243/365, petak, 31. kolovoza 2001.

Hamburger

Još mi se plete po zubima, iako je objektivno bio tanak kao papir. I uz svu frku oko govedine, lošeg mesa i nezdrave prehrane, teško mi je odoljeti. Hamburger se, pretpostavljam, uvukao u moj jelovnik kao dio američkog kulturnog imperijalizma, prošvercao se s rock’n’rollom i filmovima, dobio mitološko značenje puno prije no što sam ga imao priliku pojesti. Novim generacijama sigurno djeluje nevjerojatno, ali stožerni stupovi junk fooda, hot-dog, hamby i pizza, tek su se nakon Titove smrti počeli probijati na matično tržište bureka i ćevapa. Nije neka uzručno-posljedična veza, samo kronološka činjenica. Još 1990. grozni je McDonalds smatran dokazom prestiža, pa su Delije ili Grobari, ne sjećam se više, bacali fore na transparentima tipa “McDonalds - 400 km”. Zaboga, pa kad se otvarao prvi u Zagrebu, u 5 ujutro nekog sasvim gluhog dana Jurišićevom nisu mogli prolaziti tramvaji od svjetine. A sad nam je svima, kao, grozan bed.

Oko jednog se možemo složiti - Big Mac je uvreda za hamburger. Jedina prilika u kojoj me uspio donekle zavarati zbila se u Americi, ali tamo je sve imalo drugačiji okus i hrana je generalno toliko loša da komad plastike u fast foodu i ne mora biti loš izbor. No, kasnije nam se dogodilo da izaberemo burger i u nekom osrednjem restoranu (ne zato što smo htjeli ispast’ seljačine, sve ostalo je obećavalo apsolutni neukus i, kao posljedicu, bolnu glad), pa da nam donesu finu komadinu grillanog mesa s ogromnom lepinjom i francuskim krumpirićima. Vrlo jeftino, masno i nezdravo - pravo grešno zadovoljstvo. Valjda bih se ubio da nam je to nacionalno jelo; srećom nije, pa mogu uživati u njemu s vremena na vrijeme.

Definitivnu smrt hamburgera donijele su mikrovalne pećnice. Njihova kancerogena instant toplina dovela je do potpune devalvacije peciva, koje postaje gumasto i neukusno do granice neprepoznatljivosti. Od mesa se, nekako, očekuje da bude loše, ne jedeš biftek konačno, ali taj okrugli komad kruha posut sezamom mora davati prozračnost, stil, smisao. Nije lako do toga doći ovih dana, uopće ne znam koji bi vam hamburger u gradu preporučio. Ipak, još uvijek je puno tužnije pojesti loše ćevape. Sentiment, valjda.