Na primjeru grupe Pavel. Na Forumu se jedan korisnik pita zašto glazba koju izvodi Pavel ne bi mogla imati umjetničku vrijednost. Melodijske jednostavne dosadne linije, predvidvljivi e i h molovi, par klasičnih pop/blues akordića s jeftinim sintom, ništa revolucionarno, osobno dosadno, kupe samo najgore iz jazza u vidu ritam-sekcija koje ne obogaćuju muziku nego kao da su zasebna kompozicija… odgovor forumašice na prigovor korisnika da “neka se vrati pod kamen slušati cajke”. Čak se poteglo za ChatGPT-em, koji kaže sljedeće: Granica između “arta” (umjetnosti) i “entertainmenta” (zabave) često je fluidna i subjektivna, ali postoje određene karakteristike koje se mogu koristiti za njihovo razlikovanje, poput namjere, dubine, publici kojoj je namijenjena, dok zabava podrazumijeva komercijalnost i pristupačnost.
Nakon užasa Velikog rata (1914.-1918.) ljudi su bili gladni života, neumorni, optimistični. Olimpijske igre 1924. podižu glavni grad Francuske na noge. Sa sportašima dolaze slikari, pisci, glazbenici, intelektualci i pretvaraju Pariz u kulturno središte Europe. Međutim, neki ne žele prihvatiti društvo u kojem je takav brutalni rat bio moguć. Oni traže radikalni preokret. To su počeci političko-umjetničkog pokreta otpora. Slikari, filmski autori, pjesnici, glazbenici – djeca novog umjetničkog pravca žele raskinuti s buržoaskim duhom vremena. Nesvjesno, snovi, stanja opijenosti, potisnute čežnje, vizije, luckaste ideje postaju važni. Inspirirani tumačenjem snova Sigmunda Freuda (1856.-1939.) nadrealisti žele “rastrgnuti veo stvarnosti”. Jedan od njihovih glavnih teoretičara bio je André Breton, francuski pisac i kritičar. U listopadu 1924., prije točno sto godina, napisao je Manifest nadrealizma. Slijede ga René Magritte, redatelj Luis Buñuel, zajedno sa Salvadorom Dalíjem… DW
Oxfordski znanstvenici su 2013. predviđali da će kreativni poslovi ostati sigurni od automatizacije. No, umjetna inteligencija danas upravo ilustratorima, piscima i dizajnerima prijeti automatizacijom. Kritičari upozoravaju na opasnost “tekstpokalipse” i generičkih radova stvorenih bez ljudske svrhe. Iako UI donosi inovacije, ona također izaziva strahove zbog svojih utjecaja na umjetnost i kreativne industrije. Dok strojevi generiraju slike i tekstove, umjetnici redefiniraju svoje uloge, dok se ekonomske posljedice tek trebaju jasno vidjeti. Boris Postnikov za Novosti.
