199/365, srijeda, 18. srpnja 2001.
Turistički barometar
Stanje na cestama: simpatično. Puno ljudi koji žele što prije s kontinenta. Štulić bi o tome napisao dobru pjesmu: "Studenti bez diplome(ali ostala su tek dva velika za jesen, nije loše)/ žene bez ljepote (tko može biti lijep tako živčan i znojan)/ neženje bez stana (jedna za mene)/ putnici bez para (netko mi kaže da je vanpansionska potrošnja negdje izmjerena u iznosu od astronomske 1 DEM – to je kad mali Ćeh, Leh i Meh izmole starce da im kupe sladoled. Jednu kuglicu, jasno).
Smještajni kapaciteti: uvijek mi je bilo žao ljudi koji na more ne idu doma. Jer, najbolje je doma. Sve ove turističke spike su zapravo "leave the money and run". Osim ako ne naletite na nekog poput mojih staraca. Moja se majka uvijek neizmjerno brine imaju li gosti sve što treba, pa tenta starog da baci što ribe na gradela, da ih se počasti, zaljubi se u njihovu djecu (to sam i ja mislio, ali nikako da počnu pristizati obitelji sa starijim teenagerkama), te, ako uspije uspostaviti kvalitetnu komunikaciju, postaje kućni prijatelj. No, to inače ne ulazi u opis radnog mjesta iznajmljivača privatnog smještaja.
More: prilikom posljednje provjere, u utorak 17. 07., oko 20 sati i 35 minuta, vašem se reporteru otela rečenica slijedećeg sadržaja: "Za koji smo kurac uopće ikad izlazili na kopno?" Božanstveno, čak i na relativno šugavoj zadarskoj plaži.
Noćni život: Zadar vam izgleda kao grad iz bajke po noći. Fina, prigušena svjetla, odbljesci kamena i mora, nevjerojatne žene, toliko dobre da možeš hodat po gradu i jaukati. U bližem susjedstvu, a i u samom gradu, radi 5 diskoteka za masovnije oblike zabave. Mi starosjedioci rađe sjednemo kod barba Ratka, najkonobara sa "stogodišnjim iskustvom", kako sinoć reče, odslušamo dvostruki CD "Rolling Stones’ Greatest Hits", popijemo nekoliko piva i platimo paušalno, kako i priliči stalnim gostima. Dogodine se, inače, slavi i jubilej "najstarijeg lokala u Evropi", kako Ratko zove svoju 72-u. Obavezno svratite ako ste u blizini, to je istinski biser ugostiteljske ponude (lokacija: na samom kraju zadarskog duhanskog puta Lotus-Kantun-Zodijak, ili na početku, ovisi kako gledate. Za mene je Ratko uvijek prvi.)
Dnevni život: o tome sutra. Upravo idem u grad na makijato.
|