278/365, petak, 5. listopad 2001.

Humano preseljenje

Pita me neki dan mladi imenjak iz Splita kako preživjeti odlazak na studij, taj nagli prelazak u Zagreb. Postoji li recept za nostalgiju? Dakle, da vidimo što kaže liječnik.

Prvo i osnovno, ako se već seliš negdje, pokušaj tamo i živjeti. To bi otprilike značilo da se ne zatvoriš u zavičajni klub, ne posjećuješ samo mjesta gdje izlazi ekipa iz škole i ne mješaš osobni osjećaj izgubljenosti s karakterom grada u kojem se nalaziš. Nije lako izbjeći zamke, pogotovo na prvoj godini - cijelu ratnu jesen 1991., moju premijernu polusezonu u Zagrebu, proveo sam u ping-pongu između mračnog Kluba Šibenčana i čemerne Konobe Split. Dobro, početna se zbunjenost da opravdati, ali bilo je ekipe koja nikad nije izašla iz tog začaranog kruga. Izgrade veliku ogradu oko sebe, s mržnjom promatraju “purgere”, drže se svojih plemenskih rituala, posjećuju po domskim sobama i po diplomi hitaju u zavičaj ili do tada već izgrade svoj virtualni vrt predrasuda tamo gdje su se zatekli i savili gnijezdo. Kao da nikad nisu ni došli u velegrad, jednostavno ga nisu pustili u sebe.

Zagreb je puno otvorenije mjesto od svih naših ponosnih županijskih metropola. Da, na prvi dojam hladnije, manje brižno, ali upravo ta malomišćanska bliskost, ta ruka pomoćnica koja zna odvaliti i vruću pljusku kad najmanje treba, guši toliko toga. Veliki grad te nauči gdje trebaš tražiti uzroke vlastite sreće ili nesreće - najčešće u samom sebi. Dobiješ koliko vrijediš, lakše se ostvaruješ u poticajnoj atmosferi. Treba samo naučiti se služiti kočnicama i retrovizorom i vožnja će biti ugodna.

Strahovito je bitno poštivati grad u koji stižeš kao Ivica Kičmanović, s dva kofera i punim srcem želja. Treba cijeniti njegove male rituale, uvažavati razlike, razumjeti mehanizme po kojima funkcionira. Konačno, da je ono što tražiš u tvom dvorištu ne bi ga nikad ni napuštao. Svaki odlazak te, stoga, čini bogatijim i boljim, a povratak sretnijim. Ono što jesi ionako ne možeš prestati biti, ma koliko se trudio - samo budale sjeku svoje korijene. A što sve možeš postati ovisi samo i jedino o tebi.

Jebote, totalni sam seronja. Zabrinuo bih se za sebe da slučajno ne govorim istinu.