118/365, nedjelja, 29. travnja 2001.

Da nam živi, živi hlad

Na ovom ste mjestu često čitali o neradu. Gladni ljudi pišu o hrani, nesretni o sreći, a jako zaposleni o ljenčarenju. Svatko se češe tamo gdje ga svrbi. Ipak, ovaj prvomajski vikend toj temi daje sasvim novi povod. Opet se kalendar zgodno poklopio, omogućio poduži vikend, uz malo spajanja i prekrajanja, te potvrdio staru i dokazanu stvar - samo da je ne radit.

Osobno smatram prilično ironičnim što je baš komunizam gajio toliki kult rada. Rudari na novčanicama (bonus pitanje: tko je bio Alija Sirotanović?), priče o udarnicima, radne akcije, nema odmora dok traje obnova... S jedne strane si imao cijeli niz odgojnih metoda koje su te trebale uvjeriti u zlatnu vrijednost vlastitog znoja, a s druge su praktički svakog tko šljaka smatrali budalom. Provlačenje kroz rupe nesavršenog sustava (a koji je savršen) legaliziralo je, što bi Pythoni rekli, "laying down and avoiding". Državne firme, birokracija, glomazni sustavi upravljanja, kave ujutro, u podne i oko dva, nije pos'o zec, neće pobjeći. Sve je, konačno, i funkcioniralo bez tvog sitnog trudbeničkog doprinosa, pa zašto onda uzalud gubiti energiju. Tako je lanac ostao bez karika.

Sjećate se onih davnih dubioza - kad naši ljudi odu u Njemačku, najbolji su radnici, a ovdje kod nas produktivnost pada. Ma, zamisli. Bit će da je klima presudni faktor. Šta ćeš u otuđenoj i dosadnoj Švabiji nego šljakat. Svi po ulici gledaju svoja posla, u devet navečer grad opusti, nema zajebancije u firmi - a i dobra se lova uhvati, pa što se ne bi stisnuo koju godinu, ulovio kesu, vratio se natrag, otvorio kafić i opet ne radio ništa do kraja života. Naravno, temeljna je razlika u sitnoj činjenici koju ljude vole previdjeti: na zapadu, kakav god bio, sustav funkcionira. Imaš nekoliko mogućnosti i točno određen put ako kada izabereš neku od njih. U jugo-komunizmu, a bogami i kasnije, sustav nije ni postojao. Nije se što imalo pokvariti. Tko je vozio najbolja kola, ševio najbolje komade i bio najveća faca? Odlikaši možda? Heroji rada, poštena inteligencija? Aha. Baš oni.

Ništa, djeco, neću ni ja biti zadnja budala. Nedjelja je, a ja radim. Pazi ti frajera... Ua, Švabo!