S jedne strane imamo sve više sterilnih, gotovo istih novih rezidencijalnih zgrada koje niču diljem zemlje, s druge nepresušno vrelo vremešnih, već prilično neuglednih građevina koje bi – uz odvažnu, promišljenu i ozbiljnu renovaciju – mogle postati posve novi, uzbudljivi objekti. Vani je to ipak nešto češća praksa, a primjeri sežu od dramatičnih transformacija do nježnih intervencija. Haus donosi neke od primjera.
Arhitekt Antonio Grgić pozdravlja uklanjanje klima uređaja s pročelja, ali smatra da je to minoran problem u odnosu na kaotičnu gradnju kojom dominira kapital. Ističe da vizure gradova narušava nekontrolirana paleta boja fasada, bespravne prenamjene balkona i loš odabir građevinskih materijala. Smatra da bi gradovi trebali regulirati kolorite pročelja i estetske standarde. Kritizira ministarstvo koje ignorira stvarne probleme, dok se kapital gomila poput tumora, ostavljajući gradove s praznim stanovima i apartmanima. Na kraju zaključuje – skupljamo papiriće s poda dok ignoriramo urbanistički nered. Danica
Stan je organiziran u četiri prostora koja su, kažu autori, ‘ekstravagantno različiti u materijalima i visinama’. A to su: dnevni boravak visok 3 metra, spavaća soba visoka 1,14 metara – s mnogo spremišta, WC s kišnim tušem i spa – najzatvorenijom prostorijom u cijelom stanu. Prostori u Cabanonu dimenzionirani su prema visini i širini koja im je potrebna za obavljanje svojih funkcija: kada se tuširaju potreban im je prostor od 2,13 m visine i 62 cm širine; kada se kupaju ili koriste saune potrebna im je visina od 1,80 m; a kada spavaju ili sjede na krevetu potrebna im je visina od 1,14 m i širina od 1,35 m. Za dnevni boravak željeli su zadržati izdašnu visinu od 3 metra, objašnjava se u projektu. Haus
Radi se o funkcionalnoj sauni od 4 m2, dizajniranoj kao vikend ‘uradi sam’ projekt te smještenoj u vrtu u Brnu, u Češkoj. Upcycled Sauna (Reciklirana sauna) proizašla je iz jednostavne želje: stvoriti prostor za opuštanje koristeći odbačene i rabljene predmete. “Koncept je postupno oblikovan kroz potrebu za vlastitom saunom, potragu za idealnom lokacijom, korištenje prikupljenih materijala te želju da nešto izgradimo vlastitim rukama umjesto da samo klikamo i odgovaramo na mailove” – kažu arhitekti. Nekoliko drvenih pragova, hrpu dasaka i greda, nekoliko ploča od iverice i nešto ostataka mineralne vune. Haus
Na natječaju za buduću gradsku tržnicu u Koprivnici tražile su se četiri funkcionalne cjeline: nova gradska tržnica, polivalentni centar u kojem se nalaze dodatni prostori knjižnice te prostori za rad organizacija civilnog društva, parkiralište, intermodalni terminal, okoliš. Vizkultura donosi četiri najbolja rješenja, od kojih će prva ići u realizaciju. Riječki arhitektonski tim naglašava kako su otvorili novu široku pješačku površinu između zgrade tržnice i polivalentnog centra koja vodi prema istočnom dijelu grada – Danica. Na Klikaju možete vidjeti sadašnje stanje tržnice, koja je puno zatvorenija u odnosu na idejno rješenje prema kojem će se projekt raditi.
