227/365, srijeda, 15. kolovoza 2001.

U 114-om satu zajedni�kog dru�enja...

Opet me lovi fjaka, ni�ta mi se ne da, samo le�im, spavam, radim to�no koliko moram i ni sekunde vi�e, gnjava�a mi je obaviti i jedan telefonski poziv, mobitel ve� neko vrijeme intenzivno mrzim, nisam i�ao ni na obavezno plivanje zadnja dva dana. Mislim da mi kapci lu�e onu ljepljivu tvar konstantno, svaki treptaj ima barem 50 posto �ansi da zavr�i u drijeme�u. Dobrom broju to i uspije.

Ok, navikli smo jedni na druge, znate da ovo mla�enje prazne slame, ovo nepotrebno izvje��e o psiho-fizi�koj kondiciji zna�i samo jednu stvar � nemam pojma o �emu bih drugom pisao. I koliko god ovakva pozicija bila opasni embarasement za svaki spisateljski ego, toliko je i poticajna. Za�to? Pa, granice presipanja iz �upljeg u �uplje vazda tako misti�no vabe. Koliko redaka mogu potro�iti uvode�i �itatelja u ba� ni�ta, kupuju�i si vrijeme dok se neki zakr�ljali oblik ideje kona�no ne zakoprca u klopci? Koliko redaka mogu zavla�iti namjernika prije no �to definitivno shvati da danas ne�e pro�itati ama ba� ni�ta zanimljivo? (Ba� sam i mogao ovo pitanje sa�uvati do kraja... Vidite kolika je frka kad radim tako neracionalne poteze.) Koja sredstva to�no opravdavaju cilj dolaska do �arobnog broja 365 na broj�aniku? Ma, razumijete vi mene, ina�e ne bi ostali toliko zajedno.

Dislociranje poslova, ta blijeda isprika za godi�nji (ni�ta �to uklju�uje notebook i uklju�en mobitel bilo gdje na svijetu ne mo�e se nazvati odmorom), uskoro se bli�i kraju. Zagreb �e me ugledati u nedjelju nave�er, i onda sve ispo�etka: zaradi, potro�i, potro�i, zaradi, �ekaj, sti�i �e, posudi, stigao je, vrati, potro�i, zaradi, zaradi... e, to �e� vidjeti tek slijede�e godine. A jo� vru�a politi�ka jesen, prepucavanja koje te se ne ti�u, a opet te stra�no �ivciraju, poskupljenja, rezanja pla�a, krpanje kaputa umjesto kupovine novog. Jebena centrifuga.

Ni�ta, treba ovu privest kraju, pa se onda brinut za slijede�u. Tada �u, vrlo vjerojatno, imati i 365 razloga da se osje�am manje optere�eno. Svaki dug otprilike karticu i ne�to. Svaki vrijedan najmanje 30 minuta skupocjenog vremena. Potro�io sam za vas, do sada, vi�e od 113 sati, skoro 5 cijelih dana. Nije da mi je �ao, ali trenutno sam spreman samo za jedan veliki uzdah. A klopka je jo� prazna...