273/365, nedjelja, 20. rujna 2001.

Što kažu žene?

Seksualni tjedan zaključujemo izborom nekoliko zanimljivih ženskih opservacija na temu. Diskrecija zajamčena, nećemo spominjati imena, ali ovo je reprezentativni uzorak. Ajmo, cure.

“Pitanje je šta je to "mali"? Ja još nisam naišla na nešto šta me razočaralo svojom veličinom. Čak mi se čini da su to muške fobije. Do sad me mogla razočarat samo loša predigra ili post igra. Momci malo vrimena posvete onom prije a pogotovo onom poslije. Ne mogu ti opisat kako me do ludila mogu dovest njegovi prsti, jezik, dah, poljubac, a da ne govorim kad tokom samog čina neprestano mijenja položaje. Živa ludnica. A ako mi u post-igri izostane zagrljaj ili češkanje ili barem koja lipa rič, ja zaboravim sve ono šta je bilo prije.”

I dalje o predigrama.

“Nikakav auto, vikendica ili skupi poklon ne može igru u krevetu za ženu dovesti do "završetka". A ne može bogami ni mali crveni patuljak, onako sam, bez ičije pomoći. Možda griješim, ali ne čini mi se baš sretnom situacija kad za zadovoljenje dotične svaki put pada upotreba gornjih ekstremiteta (svojih ili njenih), nekih drugih radnji i da ne nabrajam dalje. A to da žena može sve lijepo odglumiti i svi sretni i zadovoljni, to je tema za sebe.”

Što zapravo privlači žene?

“Sigurna sam da žene privlači humor i to dobar. Ko kaže da muškarci trebaju biti rame za plakanje, eto žene su na glasu kao neke super senzibilne, osjetljive, nježne, a možda se više tako ponašaju jer ko zna zašto to kod (većine) muškaraca prolazi. Tako će jedna princeza koja jede kao ptičica, ne pije, plače kad vidi da maca šepa, doći kući i smijati se sama sebi. Što se seksa tiče mislim da je najsretniji muškarac koji nema ništa, koji nije neke obdarenosti ali zna šta ženi treba i to ne isti fazon kod svake nego da stvarno zna usrećiti ženu. Na žalost, takvi su prava rijetkost.”

Dobro, pustimo to, vratimo se na centimetražu...

“Velik kurac? Je, uzbudljivo je gledat Rocca, ali iskreno mislim da to boli. Mali kurac (<=12)? Uf, ne bi, hvala. 15 cm mog dečka dosta mi je (da je još koji cm ne bi škodilo, ali...), a on nevjerojatno dobro nadoknađuje predigrom, istina.”

“Ma gledaj... pišem u ime ženskog roda koji nije konzervativan već jednostavno ima granice. Prvi sam put spavala s dečkom s 15 godina, ali nakon 9 mjeseci hodanja, odnosno kada sam bila sigurna da on voli mene i ja njega... Prilično mi je važno kako netko izgleda al još važnije kakav je u duši... Veličina p...nije mi važna već kakav je u krevetu više ovisi o tome je li nježan, spreman davati koliko i primati... I uopće nije neki bed ako katkad zašteka... Ljudi smo... Volim sex ali tek kao vrhunac nečeg...”

I konačno, jedna blaga ocjena vrijednosti vašeg dragog virtualnog prijatelja. Iz muških usta, naravno.

“Ovaj tekstopisac je jedan od najbolje uzgajanih i dobro njegovanih KONJA u prelijepim Lipicama. To je sva inteligencija koju današnje suvremeno hrvatsko novinarstvo posjeduje. Redovni sam čitalac Monitora ali ovakve gluposti ne priliče jednom uglednom novinskom ili Internet listu. Treba li da vam napišem još neku glupost koju možda nećete ni pročitati? Gdje vi živite, sigurno na Balkanu ili negdje u vremenu velikih revolucija Crvene bande.”