Grad Zagreb prepun je vrijednih građevina koje su nositelji povijesne i arhitektonske baštine. No, njihova sudbina često je pod upitnikom zbog neadekvatne zaštite i nebrige. Primjer je zgrada u Jurišićevoj 22, koja je izgubila preventivnu zaštitu, preuređena u hotel i nepovratno izmijenila izgled križanja. Istovremeno, dvije susjedne zaštićene zgrade propadaju zbog nedostatka održavanja. Dok urbani sklad gubi bitku, nameće se pitanje – znamo li očuvati vrijednosti svog grada ili smo osuđeni na estetske promašaje? Zrinka Paladino za Haus
Radi se o prilično jedinstvenom objektu, na kojem njegov investitor radi već godinama. Cijela priča krenula je nakon što je investitor kupio zemljište te se obratio arhitektu Ivi Skelinu s prilično ambicioznom željom. Htio je, kaže, da mu projektira “jednu od najzanimljivijih i najljepših kuća u zemlji”. Zaobljena kuća ima 394 m2, proteže se kroz podrum, prizemlje i dva kata. Na zadnjem se nalazi spavaća soba koja izlazi na terasu s bazenom, a s koje puca pogled na okolno more. Na vrhu kuće nalazi se krovna terasa s pogledom na Cres, “kao stvorena za meditaciju”. Do srpnja bi kuća trebala biti posve gotova i useljiva. Zasad je interijer, dakle, zacrtan, iako otvoren za neke preinake prema željama kupaca. Zanimljvi detalj je možda kada od 2 tone, koja košta oko 2 milijuna eura. Haus
Novi pješački most preko trogirske Foše konačno je i službeno otvoren. U petak su njime prva prošetala djeca iz trogirskog vrtića Vrabac, a nakon njih i ostali građani i prolaznici. Konstrukcija u povijesnoj jezgri grada vrijedna je milijun eura; duga 31,8 metara, široka 10,4 metar u najširem dijelu, visoka 4,12 metra i teška 65 tona. Most je u rujnu dopremljen iz brodogradilišta u splitskoj Vranjici – gdje je izgrađen – u Fošu. Akcija je trajala šest sati i bila je priličan spektakl; brojni građani pratili su kako tegljačem uplovljava gigantska čelična konstrukcija i montira se na mjesto nekadašnjeg drvenog, već propalog mosta. Haus
Planirani dovršetak bazilike Sagrada Familia u Barceloni očekuje se 2026., što će biti 144 godine otkako je započela gradnja. Esteve Camps, predsjednik organizacije koja je zadužena za dovršetak remek-djela Antonija Gaudija, objavio je vijest na dan koji se podudara sa stogodišnjicom smrti arhitekta zgrade. Iako će zgrada biti dovršena do 2026., očekuje se da će rad na kipovima, dekorativnim detaljima i, prije svega, kontroverznom stubištu koje vodi prema onome što će na kraju biti glavni ulaz, trajati do 2034. godine. Kada je rad započeo 1882. godine, mjesto na kojem se danas nalazi crkva bilo je poljoprivredno zemljište, ali je tijekom godina oko crkve izrastao grad.
Prije pojave masovnog turizma, rad je trebao biti isključivo financiran donacijama pokajnika, što je činilo novčani tok nepredvidljivim, a mnogi su sumnjali da će rad ikada biti dovršen. Već desetljećima, turizam je garantirao stabilan prihod, s gotovo 5 milijuna posjetitelja godišnje koji plaćaju 25-40 eura po posjeti. Nešto više od polovice od 125 milijuna eura koliko to donosi ide na dovršetak radova. Kako se ostatak troši ostaje tajna jer crkva nije obvezna objaviti svoje račune. Haus
Francuski paviljon, tehnološko i arhitektonsko remek-djelo izgrađeno 1937. godine, danas živi život nevidljivog muzeja u dubini Studentskog centra. Namijenjen sajmovima, s vremenom je postao skladište i tek nedavno, 2014., obnovljen za devet milijuna kuna. Ipak, njegovo korištenje ostalo je sporadično i neadekvatno, dok je društveno i kulturno značenje paviljona gotovo zaboravljeno. Bezbolna integracija u širi gradski prostor i aktivnija funkcija mogu ga vratiti u fokus, kao što i zaslužuje. Jer, iako je danas arhitektonska ljepotica, ostao je svojevrsni zatočenik SC-a, čije oslobađanje čeka na bolja vremena. Ideje