128/365, utorak, 08. svibnja 2001.

Državni skandal broj 1

Napalo nam predsjednika. Nije to ništa novo, samo što je to sad prva vijest u dnevniku, državni skandal broj 1, a za vrijeme starog F. T. je takvo ponašanje, i u onih par navrata kad je uspilo izbiti iz podzemlja, izazivalo oštro prestrojavanje bubrega, salvu staračkih uvreda i posvemašnju medijsku šutnju. Je li Franji itko ikad vikao da je cigan? Zaboga, pa on bi za takvu uvredu preorao Hrvatsku uzduž i poprijeko, nek' vam kažu Boysi koliko su ih Canjuga i on zajebavali samo zato što su mu pjevali da je "čudan". I makar mi je bio simpatičan otprilike kao spolna bolest, nikad mi ne bi palo na pamet presresti ga na Medvedgradu za Dan državnosti i reći da je pederčina i lopov. Osim što se takva akcija ni po čemu ne može ubrojati u mudre oblike građanskog otpora, nije li dovoljno što je taj čovjek postao predsjednik slobodnom voljom većine zbunjenog nacionalnog stada kojem pripadam. I što, psujući mu mater, isto radim i svom ocu koji je za njega glasao 1990. Kasnije se pokajao (moj stari, Tuđman nije bio u školi kad su učili što znači ta riječ), ali to nema neke veze - neslaganje s nekim ne podrazumijeva vrijeđanje i pljuvanje. Ma koliko frustrirani bili, uvijek postoji bolji način.

Sjećam se jednog osobito tmurnog i depresivnog dana iz siječnja 1998. Bio sam bez para, gladan, u nekom od uzaludnih đireva centrom - ne pričam vam to zato da me žalite, jednostavno ilustriram situaciju. Ionako je sve odredio slučaj, da mi honorar nije kasnio poput najnestabilnije menge vjerojatno bi bio boljeg raspoloženja. I tako, negdje na Cvjetnom trgu, zaustavi me cura s mikrofonom i kamermanom pri ruci i ljubazno upita: "Kad biste Predsjedniku Republike mogli postaviti jedno pitanje, koje bi to pitanje bilo?" Priznat ćete, upravo idealan šlagvort za ispitivanje originalnosti u psovanju ili brzine smišljanja finih uvreda. Nešto slično mi je i bilo na vrhu jezika, ali sam zatvorio usta, pustio da se vrati te učtivo rekao: "Pitao bih ga kad će se maknuti s vlasti, zato što mi se čini da je velika većina ljudi u zemlji nezadovoljna time kako obavlja posao." Može se reći da sam bio pičkica, ali tako svejedno, nisu ni ovo pustili u anketu, možete misliti što bi se dogodilo s "nek se goni u pičku materinu, je'l on mene šta pitao u zadnjih osam godina dok mi je sjebavao život totalno". A i nakon takvog verbalnog ispada teško da bih se osjećao bolje.

Kako si ti, Čondiću? Uspijeva li terapija?