224/365, nedjelja, 12. kolovoza 2001.

More, sunce, galebova kričanje

"Ej!", kaže Toni. "Ništa posebno, samo pohvala tvojih textova. Ono šta smatraš dobron muzikon mi se gadi, isto ka i većina tvojih stavova, ali to ti je nekon čudnon logikon samo plus jer, bez obzira na sve to, ono šta ti pišeš smatran dobrin štivon (premda ne tako dobrin ka "slijepi putnik"). Da... "

Vidiš, to je prava stvar – ne moraš se slagat s čovjekom da bi ga cijenio. Iako bi laička dedukcija iz neslaganja sa stavovima i ukusima mogla izvući dijagnozu o nebitnosti i kretenizmu osobe s kojom se tako odlučno ne slažeš, očito ne mora biti tako. A posebno mi se sviđa i to, Toni, što inzistiraš na prvom postulatu dalmatinske gramatike: svakom "m" na kraju riječi u deklinaciji i konjugaciji pretvara se u "n". Bez izuzetka. Baren tako mislin...

Da zaokružimo dalmatinsko-samoljubivi blok, evo i Jasminke:

"Ma, ja sam oduševljena s tobom, mali (he, he, to mali ti je od milja, po splitski). Uh, a baš mi fali doma ić, baš mi fali doma bit... Na par dana... ("...vidit moj Split." Pazi da te ne čuje Severina, ukrala bi ti stihove bez razmišljanja i napravila još jedan svehrvatski hit. Možda bi čak spomenula i neko varanje koje uopće ne utječe na kompaktnost veze. Oprosti, zanio sam se...) Ni sama ne znam kako ni zašto, ali mi se čini, otkad sam te pronašla, da mi nostalgija za domom raste. Baš si probudio te fine osjećaje - šta sve dom znači - starci, prijatelji, atmosfera jednog "ludog" grada, i k tome svemu još ljeto, more, sunce, galebova kričanje..."

J. je, inače, u Ljubljani, jednom krasno uređenom i živom europskom gradu. A što ti to vrijedi kad srce hoće ovog našeg kaosa. Nisam ja ništa probudio, kladim se da je to uvijek u tebi. Samo dođe i ode, ovisno o mjesečevim ili kakvim drugim mjenama.

Nemojte misliti da sam ušao u neki ego trip, ova su dva maila ovdje samo zato što je većina ostalih razvlačila temu mržnje kao životnog stila. Javljali su se ljudi iz Srbije, pa neki ex-Jugoslaveni iz dijaspore, svi više-manje mislimo isto, ali jednostavno nisam htio i dalje širiti priču. Jer, bojim se da ćemo se ionako s tim suočavati sve više. Kako bi novinari rekli, čeka nas vruća politička jesen. Ajde da na tome i ostane, pa da možemo biti sretni.