168/365, nedjelja, 17. lipnja 2001.
Clinton vozi kamion
MProšli tjedan ste mi poslali nešto friških viceva,za krizne 365 dane. Da ne prekinem tradiciju objavljivanja samo onih s dugom bradom, reklo bi se bajatih, ostavit ću ih da malo odleže. Evo dva ozbiljna maila, zato.
"Ne slažem se s tvojim kratkim pregledom američkih predsjednika u zadnjih 40 godina", piše naš prijatelj A. Z. koji je već niz godina u SAD. "Kennedy je bio poprilično precjenjen predsjednik. Njegov mandat (ako se ona mizerna većina glasova s kojom je pobijedio na izborima uopće može tako nazvati) nije Amerima donio ništa novoga. Većina dobrih rezolucija i promjena (veća prava crnaca i sl.) bila je rezultat rada njegovog podpredsjednika, Lyndona "Debilnog" Johnsona koji je nakon Kennedyeve smrti nastavio raditi na reformama prava manjina i sličnim aktualnim pitanjima. Johnsonov zajeb je bio što je nastavio slati vojsku u Vijetnam jer je mislio da će s većom vojskom (a opet bez objave rata) lako
pobijediti, ali se poprilično zajebao u procjeni... Kennedy je svakako imao karizmu, novac i bio je svjetski jebač, ali nikako nije bio predsjednik za kojeg ga ljudi smatraju. Clinton, s druge strane, napravio je u svojih 8 godina jako puno na nacionalnom i međunarodnom planu. To što nije imao dobar ukus za žene - e, to je vec druga priča. Njegov šarm nije nikako mogao biti samo "polovni", inače se ne bi izvukao iz čitave Lewinsky afere onako kako je."
Vrlo zanimljiv pregled, mora se priznati. Daleko od očiju, znate već kako dalje ide. Još jedan prilog iz inozemstva, naše premile Hevrope, poslao je Ratko. Radi se o cestama...
"Nekad sam mislio da mi imamo najgore ceste, da je svuda drugdje bolje. Od nedavno sam u Njemačkoj, i dosta se vozim po Europi, i stvarno još uvijek imam mišljenje da su u Hrvatskoj najgore ceste. Ali sreća je da nemamo prometa... Kad dođem sad dolje, uživam se voziti.
U Njemačkoj su ceste famozne, ali kad stvarno tu živiš i voziš se svaki dan, uhvati te nostalgija za našim prometom. Promet je toliko užasan tokom dana, da je teško izbjeći neki zastoj. I kad naletiš na kolonu od 10 km i voziš se 5 km/sat satima, onda se pitaš kako se oni na sve to priviknu. Ovdje je normalno da za 100 km autoputa tokom dana trebaš 2-3 sata, ako imaš sreće. Zato budimo sretni, ne s cestama u Hrvatskoj, nego zato što nema prometa. Ljetne gužve kod Karlovca u špicikad svi nahrupe na more su svakodnevne stvari ovdje."
Eto, za nezahvalnike. No roads, no traffic.
|