Afera oko novog filma: Osuđenik Roman Polanski bavi se temom krivo optuženog - Monitor.hr
31.08.2019. (17:30)

Konceptualan izbor

Afera oko novog filma: Osuđenik Roman Polanski bavi se temom krivo optuženog

Uvrštenje najnovijeg filma Romana Polanskog ‘J’accuse’ u konkurenciju Mostre izazvao je lavinu negativnih komentara. Silovatelj u bijegu poistovjećuje se s nevinom žrtvom antisemitskog lova na vještice, smatraju protivnici njegovog uvrštenja. Film Romana Polanskog nije prvi koji se pozabavio aferom Dreyfus, ali je prvi koji barata temom krivo optuženog, a da i sam njegov autor ima status osuđenika. Novi list


Slične vijesti

27.08.2020. (17:00)

Svi otkazali osim njih

Mostra će se ipak održati usred pandemije, a počinje 2. rujna uz posebne mjere

Organizatori kažu da će svi oni koji stižu iz zemalja izvan šengenske zone morati prije putovanja pokazati rezultate testiranja, a potom će se u Veneciji testirati još jedanput. Skeneri za mjerenje temperature bit će postavljeni na svim ulazima na neko festivalsko događanje, a u svakom će se kutku nalaziti tekućina za dezinfekciju ruku. Maske su obvezne i u dvoranama, i na otvorenim prostorima. Novi list

10.09.2018. (19:45)

Internet je novo kino

Pavičić: Pobjednik Venecije – izvanredan crno-bijeli film koji ni neće u kina

Alfonso Cuarón snimio je mali, privatni, crno-bijeli intimistički film te – po svemu sudeći – pogodio, piše Jurica Pavičić o Romi, pobjedniku 75. venecijanskog filmskog festivala. Ovo je prvi puta u povijesti da je glavnu nagradu na jednom od najvećih filmskih festivala osvojio film u produkciji Netflixa, koji neće imati standardnu kino distribuciju.

10.09.2017. (00:24)

Ljubav i čudovišta

Film ‘Oblik vode’ Guillerma Del Tora pobjednik Mostre

Film Oblik vode meksičkog redatelja Guillerma del Tora, mračna bajka u kojoj se nijema čistačica zaljubljuje u vodeno stvorenje, osvojio je Zlatnog lava, nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Veneciji. “Ukoliko ostanete čisti i odani svojoj vjeri, u ono što vjerujete – u mom slučaju, u čudovišta – možete postići svašta”, poručio je Del Toro u obraćanju primajući nagradu koju je posvetio mladim latinoameričkim filmskim stvarateljima. Novi list, La Stampa, NY Times

31.08.2017. (09:55)

Mali ljudi, veliki filmovi

Društvena satira s Mattom Damonom otvorila 74. Venecijanski filmski festival

Bračni par iz Omahe, Matt Damon i Kristen Wiig, smanjuje se na veličinu minijaturnih ljudi kako bi poboljšali svoj život i riješili probleme – radnja je to filma Downsizing (Smanjivanje – trailer) koji je sinoć otvorio 74. Mostru, filmski festival u Veneciji. Redatelj Alexander Payne zamislio je film kao bajku o potrošačkom društvu, potrazi za srećom i o ugroženom okolišu. Novi list, Vanity Fair

06.03.2017. (18:50)

Mamma mia! Talijani napadaju!

Talijanski filmovi s Mostre u kinu Europa

Od 12. do 17. ožujka u kinu Europa prikazuje se šest filmova sa posljednjeg Venecijanskog filmskog festivala. Otvaranje je besplatno, uz klasik Miris žene (original, ne bljutavu verziju s Al Pacinom), a za ostale filmove morat ćete izdvojiti 20 kuna. Između ostalih, na programu je i film Uši, o nezgodama protagonista koji se jednog jutra probudio sa neobičnim šumom u ušima. Monitor

06.03.2017. (18:10)

Talijanski filmovi s Mostre u kinu Europa

Već četvrtu godinu zaredom u kinu Europa održava se program Venecija u Zagrebu. Publika će tako od 12. do 17. ožujka moći pogledati šest filmova prikazanih na Venecijanskom filmskom festivalu (Mostra) u rujnu prošle godine.

Među njima će se naći i Miris žene (1974.) Dina Risija, jednog od najplodnijih iz poslijeratne generacije talijanskih redatelja, na koji je svojedobno podsjetio istoimeni američki remake Martina Bresta Scent of a Woman iz 1992., s oskarovskom ulogom Al Pacina. Restaurirana kopija talijanskog izvornika, pokazuje koliko priči o oslijepljelom oficiru, aristokratu i ženskaru, koji u pratnji uniformirana mladića putuje sa sjevera na jug Italije, bolje pristaje fizički lik i temperament Vittorija Gassmana, jednog od zaštitnih glumačkih znakova Risijeva opusa. Ova pikarska drama spoznaje vlastite nemoći u sklopu dominantno muškog žanra na humoran, gorko ironičan, pa i tragično sjetan način podriva mačizam i talijanštinu.

