088/365, četvrtak, 29. ožujka 2001.

Tjedan mladog hrvatskog poduzetništva: Tajne opstanka

Vani je džungla. Jači jedu slabije. Konkurencija je ogromna i svi ti rade o glavi. Imaš prvo razinu firme, tamo gdje radiš s "kolegama". Direktno podređeni i direktno nadređeni su ti, po poslovnoj logici, prirodni neprijatelji. Prvom cure sline na tvoje mjesto, a drugi gradi tvrđavu oko sebe da ga slučajno ne bi srušio. Kao u "Čovječe, ne ljuti se" – dok ne dođeš u kućicu možeš u svakom trenutku biti surovo vraćen na početak. Samo ne znam što bi u stvarnosti bila kućica. Ništa osim mirovine mi ne pada na pamet.

Ako te u firmi napadaju s rukavicama, vani ih nemaju potrebe nositi. Dapače, na ruke navlače boksere i slična pomogala. Kad nekog zgaziš u firmi zgodno je gledati mu lice poslije toga na hodnicima, to je ipak legitimna demonstracija sile. Na tržišnoj vjetrometini nema čak ni te kombinacije surove samilosti i naslađivanja, protivnik je dobar tek kad potpuno nestane i izbriše svaki trag svojih proizvoda s terena.

Draga gospođo N., vi koja kupujute higijenske uloške "Lady’s Best Friend". Mislite da ste strašno profitilari zbog kvalitete našeg proizvoda? Glupost, nismo ništa bolji od svih tih sranja što se bjesomučno reklamiraju. S tim se ne možemo nositi, pa nije bilo ni smisla ulagati novac u reklamu. Mi smo odlučili igrati na prisutnost, zgaziti te šminkere, nepropusne, lagane, bezbrižne (još bi samo trebali stimulirati klitoris i ponuda bi zaista bila zaokružena), u dućanu, tamo gdje, na koncu, trebaš ostaviti novce za njih. "LBF" ima grozan, staromodan dizajn, ali izgleda solidno i pouzdano. I, najvažnije, ima ga u SVAKOM dućanu. Znate li, gospođo N., koliko sam ja vremena proveo u prisnim razgovorima s raznim poslovođama i direktorima distribucije, koliko sam kozmetike podjelio ocvalim šeficama smjene u provincijskim vukojebinama? Dovoljno za nekoliko života. Samo da bi vi, gospođo, svojoj susjedi rekli kako su "Lady’s Best Friend" ulošci puno bolji od ovih s televizije. I u jednom paketu ih ima više.

U ovom poslu nema lovorika i, suprotno očekivanjima, s penjanjem na hijerarhiji rastu i kompliciraju se poslovni problemi. Zato je nužno biti ambiciozan na način koji bi svaki Đuro s trećeg kata proglasio bolesnim. Ali, sva je prilika da isti taj Đuro, neradnik i polovni filozof, nesvjesno kupuje ono što mu TI kažeš da kupuje, i za tu banalnu posljedicu tvoga rada ima još jednu malu priču objašnjenja. Manipulirati nevidljiv ljudskim navikama – to je moć. Ništa ljepše od toga.