6 autorica za čitanje na plaži

Noga u moru, glava u hladu

6 autorica za čitanje na plaži

“Nemoguće je oprostiti onome tko nam je nanio zlo ako nas to zlo ponižava. Valja misliti da je otkrio našu pravu razinu, a ne da nas je ponizio”, dio je iz knjige Godina potopa Margaret Atwood. Ticala je knjiga kratkih priča Jelene Zlatar koje uglavnom tematiziraju fina i kompleksna tkanja šumova u komunikaciji između dvije osobe, najčešće partnera i ljubavnika. Antonela Marušić u tekstu za Vox Feminae preporuča još četiri naslova savršenih za ljeto.

roman

Ako to nije ljubav...

Platonovo platno: Novi roman Tomislava Šovagovića ima samo jednu jedinu točku

Autor romana “Spremište Trešnjevka”, “Ispod skala” i “Rudnik čvaraka” Tomislav Šovagović u izdanju biblioteke “Bura” Mozaik knjige koja promiče domaće pisce, predstavio je svoj novi roman “Platonovo platno”. Priču o slikaru koji bezuspješno pokušava naslikati voljenu ženu autor je ispripovijedao u jednoj jedinoj rečenici. Rekao bih da sam napisao ‘haiku novelu’, ali nisam tijekom cijeloga pisanja uspio razdvojiti jednu rečenicu. Ne misleći da je riječ o nečem originalnom ili da sam drugačiji, jednostavno priča o Platonu M. nije mi djelovala da mogu ili smijem staviti točku. HRT

roman Tomislav Šovagović

Čitaj Karl Ove knjige

Špoljar o romanu Vukovi iz šume vječnosti: Knausgaard je poput propalog trenera koji se uspije dignut iz mrtvih i u sredini poluvremena totalno izokrenut tijek utakmice

Ponekad čujem da je Knausgard težak za čitanje. Kako? Pa nema lakših rečenica, tako je lako pratit njegovu radnju, skoro kao da čitaš neki omladinski, avanturistički roman. Jedino što je teško što on sve opisuje tako usporeno. Kao da čitaš neki uzbudljivi roman o tajnom agentu, ali s potankim opisima što taj agent radi preko dana. To je Knausgardov danak njegovom omiljenom piscu Jamesu Joyceu. Samo što je Knausgard puno čitkiji od Joycea. Ako izuzmemo Joyceovu prvu knjigu ‘Dublinci’. Ta knjiga također je itekako čitka, pisana lakonskim, gotovo carverovskim stilom, ali čovjek bez iskustva čitanja, imaginacije malo što će shvatiti u njoj. Možda je tako i s Knausgardom. Možda su ljudi danas toliko otupjeli da im se i Knausgardovo pisanje čini zahtjevnim. Nacional

Karl Ove Knausgaard roman Željko Špoljar

Provincija je 'izmislila' kulturu otkazivanja prije nego je što je ona postala globalni fenomen

Đikić ima novi roman ‘Divlji kvas’: Provincija nema milosti za one koji se odvaže da u tom pogledu budu drukčiji i svoji

Ako ste iz provincije, ako ste u njoj odrastali i živjeli, znate da se svaki prekršaj bilježi, da su crveni kartoni neizbježeni, i sami ste to, drugima, i s namjerom i nesvjesno, radili. ‘Divlji kvas’ nije samo to: u nekom je smislu, i napet, gotovo detektivski roman, čiji će vam likovi prirasti srcu, iz jednostavnog razloga: nema dobrih i nema zlih, svi su i jedno i drugo, i svakom je od njih život dao onoliko koliko su mu uspjeli oteti.

Ljudskoj prirodi nije strano vjerovanje u čudo ili očekivanje da se dogodi nešto što će nas preko noći izbaviti od čemera i jada. Mi smo skloni da tražimo i očekujemo prečice do sreće i blagostanja, koliko god nam razum i iskustvo govorili da od toga nema ništa. Tako se generacijama talože iznevjerena očekivanja, a iz toga klijaju ogorčenost, rezignacija, fatalizam. Pa i kad nas zadesi neka iznenadna sreća, mi se prepadnemo jer znamo da će nam to biti višestruko naplaćeno – kaže za tportal.

Ivica Đikić književnost roman

Legende se stvaraju usput

Za roman ‘Godfather’ Mario Puzo slušao je i priče svoje majke

Kad je sredinom 60-ih krenuo pisati svoje najpoznatije djelo ‘Kum’, Mario Puzo je to radio preko volje i bez velikih očekivanja, nesvjestan da stvara novi kulturni fenomen. Premda je za prethodna dva svoja romana dobio sjajne kritike, malo se od tih pohvala pretočilo u njegove džepove. Bilo mu je 45 godina, imao je ženu i petoro djece, grcao je u dugovima, patio od dijabetesa i srčanih tegoba te bio uvjeren da je njegovoj književnoj karijeri došao kraj. A onda je od izdavača dobio ponudu koju nije mogao odbiti: da za mizernih 5000 dolara napiše roman o italoameričkom organiziranom kriminalu. Iako rođeni Italoamerikanac, Puzo o toj temi nije imao pojma. Prikupljao je građu kopajući po bibliotekama i novinskim arhivama, slušajući priče svoje majke, prisluškujući razgovore po kockarnicama u Las Vegasu i puštajući mašti na volju. Mafijaški pokajnik Salvatore Gravano zvani Bik, koji je na duši imao 19 ubojstava, bio je veliki obožavatelj ‘Kuma’, jedan od onih koji su bili uvjereni da Puzo ništa nije izmislio. Atmosfera, način govora… naš život zaista je izgledao kako ga je on opisao. Da li se sjećate scene kad je Michael koknuo dilera i policijskog kapetana? Tako sam se ja osjećao kad sam prvi put ubio čovjeka. Nacional

Kum mafija Mario Puzo roman

Zašto, mire?

