Zar netko zaista misli da će birači pasti na to?

U izborima u kojima bi se političke borbe trebale voditi oko najboljih rješenja za promet, otpad, kanalizaciju i ostalu infrastrukturu, u kojem bi se stranke i kandidati trebali natjecati u najpovoljnijim rješenjima za priuštivo stanovanje i bolje obrazovanje… trenutna politička priča zasnovana je primarno na aferama i uhićenjima. Osim kriminala, političke su stranke ovog proljeća odlučile zaigrati na svoju omiljenu kartu – onu prošlosti. Premda kod nas ideje i rasprave o rješenjima problema u bliskoj i daljoj budućnosti ne prolaze baš najbolje, iskustva iz prethodnih izbornih ciklusa ukazuju na to da birači znaju kazniti različita ponašanja stranaka. Ovog će proljeća kandidati koji na nadolazećim izborima izbjegnu krimiće i povijesne ‘spektakle’ od birača biti prepoznati i honorirani. Boris Jokić za tportal.