Među ovogodišnjim filmovima najbliže idealu rasne talijanske komedije je Pero Roana Johnsona, humorna obiteljska drama koja tematizira međugeneracijske ratove, svakodnevne egzistencijalne probleme i nepomirljive statusne razlike dviju talijanskih obitelji suočenih s najavom preuranjenog roditeljstva dvoje djece-maturanata. Nizu naslova pridružit će se i zanimljivo ostvarenje Tommaso Kima Rossija Stuarta, kojega mnogi uspoređuju s talijanskim Woodyjem Allenom – Nannijem Morettijem i njegovim filmskim samoterapijama. Tommasa (igra ga sam redatelj) proganjaju erotske maštarije koje, zbog potisnutih trauma i strahova te pretjerane izbirljivosti kad su u pitanju žene, nije u stanju realizirati u stvarnome životu.

Dio ovogodišnjeg raznovrsnog programa čini i film Nerazdvojne rođenog Napolitanca Edoarda de Angelisa, fikcija o frustriranim sestarama-sijamskim blizankama koje roditelji do punoljetnosti zlorabe kao cirkusko-pjevačku atrakciju kako bi financirali svoje poroke.

Tu je i Uši film Alessandra Aronadija, pun bizarnih epizodnih zgoda što ih u jednom danu, zbog nezgodnog šuma u ušima s kojim se tog jutra probudio i vijesti o prijateljevoj smrti, doživljava njegov zbunjeni “antijunak”. Program zaključuje film Ovi dani Giuseppea Picciolinija koji se bavi ženskom stranom suvremene egzistencije i intime, kroz portret četiri prijateljica na zajedničkom balkanskom putovanju ka ispunjenju i sazrijevanju.

https://www.youtube.com/watch?v=VGpnIHnwtzQ

Otvaranje je besplatno, uz prethodno preuzimanje besplatnih ulaznica na blagajni kina (maksimalno 4 ulaznice po osobi). Sjedala su numerirana. Cijena ulaznice za ostale projekcije iz programa Venecija u Zagrebu je 20 kn. Ulaznice se mogu kupiti na blagajni kina Europa (Varšavska 3) ili online.

13.09.2016. (09:54)

Naša žena na otoku

Izvještaj iz Venecije: Zanemareni dokumentarci, zaslužene nagrade

“Festival je završen, nagrade su podeljene. Priznanje Lavu Diazu (Zlatni lav za Ženu koja je otišla) nije toliko veliko iznenađenje koliko činjenica da je nagrada za najbolji film ponovo zaobišla Andreja Končalovskog koji će morati da se uteši Srebrnim lavom za najbolju režiju za svoju holokaust dramu Raj“, piše Monitorova dopisnica iz Venecije Marina Richter u rezimeu filmskog festivala. Monitor

13.09.2016. (09:34)

Gotova Mostra, festival prošao bez iznenađenja, uz par promjena

Festival je završen, nagrade su podeljene. Devetočlani žiri programa Venezia 73 kojim je predsedavao britanski reditelj Sam Mendes, a u kome su se nalazili Laurie Anderson, Gemma Arterton, Giancarlo de Cataldo, Nina Hoss, Chiara Mastroianni, Joshua Oppenheimer, Lorenzo Vigas i Zhao Wei, Zlatnog lava za najbolji film je dodelio Filipincu Lavu Diazu za Ženu koja je otišla, crno-belu studiju političkih i socijalnih nepravdi, ljudskog zla i osvete kroz priču o učiteljici Horaciji koja 30 godina provodi na robiji zbog ubistva koje nije počinila. Diazovski dug, ali ne i tradicionalno spor kao njegova prethodna ostvarenja (podsetimo se samo osmosatnog A Lullaby for the Sorrowful Mystery premijerno pokazanog na Berlinalu u februaru), ovo je iznenađujuće pristupačan film čija se 226 minuta skoro ne osećaju.

S obzirom na profil takmičarskog programa na kome su se našla ostvarenja neujednačenog kvaliteta, priznanje Diazu nije toliko veliko iznenađenje koliko činjenica da je nagrada za najbolji film ponovo zaobišla Andreja Končalovskog koji će morati da se uteši Srebrnim lavom za najbolju režiju za svoju holokaust dramu Raj, nagradom koju deli sa Amatom Escalanteom za Untamed. Posle 50. godina od pojavljivanja u Veneciji sa Prvim učiteljem koji je Natalyi Arinbasarovoj doneo Volpi Cup za najbolju glumicu 1966, ovo je – uz Kuću ludaka za koju je 2002. primio Specijalnu nagradu žirija, treće veliko priznanje za Konchalovskog od Poštarovih belih noći 2014, takođe krunisanog Srebrnim lavom.

