165/365, četvrtak, 14. lipnja 2001.

Balada o Angie i hitmenu

Angelina Jolie htjela je unajmiti profesionalnog ubojicu da je smakne. Ne bi čovjek vjerovao. Zamislite tog hitmena i njegovu dvojbu. Stvar je, recimo, mogla izgledati ovako...

U stanu zvoni telefon. Ne bilo koji, javio se tajni broj. To obično znači da stiže posao. Steve, nazovimo ga tako, lijeno prilazi aparatu.

- Molim?
Tišina. Isprekidano disanje.

- Papa don't preach, I'm in trouble big - rekao je ženski glas. Lozinka, svaki tjedan novi pop citat, čovjek nikad ne može biti previše siguran u tom poslu.
- Ok, u redu je. Što mogu učiniti za vas?
- Pa, htjela bih da nekog ubijete...
- Nisam ni mislio da vam treba unutarnji dekorater. Hoćete mi reći detalje?
- Stvar je malo čudna. Htjela bih da ubijete mene.
- Vas?
- Da.
- Mora da se šalite...
- Ne, znate, prolazim kroz neko čudno razdoblje... Možemo li o tome u četiri oka?

Bizarni posao uvijek znači i bizarne ponude, ali ovo je ipak bilo nešto sasvim drugo. Ubiti klijenta?! Kako bi pokupio svojih 50 posto nakon obavljenog posla? Kome podnijeti izvještaj? Zašto se, zaboga, ne ubije sama?

- Da, razmišljala sam o tome - ni dva metra od njega sjedila je valjda najljepša žena na svijetu, prilično jadna, s ogromnim podočnjacima i jako nervoznim rukama, ali svejedno apsolutno neodoljiva. - Ali, samoubojstvo uvijek nosi neku krivnju, znaš, ljudi oko tebe misle da su mogli nešto učiniti... Ovako bi se lako riješili toga.
- Slušaj, stvari ne mogu biti toliko loše - ovo je iskušenje, netko me gadno zajebava, to ne može biti istina, vrtio je Steve polovna objašnjenja u glavi i usput glumio djelatnika plavog telefona. - Mlada si, prekrasna...
- Ne, ne - skoro se rasplakala - ja sam totalni promašaj.

Da su bar na meni tako promašili, pomisli Steve.

- Čuj, osim što bi tvoja ponuda bila protivna kodeksu profesionalnih ubojica kad bi takav postojao, mislim da i ne znaš koliko si u krivu. Depresije imaju jednu dobru stranu - moraju negdje završiti. A mislim da metak u toj lijepoj glavi nije pravi kraj za tebe. Barem ne još...

Skoro se i nasmijala. Isuse, zaljubit ću se, ovo je jebeni kliše, zaurla Steveov libido.

- Ovako ćemo se dogovoriti: uzmi mjesec dana, i tada me nazovi ako ne promjeniš mišljenje.
- Dobro, možda si u pravu... Čujemo se...
- Ne bih rekao - nije mogao vjerovati da to govori, ali posao je posao. Nekad stvarno požali što nije postao zubni tehničar.

Steve je i danas uspješan hitmen. Diskretan, siguran i tih. Svog najčudnijeg klijenta brzo je prepoznao i postao strašno ponosan na jedini posao koji nije obavio. Malo mu je žao što se više nikad nisu čuli, ali njega ljudi ionako zovu samo jednom. Skoro je ubio Laru Croft, čovječe. Ha, tko bi to rekao...