Umjetnik i književnik Dimitrije Popović objavio je knjigu Žensko tijelo u ogledalu slike: od Botticellijeve Venere do Koonsove Ciccioline (Ljevak, 2024.). U određenom smislu, Popović je gotovo prelaka meta za feminističku kritiku, nešto toliko anakrono da se čini da mu ne trebamo pridavati pozornost. Cijela knjiga Žensko tijelo u ogledalu slike može poslužiti kao (50 godina zakašnjela) ilustracija Bergerovih teza o ženskom aktu. “Naslikao si golu ženu zato što uživaš gledati je”, dijagnosticirao je još davno Berger umjetnike, a nemoguće je oteti se dojmu da ista motivacija goni i Popovića. Pa i on sam piše da su “mitske teme slikarima renesanse i baroka služile kao svojevrsni alibi kako bi mogli izraziti potrebu i zadovoljiti imaginaciju u slikanju nagih ženskih tijela” – jedino nije jasno prepoznaje li i sam sebe u tom opisu. Tihana Bertek za Kulturpunkt
Znanstvenici iz Australije i Indonezije otkrili su sliku divlje svinje i tri ljudska lika, za koju se procjenjuje da je stara najmanje 51.200 godina, što je više od 5.000 godina starije od prethodnog najstarijeg primjera pećinske umjetnosti. Ovo otkriće pomiče granice našeg razumijevanja kada su moderni ljudi prvi put pokazali sposobnost za kreativno razmišljanje. Profesor Maxime Aubert sa Sveučilišta Griffith u Australiji izjavio je za BBC News da će ovo otkriće promijeniti dosadašnje ideje o evoluciji čovjeka. Green
Laureati 37. salona mladih: Lav Paripović, Branimir Štivić, Marta Katavić, Paula Tončić, Josip Kresović, Marlen Ban, Alex Brajković, John Miličić. Trideset i sedmo izdanje Salona predstavilo je preko 100 umjetnika/ca kroz centralnu izložbu. Prve tri nagrade su novčane, Grand Prix u iznosu 3,000.00 eur neto dodijeljena je Pauli Tončić za rad: “Ona se igra nožem”. Vizkultura
Danijela Ucović, kustosica galerije The Hub of Fine Arts rekla je da izložba donosi dašak Europe s početka 20. stoljeća i koncipirana je da bude edukativna, ali i lijepa. Djela iz naše kolekcije nalaze se u enciklopedijama i izlagana su u najvećim svjetskim muzejima, MoMA-i, Ermitažu, Albertini, Royal Academy of Arts London i sretni smo što jedan njezin dio možemo prikazati u Zagrebu, napomenula je. Fondacija okuplja predstavnike najvažnijih stilova tog razdoblja, odnosno modernizma, a temelji se na sjecištu različitosti perioda u kojemu su se miješali stilovi, što je predočeno i na izložbi, od apstrakcije i kubizma do fovizma i impresionizma. HRT
“U kulturnom sektoru, a posebno u civilnom društvu, prevladava projektna logika nestabilnog, ali i nedostatnog financiranja, zbog čega su mnoge organizacije ovisne o mnogostrukim izvorima prihoda. Tržište je nerazvijeno, prostorni i drugi resursi su neadekvatni, nedostatni… Temeljna se egzistencija osigurava radom na više poslova u više organizacija, a čak i kod poslodavaca u drugim sektorima, ili zahvaljujući obiteljskoj potpori”, kažu iz Zaklade Kultura nova. U suvremenom svijetu su nam svima priroda poslova koje radimo, internet i društvene mreže poremetile fokus i koncentraciju. Prva priznajem da nemam kapaciteta za fokusirano i efikasno u kontinuitetu odraditi puno radno vrijeme. Nakon dva sata pisanja neke natječajne prijave paše mi protegnuti noge, staviti veš da se pere i ručak da se dinsta na laganoj vatrici. Pa onda opet radim dva sata, obavim neke telefonske dogovore, isplate honorara i sl. pa ispružim noge na kauču i pojedem ručak gledajući neku dobru seriju. Budimo realni, onda opet radim popodne i završavam nedovršene poslove… Jelena Hadži-Manev za Večernji.
Vlatka Horvat umjetnica je koja se u svom radu, koristeći različite medije i forme izražavanja – od skulpture, instalacije, crteža, kolaža i fotografije do performansa, videa, pisanja i izdavaštva – bavi rekonfiguriranjem prostora i društvenih odnosa koji u njemu djeluju. Na toj postavci nastaje i njezin najnoviji projekt Priručnim sredstvima kojim predstavlja Hrvatsku na 60. Venecijanskom bijenalu. Usprkos okviru čitave manifestacije koja se bazira na reiteraciji nacionalnih odrednica, država i granica, mi otvaramo pitanje pripadanja na osnovi nekih drugih načela. Sama struktura nacionalnih paviljona naglašava tko je odakle, tko gdje pripada. Ta se pitanja često postavljaju u kontekstu migracija, pogotovo kad se načela pripadnosti i identiteta dovode u pitanje ili postaju višeslojna i maglovita. Kulturpunkt