Nakon crnih slutnji - nada i optimizam
Alcest – Les chants de l’aurore: Sentimentalno i osvježavajuće prozračno, ali daleko od nekadašnjeg odličnog tmurnog raspoloženja
Nakon fenomenalnih prijašnjih izdanja, ovo je ponovno veliki ubod majstora kompozicije koji je u 43 minute spojio vlastiti stav o današnjem svijetu u bogato složen album pun nostalgije ispjevane na francuskom jeziku koji tek rijetko koristi engleski i onu poznatu metal growl-brutalnost. Izgleda da je bend zadovoljan stvaranjem atmosfere na odavno prokušanim formulama u kojima nema ništa novog izuzev što svakoj pjesmi dopušta da se prirodno razvijaju jedinstvena iskustva od akustično/ amplificiranih vijuganja reverba do eksplozivnih vrhunaca pokušavajući pronaći adekvatne zvučne lokacije na kojima još nisu bili. Terapija