La La Land, mjuzikl Damiena Chazella je od svoje prve projekcije pobrao izvanredne kritike, ali to nije film koji je mogao da računa sa najvišim nagradama zato što se žanrovski nalazi u problem zoni. Coppa Volpi Emmi Stone za najbolju glumicu je time vrsta nadoknade i pored jake konkurencije koju je imala u Natalie Portman za ulogu Jackie Kennedy u biopicu Pabla Larraina Jackie, nagrađenog za scenario Noahe Oppenheima. Za izvanredan performans fiktivnog argentinskog Nobelovca za kniževnost u The Honorable Citizen Mariana Cohna & Gastona Duprata, Coppa Volpi za najboljeg glumca je otišla sasvim zasluženo Oscaru Martinezu. ‘The Honorable Citizen’ je inače bio jedan od jačih kandidata u glavnom takmičarskom programu u koji su nekako skliznuli i Kusturicin Na mliječnom putu, Piuma Rohana Johnsona i Questi Giorni Giuseppea Piccionija, kojima bi idealno mesto bilo na nekom revijalnom programu tipa ‘novi filmovi iz…’

O filmu The Bad Batch Ane Lily Amirpour koji je dobio specijalnu nagradu žirija, Monitor je pre nekoliko dana objavio kritiku. To je film sa neodoljivom vizuelnom estetikom koji se gubi na pola puta u rediteljkinoj neodlučnosti da li pravi akcioni ili arthouse film.

Na ovogodišnjem takmičarskom Orrizonti programu se takođe našlo dvadeset filmova, među kojima i nepalski White sun Deepaka Rauniyara o antirežimskom partizanu Chandri, koji se čuvši vest o smrti oca, vraća u svoje zabačeno planinsko selo posle skoro decenije odsustva. Film je sitno vezen metaforama o smeni starog novim. U pozadini priče se nalaze oružani sukobi (1996-2006) između maoističkih pobunjenika i monarhista i smrt oca simbolično predstavlja gašenje starog državnog sistema i rađanje novog. To je film koji je nezasluženo zaobiđen pri žiri odlukama.

Orrizonte nagrada za najbolji film je otišla Federici di Giacomo za dokumentarac Liberame o Ocu Cataldu, poznatom egzorcisti sa Sicilije i njegovim kolegama. Di Giacomo temi pristupa staloženo i bez hype intervencija. Nju njaviše interesuju razlozi za procvat interesovanja za egzorcizam koji očigledno postaje vrsta psihoterapije kod ljudi koji svoje lične demone pretvaraju u biblijske. Najbolja režija je čast koja pripada Belgijanki Fien Troch za njen portret tri tinejdžera koji se bore sa svojim problemima u maloj ruralnoj zajednici. Troch istražuje mračne strane odnosa roditelji-deca u priči u kojoj dugogodišnje seksualno zlostavljanje jednog od tinejdžera eskalira u ubistvo čiji su svedoci njegovi drugovi.

Osvrnuvši se na nedavno završeni festival, presuda je da je većina nagrada ipak otišla u prave ruke. Dokumentarni filmovi, sem Liberame su nažalost ostali u drugom planu što sa druge strane nije ni tako neuobičajen festivalski sindrom.

Festival je ove godine prošao kroz nekoliko značajnih promena. Projekcione sale su obnovljene i tehnički adaptirane prema novim standardima, a za profesionalce je premijerno uvedena mogućnost gledanja filmova iz programa Orizzonti online. Obnovljen je i Cinema nel Giardino inaugurisan prošle godine – ista ona sala u kojoj je publika počela da pada zajedno sa sedištima na projekciji Kim Ki-Dukovog The Net, u daljem toku festivala se pokazala kao potpuno funkcionalna.

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.

10.09.2016. (09:06)

Amerikanac u Vatikanu

Izvještaj iz Venecije: Jude Law hladan i manipulativan u ulozi ‘Mladog Pape’

Izvan natjecateljskog programa 73. venecijanskog filmskog festivala prikazane su prve dvije jednosatne epizode televizijske serije The Young Pope oskarovca Paola Sorrentina. “Jude Law se pojavljuje u svojoj do sada najfinijoj ulozi kao manipulantan, emotivno hladan konzervativni poglavar crkve koji sebe proglašava Bogom”, piše Marina Richter, Monitorova dopisnica s filmskog festivala u Veneciji. Monitor