311/365, srijeda, 7. studeni 2001.

Supermodel

Fotkali smo se za naslovnicu 365 knjige. Jučer. To je zgodno jer ti u krevet smjeste atraktivnu, ukusno obnaženu ženu. Ona kao spava, a ti kao pišeš. Implikacije su mnoge i poželjne - sve što imaš u životu stekao si sa svojih deset prstiju. Komadi vole piskarala. Obično zaspu poslije seksa, dok u nama energija naprosto buja. Mošus i ambra.

Na setu je odmah odlučeno da se moje lice ne vidi u kadru. Stvar mora izgledati uvjerljivo. Zato je najbolje da zaboravite nekoliko prethodnih rečenica. To uopće nisam bio ja. Imao sam body double, nekog zgodnog glumca koji zna sve tajne seksualno-intelektualne kemije. Mislite da mi nije dosta razgolićenih ljepotica u stvarnom životu? Najrađe bih se za naslovnicu knjige slikao s novinama na WC-u, ali izdavač tvrdi da to nije baš komercijalno. Zanemaruje mogućnost da nam Anitra bude pokrovitelj izdanja. Jučer smo ionako zaključili da je jedna od poruka našeg izdanja, ono što svakako treba prenijeti ljudima: Higijena je dobra.

Godina se stvarno bliži kraju. Vidim po tome što me ljudi pitaju, sve češće i upornije, što je s Novom godinom? Čim spomeneš neko događanje za tu nesretnu prigodu, svi se obraduju, jer bi to značilo da imaju gdje ići. Najbolje je znati gdje ćeš na doček već 2. siječnja tekuće, tada se sigurno nećeš nervirati. Moji su starci začuđujuće staloženi, sigurni su da će biti doma. Ili će se dogoditi kao za Božić prije par godina - ja ostajem doma, nabadam na gitari “Silent Night” (petnaest godina prekasno, to tako ide sa mnom), oni idu na polnoćku uz moje brižne riječi “Nemojte dugo” ili “Pazite na petarde”.

Vrijeme je za rastanak, budući da se sinoćnji supermodel već opasno meškolji kraj mene. Uvijek su mi govorili da prejako lupam po tastaturi. Jebiga, sve što imam stekao sam s nekoliko prstiju. Ne mislite valjda da tipkam sa svih deset?