335/365, subota, 1. prosinac 2001.

Something

Znate što bi trebalo uvesti? Kad umru muzičari, hoću da mi Saša Kopljar ili Danko Družijanić ili tko već bude dežuran prekine emisiju na televiziji i ozbiljnim glasom kaže: "Otišao je šutljivi Beatles." Ako može za političare, a neki od njih su u u svom vijeku napravili i dosta toga lošeg, vrijedi se sjetiti čovjeka koji je možda potpisao par slabih albuma, ali nam je uljepšao živote u više prilika no što možemo pobrojati.

Baš smo jučer komentirali kako Harrisonu nije bilo lako u životu; prvo mu se raspao bend, pa mu je Clapton maznuo ženu, a ovaj niz nesreća od 1997., kad je operirao rak na plućima do prekjučer, stvarno je nevjerojatan. Zamislite luđaka koji nožem napada gitaristu Beatlesa u njegovoj kući. Bit će da je neki Chapmanov rođak.

Sorry, malo sam nepovezan - baš me HTV iznenadio reprizom "Antologije". Tako to ide s Beatlesima; gotovo nikad ih namjerno ne krenem slušati, ali kad god iskrsnu odnekud privuku ti pažnju. Znaš da gledaš najveći bend na svijetu, baš onaj koji je napravio sve što je mogao i još malo više. I što je najbolje, cijelo vrijeme je jasno da su to 4 obična frajera i da su najsretniji kad ih tako gledaju. Imali su čudesnu alkemiju, sjajan vjetar u leđa, sve stvari koje ne bi vrijedile ništa da ih nisu tako dobro znali iskoristiti. Koliko pjesama... Kad čovjek sluša Beatlese s pravom pomisli da je sve napravljeno. Iako nije i nikad ne može biti.

Htio sam napisati neku posvetu starom Georgeu, ali mi se čini da je ideja promašena. Pustite neku ploču Beatlesa, uživajte u onome što su nam ostavili. A ja ću se prepustiti gledanju "Antologije". Iako sve to znam unatrag. Nije naodmet ponoviti. Baš sviraju "Something". Harrisonovu pjesmu. So long, George.