364/365, nedjelja, 30. prosinac 2001.

Oproštajka

Gotovi smo. Cilj je tu, pred nosom. Maraton je završen, nema počasnog kruga - kao da ga je knjiga istrčala unaprijed. Trka je bila duga i zanimljiva, s puno obrata i promjena tempa. Nailazili smo putem na svašta: lažne liječnike, blokade cesta, gomile ljudi s imenom Mirko, gubitnički mentalitet, velikog pobjednika kojeg slavi cijeli svijet, pa i Severina... Gledali smo kako padaju neboderi, kako nam se vraćaju lica i situacije koje smo htjeli zaboraviti, kako sve oko nas izmiče kontroli i opire se shvaćanju. Na kraju, rekao bi Sinatra, it was a very good year.

Ako me pitate što će mi najviše nedostajati od prekosutra, odgovor će biti direktan i uvlakački. Vi. Znam da ljudi čitaju i ono što pišem u novinama, ali bolju publiku od vas glupo je tražiti. Hvala za svaki mail, moj će sandučić u 2002. biti bez pravog sadržaja, slično onom prave pošte, ispunjen reklamnim materijalom i računima. Naravno, teško je očekivati da ću u bilo kakvom sljedećem projektu imati takvu podršku promatrača. Sve ste ovo vi učinili važnim. Mogu vam zahvaljivati do sutra (i samo do sutra), ali nećemo sada biti patetični. Mi smo djeca mreže, čvrsti, neosjetljivi, uvijek spremni uživati u trenutku.

Ovo vam dođe kao zahvale na omotu albuma (digresija: nekad kad su omoti vinila zaista pružali puno prostora, zahvale su, hvala Bogu, bile vrlo kratke. Danas, na malim knjižicama, svaki ćlan benda dobiva po stranicu da se zahvali cijeloj ulici, obitelji do desetog koljena i svim svecima. Kud ide ovaj svijet?). I zato moram spomenuti malu ekipu Monitora bez koje vi uopće ne biste vidjeli slova od mene. Željko i Šile već su pokoji put uskočili u 365 kao likovi, ali Vlatka, Matija i Kruno čine to tek sada. A bez njih ništa. Štoviše, ne bi bilo ni Monitora da oni svi skupa tako odluče. Pazite na njih.

Nori moram zahvaliti za sve što je obavila oko knjige, a ako se ostvari i pola onoga što mi je rekla na zadnjoj kavi, mogao bi vam svima početi ići na živce koliko ću biti prisutan u offline svijetu i medijima. Nema veze, što god bilo, ovu nam avanturicu nitko ne može oduzeti. Pisao sam godinu dana kolumnu na netu. A vi je čitali. Baš dobro zvuči.