090/365, subota, 31. ožujka 2001.

Tjedan mladog hrvatskog poduzetništva: Sa šefom na squashu

Obično smo igrali srijedom na Velesajmu, a od prije nekoliko tjedana prebacili smo se na subotu i Martinovku. Lošiji i skuplji termin, ali potencijalna korist je ogromna. Igramo Željko iz marketinga i ja protiv šefa i mog kolege s faksa, sjećate se onog koji me doveo u firmu, Martina. Moj šef je sportski tip u ranim četrdesetima, voli o sebi misliti najbolje, i tko smo mi da ta uvjerenja rušimo. Tako da tjesno gubimo iz tjedna u tjedan i toliko smo uvjerljivi da već zaista mislimo kako ih ne možemo dobiti. A, mislim, Željac je trenirao tenis, ja mogu trčati vječno, a dragi Martin je priličan antitalent.

- Uh, šefe, strašni ste u finišu.

- Nego kako, najbolji kad je najpotrebnije.

To se u poslu zove strateškom odlukom. Moraš odigrati kako se od tebe očekuje. Imam dojam da šefu uopće ne bi bilo teško izgubiti, a uskoro ćemo mu i takvo iskustvo priuštiti, jer će inače postati sumnjivo. Čovjek ipak nije toliki samoljubivi kreten. Ali, zašto stvari postavljati tako kompetitivno. Odigramo partiju, dvije, dobro izlupamo zidove i poslije na piću, sasvim neobavezno, hvatamo zalet za uspon. Sasvim je drugačije kada na kraju nekog bitnog poslovnog sastanka, šef baš vama dobaci nešto poput: "Jeste spremni za subotu? Još jedan neuspjeli pohod na prvu pobjedu?". To ti daje bitnu psihološku prednost.

O čemu pričati s tako značajno nadređenom osobom? Postoje neka pravila, a prvo i najvažnije je da treba slušati. Dakle, pustite njega da priča, ubacujte poticajne opaske i budite koncentrirani. Načeti novu temu jedino ako ste apsolutno sigurni da je prava. Smatrat će vas vrijednim sugovornikom ako se slažete u mišljenjima, ali ne isključivo i uvijek. Treba biti izrazito verbalno spretan, ni previše nametljiv ni pretjerano dosadan. Željac i ja smo, izgleda, pronašli pravu formulu. Martin se samo zadovoljno smješka, zna se da su sportski partneri našeg šefa promjenjivi kao proljetno vrijeme, a mi smo tu već skoro mjesec dana. Samo da ne pogriješimo u tempiranju prve pobjede. To bi moglo biti ključno. Sve ostalo radi za nas.

- Eh, šefe, ovu ste majstorski zakucali...