Dežulović: Otkad sam u novinarstvu pokušavam objasniti – drugi i drugačiji nisu opasni

Zašto je lakše živjeti s mržnjom nego s krivnjom? Zato što su ljudi prije svega lijeni razmišljati. Sigurnije im je ovako, udobnije im je bit u većini u tom toplom i vlažnom krdu jer sve drugo ih inkomodira. Stara je istina i nije osobita mudrost kad kažeš da svaka sloboda u tom smislu, sloboda od te ovisnosti traži hrabrost, to je ključna riječ, traži odgovornost. Ljudi se boje preuzeti odgovornost. Zato su ljudi robovi predrasuda, ustanovljenih istina, dogmi, svejedno je li to dogma o nepogrešivosti Komunističke partije ili rimskog pape. Mi volimo dogme, jer nas one oslobađaju odgovornosti da preuzmemo stvari u svoje ruke, priča Boris Dežulović povodom predstavljanja novog romana Život i snoviđenja neustrašivog žohara Zaštomira, za HRT.

Boris Dežulović roman

Nije lijepo da budem fejk, a da to ne znam

Roman ‘Šalaporte’ – kako priču o umjetniku u krizi stvaralaštva učiniti zanimljivom

Četvrti roman Marka Gregura, “Šalaporte” (prema tal. grilje), još jedan je prozni naslov izravno ili neizravno vezan uz Prvić, otočić u šibenskom arhipelagu znan i kao Faustov otok. Roman započinje povratkom Jure na otok zbog sprovoda maćehe Vere. Obilježen brojnim digresijama i epizodama iz prošlosti, roman postupno razotkriva Jurinu odbojnost prema provinciji kojoj predbacuje vlastitu umjetničku nerealiziranost, i to kao umjetnika iznimno bogatog čitalačkog iskustva. Pitanje koje se nameće jest je li Jure „punokrvni umjetnik“ ili ogledni primjer hipstera sklonog vlastite neuspjehe pripisati nerazumijevanju okoline. MVinfo

književnost Marko Gregur roman

"Brod za Issu"

Robert Perišić: Tko je iznad tema o prirodi, neka ih ostavi djeci

Pobuna na Visu zbog mačka: "Lučki, ne damo tvoja jaja!" - Večernji.hr

Mačka u priči je bitna jer je ona životinja u kojoj je očuvana priroda, a ipak je s čovjekom bliska. To je, ajmo reći, model suradnje. Ona priroda s kojom se možeš sprijateljiti, a ne možeš nad njom gospodariti. Mi smo kao civilizacija sve svjesniji da drukčije neće ići ni globalno i da trebamo mijenjati stare paradigme. Naravno, ne svi, kaže autor romana “Brod za Issu”, objavljenog usporedno u Hrvatskoj i SAD-u. Novosti

"Brod za Issu" Robert Perišić roman

Lijek protiv jezive dosade

Zadnja ruka: Baretić je napisao rijetko zabavnu i duhovitu knjigu

Novi, dugoočekivani roman Renata Baretića u jednu ruku opravdava očekivanja odlične proze, no u drugu predstavlja pravo iznenađenje. Od omiljenog „Osmog povjerenika“ (2003.) Baretić je pomno gradio svoj osebujni stil pisanja, koji bi se mogao opisati kao stvarnosna proza s otklonom. Rijetko zabavna i duhovita knjiga, i to ne samo na razini likova i događaja o kojima govori. Roman je napisan na inventivnoj upotrebi i kombinaciji raznih dijalekata, od splitskog do zagrebačkog kajkavskog. Stilski ovaj roman doista pruža ono što se često naziva „užitak u tekstu“. Duhovitost je prisutna i na razini jezika – što je inače karakteristično za poeziju – a čini se da je upravo takva sjajna upotreba stila ono mjesto koje omogućuje „prolaz“ Zvonkovim (protagonistovim) likovima. S obzirom da su oni zapravo samo riječi, poigravanje jezikom ono je mjesto na kojem se susreću pisac Zvonko i njegovi likovi. A to je onda i mjesto susreta sa čitateljem, kojem će novi Baretićev roman zasigurno iznimno svidjeti. Lupiga

književnost recenzija romana Renato Baretić roman

Novi roman

‘Dnevnik nepušača’ Mladena Blaževića: Kako pobjeći od života i društva u kojem svi pušimo

Mladen Blažević odlučuje u potpunosti promijeniti svoj dotadašnji život u kojem nit’ je bio zadovoljan poslovima koje je radio, nit’ je od toga zarađivao koliko smatra da je potrebno. Kad se svemu tome dodala i sve slabija emocionalna veza s Martom, odluka je bila jasna – bježi na Kordun na djedovinu i tamo će uzgajati šljive i baviti se poljoprivredom. Sve to saznajemo iz dnevničkih zapisa koji nemaju klasične nadnevke, već su određeni vremenom od posljednje zapaljene cigarete (primjerice, 39 sati i 43 minute), a kad mu se dogodi pad volje pa ipak zapali, naredni zapis opet ide od istog tog za njega temeljnog mjerila vremena određenog od trenutka kad si kaže – ova je posljednja. Novi list…

Mladen Blažević prestanak pušenja roman

Mapa grada u kojem se događa svaki roman

mapa roman

P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Noga u moru, glava u hladu