Netflix and chill
5 serija koje trebate pogledati ove jeseni
Mildred Ratched, bolničarka iz kultnog filma ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’, dobila je vlastitu seriju, a glumi je Sarah Paulson. Još 4 serije vrijedne gledanja preporuča T-portal.
Mildred Ratched, bolničarka iz kultnog filma ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’, dobila je vlastitu seriju, a glumi je Sarah Paulson. Još 4 serije vrijedne gledanja preporuča T-portal.
‘Svi se ratovi vode dvaput. Prvi put na bojištu, a drugi put u sjećanju’, govori nam natpis na špici serije ‘Simpatizer’, koji nas ujedno podsjeća da se rat o kojem će biti riječ u Americi zove Vijetnamski rat, a u Vijetnamu Američki rat. Oba ta natpisa vrlo su prikladna jer serija koja slijedi nakon njih govori o svemu tome – o ratu na bojišnici, ratu u sjećanju, Vijetnamskom ratu i Američkom ratu. A sve to priča čovjek koji je u položaju iz kojeg može pokriti sve te perspektive – dvostruki špijun. Ono u čemu autori ove serije još uspijevaju jest ono što dosad, kada je bila riječ o filmovima i serijama o ratu u Vijetnamu, nismo baš previše gledali. Prikazuje nam kako je taj rat utjecao na obične ljude, Vijetnamce, kako one koji su ostali u domovini, tako i one koji su izbjegli u Ameriku… Zrinka Pavlić za tportal
Serija prati istinitu priču komičara Richarda Gadda koji glumi samog sebe. Iako smo naivno pomislili kako je riječ o komediji s elementima drame, nakon gledanja bi je radije opisali kao dramu s elementima još više drame. Postupci glavnog lika jesu ukorijenjeni u komediji, no bilo koje suze koje smo prolili, nisu bile od smijanja. Temeljena je na istinitoj priči komičara kojeg je uhodila jedna žena i život mu pretvorila u noćnu moru. Što Martha postaje sve opsesivnija, to Donnyjevo ponašanje postaje sve više samodestruktivno. Situacija s Marthom zapravo će ga suočiti s traumom koju je davno zakopao. S druge strane Donnyju zapravo paše Marthina pažnja. Ona ga jedina vidi onako kako on želi da ga drugi vide…. Journal
Sadržaj je dobro poznat, otac spomenutog Dickieja Greenleafa upošljava sitnog prevaranta Toma Ripleyja da pokuša vratiti kući njegovog otuđenog jedinca koji krade bogu dane i troši njegov novac negdje u Italiji. Ripley prihvaća posao, ali se isto tako zaljubljuje i u Italiju i u samoga Dickieja, njegov visoki životni stil i imovinu, da ga sve to povlači u opasnu igru koja uključuje krađu identiteta i ubojstva, a iz koje će se čak i lukavi Tom vrlo teško izvući. Koliko god vizualno atraktivno djelovale scene kipova i brojnih stuba te interijera i eksterijera raznih mediteranskih lokacija u Elswitovoj divnoj vizuri, tempo cijele serije je ubitačno spor i nikako ne uspijeva podići adrenalin na onaj način na koji je to uspjelo filmskoj inačici. Ravno do dna
Netko je na Redditu postavio pitanje “Koju ste seriju počeli gledati, ali ste je kasnije toliko zamrzili da je niste dovršili gledati?” i tako počeo raspravu koja je uključila više od 30.000 komentara korisnika. “Tolerirao sam sve dok nisu počeli pjevati u svakoj epizodi. Tada više nisam mogao”, napisao je jedan od korisnika za seriju “Uvod u anatomiju”. “U trećoj sezoni sam shvatila da nemaju pojma što rade i prestala gledati”, neke su od reakcija na “Sluškinjinu priču”. “U četvrtoj sezoni sam shvatila da mrzim svaki lik u toj seriji i želim da svi umru pa sam konačno odlučila prestati je gledati”, napisala je jedna korisnica o seriji “How to Get Away with Murder”. Index
Ovih dana, tj. do kraja siječnja, izlaze Netflixovi aduti “Ozark 4”, krimi komedija “Žena u kući preko puta djevojke na prozoru” i južnokorejska zombi serija “Svi smo mrtvi”, te HBO-ovo “Pozlaćeno doba” od kreatora “Downton Abbeyja” kao zagrijavanje za ono što slijedi do konca prosinca. U očekivanju serijskog “Aliena” i “Blade Runnera”, Ridley Scott se kao producent vraća drugoj sezoni SF serije “Vučji odgoj” koja ima poveznica s njegovim “Istrebljivačem” (suodnos čovjeka i androida/umjetne inteligencije)… počinje nabrajati Marko Njegić, vrlo plodni filmski kritičar Slobodne Dalmacije.
Godina 2021. bila je toliko bogata odličnim serijama da je bilo teško popis najboljih TV serija ograničiti samo na 10, piše selektorica Zrinka Pavlić za Tportal.
U doba korone glavna zabava većine bile su serije. Koje su najbolje piše Jutarnji. Između ostalog, ističu se Mrs. America, Damin gambit, Ozark i Normalni ljudi.
Televizija je udahnula autentičan život likovima koje je stvorila Sally Rooney, istovremeno i “peglajući” povremena nesavršenstva njezina pripovjedanja. A ponekad je i posve promijenila neka značenja. Tanki srebrni lančić koji Connell nosi na ekranu postao je ovoljetna globalna modna fiksacija, takozvani fashion must have za sve mlade dečke koji žele biti cool. Da bi u romanu taj isti modni dodatak bio opisan kao – Lidl-šik. Zabavna promjena značenja, zar ne!? Piše Pavica Knezović Belan za Jutarnji list
“Tajkun” je – ukratko – ozbiljna televizija. Konvencionalno ali precizno i dinamično napisana, sjajno ozvučena, snimljena, glumljena i režirana. Ono po čemu možda jedino “Tajkun” zaostaje za sličnim serijama (pa i hrvatskim “Novinama”) jest politička eksplicitnost. Teško je reći je li to bilo opredjeljenje autora ili posljedica činjenice da je serija rađena za nacionalni javni servis, no u “Tajkunu” upadljivo nedostaje – vlast. Tajkuni, poduzetnici, tužitelji, policajci kao da žive u zrakopraznom prostoru, kao da tu ne postoje politički pokrovitelji, ministri i politički oktroirani šefovi, kao da tajkuni i stranka na vlasti nisu ni na koji način povezani. “Tajkunu” – ukratko – upadljivo nedostaje taj zadnji politički očnjak za ugriz. Da ga ima, ova bi i ovako vrlo dobra serija bila možda i najbolja post-YU televizija posljednjih godina – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.
A gdje to vidjeti? Puli će biti prikazane prve tri od deset epizoda. A poslije tko zna gdje.
Zlatna era igrane televizije dugo nije imala pravu, antologijsku jazz seriju. Nije imala, no – sada je ima – a ta se serija zove “Eddy”. Jer, TV serija “Eddy” nedavno premijerno prikazana na Netflixu, vjerojatno je najbolja igrana serija snimljena o svijetu jazza. Istodobno, riječ je o seriji koja je prekrasna posveta multikulturalnom i multietničkom Parizu današnjice. Ali, povrh toga i ponajviše – “Eddy” je toplo ljubavno pismu muzičarima i muzičkoj profesiji – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.