113/365, ponedjeljak, 23. travnja 2001.
Lijenost kao vrijednost
Rad oslobađa, ali i ubija ako ga uzimamo u velikim količinama. Potvrdu te moje davnašnje tvrdnje pronađoh u vijesti s naslovnice Monitora. Toliko radim da sam je vidio tek jučer, iako je objavljena još u četvrtak. Njemački znanstvenik - a to su redom mudri i učeni ljudi, neki od njih zaslužni su i za atomsku bombu - tvrdi da ljenčarenje produžava život. Ako mi netko ustupi njegov mail, zamolit ću ga da pošalje jedno cirkularno pismo svim roditeljima, šefovima, ljubavnim partnerima i, uopće, osobama od autoriteta i objasni im tu dragocjenu tezu. To bi moglo biti najveće otkriće od izuma vatre, koja zapravo i nije izmišljena, samo se dogodila. Kao stari zagovornik discipline fitlessa, nasuprot svim onim joggerima, momcima iz teretane, rolerima, biciklistima, snow boarderima, zmajarima, free climberima i ostalim mambo džambo poklonicima "zdravog" života, preklinjem Petera Axta da ustraje u svojoj neprocjenjivo vrijednoj misiji.
Naravno, treba odmah razlučiti lijenost od ljenčarenja, jer one su slične koliko i pedofilija i pedagogija. Dokoličari nisu neradnici, dapače, oni samo znaju stati na loptu. Omiljenim nogometnim rječnikom rečeno – možeš napadati stihijski cijelu utakmicu i primati glupe golove iz kontre ili pritisnuti u ključnim trenucima, ostvariti prednost i onda mudro umrtviti ritam igre. A prave, izvorne lijene guzice ni ne znaju prijeći centar. Njihov je životni izbor bunker i vječna verbalna bitka s nepovoljnim okolnostima.
Kako je ovaj new age svijet strašno zabrijao na aktivnost (kao da ne znaju di to sve vodi?), ne bi bilo zgoreg da prijatelj Peter odredi granice korisne lijenosti. Nešto kao: pijuckanje koktela na balkonu uz povremeno čitanje ozbiljne književnosti – da i listanje trač novina na kauču poslije obilnog obroka punog masnoće i kolesterola – ne. Drijemanje uz Madredeus može, dok ubijanje oka uz Hrvatski glazbeni program nije preporučljivo. Slijedeći je korak izrada vrijednosne ljestvice; uz pojedinu "aktivnost", shvaćenu prije kao vješto izbjegavanje iste, navodi se količina sačuvane energije i vrijeme za koje nam produžuje život. Peter, ne drži nas u neznanju. Znam da ti potencijalno oduzimam godine života tjerajući te da radiš, ali sreća čovječanstva u tvojim je rukama. Mala žrtva, prijatelju, suludo mala žrtva. Nakon toga, neki od nas mogli bi živjeti i vječno.
|