306/365, petak, 2. studeni 2001.

Izvješće liječničkog konzilija

Kako vidim da se izvješća o mojoj bolesti plasiraju kao vijesti o stanju oboljelih državnika na intenzivnoj njezi, s radošću i nadom vam priopćavam da se stanje oboljelog popravilo u posljednja 24 sata. Primjećeni su pomaci na planu pročišćenja dišnih puteva, čemu je znatno pridonijela uporaba terapijske supstance efedrina u otopini od 1 posto. Nastavljena je žestoka opskrba organizma diklorbenzenmetanolom, amilmetakresolom, paracetamolom, fenilefrin hidrokloridom i askorbinskom kiselinom. Jaka vitaminska djeta, po sadašnjim pokazateljima, također daje rezultate - pacijent bilježi povećanje motoričkih sposobnosti, a i psihičko stanje je odmaknuto od tipičnog. Iako su prognoze u medicinskoj znanosti nezahvalna stvar, s priličnom dozom sigurnosti liječnički konzilij predviđa potpuni oporavak do kraja tjedna.

Eto vidite, mogao sam napisati da pijem lijekove i kapam si onu zajebanu tekućinu u nos, a zajebana je najviše zato što nije zgodno promašiti, jer ti onda završi u ustima, a okus joj je ajme majko, pa ne bih imao ni dva reda teksta ni ovu količinu mistifikacije. Treba se znati ponašati u takvim prilikama. Najgore je pustiti stvari da se same rješavaju. Tko za to ima vremena?

U svakom slučaju, hvala na brizi i lijepim željama. Jedna od stvari koje će mi sigurno faliti slijedeće godine - nešto te češe i muči, objaviš fino na Monitoru i ljudi šalju mailove. Ajde, bit će dobro, nema frka, ne daj se, samo hrabro, koji kurac stalno sereš o svojim problemima, imam ja i gore stvari doma, pročitaj ovo, razveseli se malo, stvarno si jadan i debilan... Ah, kakva godina. Idem, zove me liječnički konzil na nove pretrage. Možda već sutra izda novo priopćenje o poboljšanju (ne bojte se, ne izvlačim se dvaput za redom na istu foru).